HININ SVJETSKI SERVIS POSEBNIH I EKSKLUZIVNIH DOPISA

Nadnaslov: Nakon eksplozije cjevovoda iz 1904. godine u New Yorku - kaos Naslov: New York ima želučane tegobe Podnaslov: Do 2.020 godine više od četvrtine vodovodnih cijevi napunit će stotinu godina Piše: Jean-Louis Pany, AFP NEW YORK, 20. listopada - Blokirane su četiri linije podzemne željeznice, velika jezera stvaraju se na raskršćima, inače blještava podzemna trgovačka središta nisu ništa drugo do Venecija košmara iz koje se, u paničnom bijegu, čak i štakori nastoje spasiti... spektakularna poplava paralizirala je istočni Manhattan podsjećajući Njujorčane da se ispod njihovih nogu svija zmija od 8.000 km prastarih vodovodnih cijevi, poput bolne utrobe koja bi se svakog trenutka mogla razletjeti. Bilo je dovoljno da u četvrtak na uglu 42. ulice i Lexington Avenije eksplodira cjevovod iz 1904. pa da se stotinama tisuća Njujorčana dolazak na posao pretvori u Odiseju. Klasični scenario, ulice paralizirane, voda prodire i preplavljuje stanice metroa čiji se stropovi urušavaju. Bilanca je najmanje 400.000 dolara štete ne računajući izgubljene sate radnog vremena i uništena skladišta trgovina. "Naša je infrastuktura zastarjela. To zbilja moramo priznati", mirno izvještava gradonačelnik David Dinkins. To je manjmanje što se može reći. Da bi svakodnevno isporučio Njujorčanima njihovih 4,7 milijardi litara vode, grad se koristi cijevima od kojih je polovica izgrađena prije 1930., dok svaka druga cijev potječe iz 19. stoljeća, pa su uzbune, tako rekuć, stalna pojava. Prošle je godine puknulo 66 od tih cjevovoda, ali u manje "uočljivim" četvrtima no što je Lexington Avenija, i samo stanovnici lišeni vode znali su za nesreću. Tome valja pridodati 671 slučaj raznih "curenja" vode. Ukupno 5.000 eksplozija zabilježeno je 80-tih godina, za 28 posto više nego prethodnog desetljeća. Takvo zabrinjavajuće ubrzanje primoralo je gradske vlasti da krenu u opasnu utrku protiv vremena. Za zamjenu cjevovoda valja uložiti do 2.000 godine 850 milijuna dolara. No nije samo starosna dob u pitanju. Uslijed intenzivnog prometa neprestane su vibracije na površini i u podzemlju, pojačane vrlo duboko ukopanim temeljima nebodera koji pridonose raspadanju zarđalog željeza. Još alarmantnije su eksplozije cjevovoda izazvane često lančanom reakcijom u sustavu gradskog grijanja, jedinstvenoj mreži takove vrste u svijetu, dugoj 163 kilometara toplinskih cijevi starijih od stotinu godina. Poplava hladne vode ubrzava kondenzaciju obližnjih toplinskih cijevi koje često uslijed šoka eksplodiraju. Stvaraju se paroviti gejziri a posljedice su slijedeće: susjedstvo nema grijanja, ulica je zakrčena radovima, a zrak azbestnim česticama, kancerogenim metalom koji se koristi kao izolator. U najgorem od svih slučajeva, 1989. godine, nekoliko je osoba poginulo u eksploziji. Pragmatični i blazirani gradski radnici zadovoljit će se najčešće time što će mjesta "curenja" prekriti velikim plastičnim dimnjakom, čime će se dim odvesti u visine, a prolaznik zaštititi. Zatim proteknu tjedni dok ne otpočne popravak. Do 2.020 godine, predviđaju stručnjaci, četvrtina vodovodnih cijevi bit će starija od stotinu godina. (Hina) fp 201425 MET oct 91