PREGLED PISANJA TISKA -"VEČERNJI LIST" "MA, KAKVO TE PRIMIRJE SPOPADA !"

"MA, KAKVO TE PRIMIRJE SPOPADA !" ZAGREB, 17. listopada (Hina) - U današnjem broju "Večernji list" u tekstu s naslovom "Ma, kakvo te primirje spopada!" na dvije stranice donosi "detalje snimke povjerljivih razgovora pripadnika KOS-a, oficira okupacijske armije i njihovih glavešina o planovima uništenja svega vrijednog u Hrvatskoj" i strogo povjerljivi dokument Pete vojne oblasti. Strogo povjerljivi dokument Pete vojne oblasti potpisao je general-pukovnik Života Avramović. U tom dokumentu se kaže: "Direktivom za upotrebu jedinica Pete vojne oblasti strogo povjerljivo br. 9/75-361 od 20.09.1991. godine regulisao sam upotrebu jedinica 5.VO u skladu s direktivom i najnovijim razvojem situacije, jedinice u garnizonima da budu u gotovosti za odbranu kasarni i objekata u garnizonima, a slobodne snage za aktivna dejstva u 06.00, 29.09.1991. godine. Početak borbenih dejstava će se posebno narediti. U tom cilju naređujem:", slijede potom naređena i zadaci koje trebaju izvršiti jedinice Pete vojne oblasti. U tekstu s nazivom "Ma, kakvo te primirje snašlo" "Večernji list" napominje: "prenosimo dijelove "ulovljenih" povjerljivih razgovora vojnih osoba, a mnoga su imena dobro poznata", te da su u pisanju tog teksta korišteni i dijelovi stenograma koji su u posjedu tjednika "Globus". U razgovoru sudjeluju dvije osobe, a u razgovoru se predstavio samo jedan, sugovornik A, i to kao Vasiljević, za koga se u objašnjenu "Večernjeg lista" kaže da je riječ o komandantu KOS-a generalu Aleksandru Vasiljeviću. Govoreći o Dubrovniku sugovornik A između ostalog kaže: "Imamo naređenje da zaposedamo... Izađemo pred dubrovački akvatorijum i onda obalom na sever, uključivši Zadar. I to je stiglo. A ko je potpisao: Adžić i ovaj Simović... Za Dubrovnik nemoj da počne prije prvog, i kad počne, pazi dobro. Onda ravno ideš, udariš po Dubrovniku, dogovoriš se sa Bearom ako ima neko, i sa Kandićem." Obavještavajući sugovornika sa zahtjevom da uopće više ne kontaktira s komandantima direktnih vojnih oblasti u gradovima, sugovornik A kaže: "Kumbor, Slunj, Borovo, Biokovo prvo i Avala, i sa njima diskutuj. Ovi drugi ništa. Rašeta - ništa!" Na pitanje pak o vertikali komandiranja odgovara: "To je ono, Adžić, Negovanović, onda ide Veljko, a ako nema Veljka, onda, onda sam ja, a ako nema mene, obrati se Tomi Simoviću. On je ministar odbrane Srbije. On zapravo, on je zadužen za Vukovar. Za Vukovar i za ono dole na Jadranu." Po riječima iste osobe za avione, "ako treba neka invazija", zaduženi su Zvonko Jurjević i Božo Stevanović, "ili eventualno može" Marko Kulić i Ivo Baralić. Odgovarajući na pitanje što s primirjem koje je stiglo iz Vojno pomorske oblasti, osoba nazvana A kaže: "Ma, kakvo primirje! Što te spopada? Nema primirja, rekao sam! To vredi, od primirja ništa! Ti možeš potpisatim ali se drži kao da ništa nije bilo, izmisli nešto. Jebi ga, imaš tamo one padobrance, obuci to u ustaše, pa udri po rezervi! ... A žrtava, žrtava. Ko ih jebe! Nemoj šta da zabrljate tamo. Žrtve nisu važne. Ima nas Srba dosta. Važnije... Važan je sada izlaz na more." Slijedi i odgovor na pitanje što sa Slavonijom: "Sve snage će ići na Vukovar, onda Osijek, onda Osijek, onda jedan po jedan grad odrežeš, pa onda udariš haubicom, odereš gde stigneš, napalm baciš, baci šta hoćeš... Rekao je Adžić, neće, razumeš, da vidi ustaško uvo. Znaš šta to znači?" Pojašnjavajući što sa Slavonijom kaže: "Rekao sam da se na Osijek ide, jer mi to moramo srediti i teritoriju vratiti, Ja sam rekao onom tamo i u Laslovu, i on ima odrešene ruke. I Simović ima odrešene ruke, i Spirkovski želi. Ja sam im rekao, udri gde stigneš, po maloj deci, nema veze, bre... Vukovar mora pasti, kamen grad i Božji!" Obavještavajući sugovornika da je pripremljen i plan konačnog obračuna osoba A kaže: "Biće prvo, ti znaš da imamo plan da oderemo grad