DANIEL BERNARD: IGRA OKO JUGOSLAVIJE POPUT FLIPPERA

BRUXELLES, 30. rujna (Hina) - Jugoslavenska se kriza još jednom našla na dnevnom redu Ministarskog vijeća europske dvanaestorice. Nakon minimalnog izjašnjavanja Zapadnoeuropske unije (WEU) ni EZ nije otišla mnogo dalje. Šefovi diplomacija nisu objavili neku novu deklaraciju o Jugoslaviji. Doznaje se da su prihvatili samo dvije odluke koje se u prvim komentarima smatraju važnima. Prvom se od svih sudionika mirovne konferencije u Haagu traži da nastave sudjelovanje, jer se smatra da Konferencija "mora naći rješenje za krizu". Drugom se odlukom promatračka misija širi na Bosnu i Hercegovinu i na madžarsko-jugoslavensku granicu i to s madžarske strane. Ništa novo na zapadu Europe: najave da bi Zapadnoeuropska unija mogla odlučiti da uputi "snage posredovanja" u "ratne zone" u Jugoslaviji, tj, u Hrvatskoj, zasad se nisu potvrdile. Premda su bila čak četiri prijedloga ministarski je izbor pao na peti - slanje vojnika s oružjem ili bez njega, u malom ili velikom broju, svejedno, odgađa se za neko drugo, možda još gore vrijeme. S istim problemom s kojim je prije desetak dana pala na ispitu u Haagu, europska se diplomacija suočila s popravnim ispitom u Bruxellesu. Nakon Haaga govorilo se o njenom krahu. Poslije Bruxellesa neće se govoriti o krahu, jer je ispit produžen, ne zna se do kada. Opet je posrijedi ista osobina - nesložnost i nejedinstvo. Ministri obrane i ministri vanjskih poslova Zapadnoeuropske unije "u načelu" se slažu da Europa pošalje "mirovne snage" u Jugoslaviju. Ali, od načelno je izjašnjenja do praktične provedbe velika razdaljina na kojoj najviše strši britanski otpor svakoj intervenciji europskih snaga, čak i u minimalnom opsegu (2000 do 3000 ljudi), pa čak i bez oružja. Da bi i na to pristali britanski predstavnici postavljaju dva uvjeta; da se o tome slože "sve strane" u sukobu, dakle i Srbija i njena jugoslavenska armija, na što dosad nisu pristajale jer žele zadržati "slobodno lovište" i da se prije toga uspostavi stvarni i trajni prekid vatre. Za druge varijante - 5000 do 6000 lako naoružanih vojnika radi zaštite europskih promatrača (druga opcija), 7500 do 10.000 vojnika bez teškoga oružja radi podržavanja misije i sudjelovanja u određivanju prekida borbi (treća opcija) ili za 20.000 vojnika i 10.000 civila (četvrta opcija) koji bi nadzirali prekid borbi, borbena područja i sprečavali širenja sukoba - Britanija nije htjela ni čuti. Nisu daleko bile ni Španjolska i Portugal, pa je jednoglasnosti, s kojom odlučuje WEU, nedostajalo nekoliko važnih slova. Francuska i Njemačka su zastupale maksimalnu varijantu iz nekih specifičnih vlastitih razloga. Francuska i zato da na taj način promovira "obrambeni identitet Europe", a Njemačka da dobije priliku da prvi put poslije rata pošalje vojnike izvan svoje granice. Njemački ministar vanjskih poslova Genscher, kao predsjedajući WEU, ne pokazuje ni da je zadovoljan, ni da je razočaran. "Postoje različite opcije", kaže diplomatski neutralno. Francuska nema predsjedničkih obaveza. Njen diplomatski predstavnik Daniel Bernard može reći da mu sva igra oko Jugoslavije nalikuje na flipper - čas EZ šalje jugoslavensku krizu pred UN, čas je UN vraćaju EZ-u, pa je EZ šalje u WEU... Tko je slijedeći? Odluka u načelu bolja je od nikakve odluke (slučaj iz Haaga). Ipak, od načela da se šalju europske snage pa do njihova slanja postoje tri faze, kako je rekao Genscher. Prvo, predsjednik Mirovne konferencije lord Carrington mora zatražiti novu "mirovnu intervenciju", zatim EZ to mora politički podržati, a na kraju WEU mora odlučiti. Ništa, međutim, ne jamči da se Velika Britanija opet neće postaviti na noge atlantskoga prioriteta i da se diplomatski flipper neće vratiti na početni ciklus. Ništa, istina, ne potvrđuje ni obrnutu mogućnost. Ništa, osim iskustva o nesložnoj i podijeljenoj Europi, koja vodi skolastičke debate, dok se rat opasno širi. (Hina) fs 302150 MET sep 91