Zagreb", a u Zagrebu bi, prema njegovim riječima, trebalo "odrati": televizijski toranj, televiziju "onu tamo na Savi", "malo Tuđmana", a "u pauzama": katedralu, plinare, toplane, a poštedili bi se terminali za naftu, jer bi se to, ne opljačkalo nego, kaže se, "to mi uzimamo ono što su nam oni oteli". Nakon toga slijedili bi atentati i to "i na Ekonomsku zajednicu, pa na neke naše ljude koji se nisu bog zna kako držali, a ima ih... Onda znaš ono: sklanjat ćemo porodice naših oficiram pa objevimo da su oteti, ubijeni, ili što ti ja znam, da su nestali u nepoznatom pravcu". Insceniranje napada, prema ovom razgovoru, planira se i za Banjaluku, Bihać, Mostar, vojarnu "Maršal Tito" u Zagrebu, komandu Pete vojne oblasti, a "nije to sve. Imamo mi snajpere po onim krajevima gde su naši ljudi. Pa malo snajperi, pa malo bombe. Srbima onda bombe podmetat." Plan za koji i sami sugovornici kažu da će biti "ludilo" u Zagrebu predviđa i napad skudovima po centru, "pa onda naši tragaju za lokacijama gde su skloništ, tačne koordinate, pa po njima u vrata". A poslije Zagreba slijedila bi Ljubljana, jer "zapravo, zašto bi Slovenci ostali?" Problemi na bihaćkom aerodromu, "zajebavaju tamo, neće da lete i tako...", riješili bi se napadima na aerodrom, "što ja znam, pa možda ko pogine". "Posle toga kao Vojko napadnemo neko selo od ustaških... Nije te briga što je ratni zločin. Nije te briga ništa. To je odmazda, mi smo u ratu! I još jednom ćemo da napadnemo Banske dvore. Naređeno mi je, avioni će da budu, a oni će biti tamo. A onda se navodno spremamo da potpišemo nekakvo primirje za vrijeme kojeg ćemo da oljuštimo Vukovar, prvo Vukovar, pa sve druge gradove. Dubrovnik, blokirat ćemo ih, neće da maknu." A na pitanje što ako iskrsnu problemi odgovor je: "Naređujem ti da organiziraš napade na Zagreb, da organiziraš sve ljude koji su spremni... Ako se ko tuži, šta mu je mogu. Sahranite ga! Ne sekirajte se. Nek se jebe. Reći ćemo da su se sami. A za ubistva bi, mislim, najbolji bio onaj Mile Bajić." Ističući da treba osvojiti Jadran sugovornik A kaže: "Dobili smo od Sovjetskog Saveza, čak, Marković će podnijeti Tuđmanu zahtjev da prestane s aktivnostima na ovom teritoriju, na zadarskom zaleđu". Na pitanje da li je to moguće odgovra se: "Dobro, šta ti je? On će govoriti, on će nagovoriti Srbiju, da, Gorbačov, mislim, da Ante Beobanović Marković je nagovestio Srbiji da prestane s aktivnostima, sa ratom, a zauzvrat će Tuđman otvoriti Srbiji put na more, a ovaj Marković je rekao: nije pošteno." A nakon toga slijedi: "ćao Jugoslavijo. Onda ćemo pošteno udariti i smeniti ga. To ti je tako u politci." Na izrečenu sumnju odgovoreno je: "Gorbačov će morat imat zahvalnost što ima izlaz na more. Ko Rim... Ja to imam na pismeno potpisano: međunarodni sporazum kojim Srbija daje Rusiji i Rumunjskoj izlaz na more i na Mediteran. Imam ja tu avio-kartu u koju je ucrtan grad Cavtat u Srbiji, a Dubrovnik možda slobodan grad pod vojnom upravom." Slijedi potom pitanje:"i šta onda, letite na Pag" i odgovor: "pa, Pag je jedanaesti, osamnaesti, devetnaesti oktobar, onda ćemo da ih sredimo. Možda i ranije, ali ne verujem. Onda ćemo nešto inscenirati, neće to ići teško". Pri kraju teksta u "Večernjem listu" osoba A kaže svom sugovorniku: "Ajde, vidimo se na njihove Sesvete na Trgu bana Jelačića, na špriceru", dodajući da ima planove toplana Žitnjak i Zagorska, plinaru Prečko, novu Televiziju, muzej "Mimara", katedralu i naređuje: "Dobro to oderite iz vazduhoplovstva. Posle toga, onda se još malo potrudite, onda po Trgu sv. Marka, Gornji grad i Centar ima da nestane, bolnice, škole. To je sve!... To mora biti izvršeno do sedamnaestog! U međuvremenu udarite Sisak i sve okolo. Sve oko Zagreba nek umre od straha!", kaže osoba A, komandant KOS-a general Aleksandar Vasiljević, navodi u objašnjenu "Večernji list", iz kojeg i prenosimo dijelove razgovora. (Hina) vk 172357 MET oct 91