HININ SVJETSKI SERVIS POSEBNIH I EKSKLUZIVNIH DOPISA

Nadnaslov: Kulinarski summit elitnih svjetskih kuhara Naslov: Kako spremiti državnički ručak? Podnaslov: Male tajne velikih majstora predsjedničkih i kraljevskih kuhinja Piše: Samantha McArthur, Reuter BERN, 27. rujna - John Leblanc može vam savjetovati kako pripraviti jelo prikladno za predsjednika vlade. On također ponešto znade i o pripravljanju tuljanovine za gladne pomorce. "Tuljanovo meso kuha se oko sat vremena i vrlo je tečno kad mu se doda nekoliko paketića gotove juhe od luka", objašnjava Leblanc, koji je proveo godinu dana na brodu specijaliziranu za ulov škampi, služeći gurmanska jela posadi Eskima. Danas je glavni kuhar kanadskog premijera Briana Mulroneya i član je najekskluzivnije svjetske kulinarske organizacije "Klub kuhara nad kuharima". Nedavno je Klub priredio svoj godišnji gurmanski susret u Švicarskoj, na kojem se kuharima, koji najčešće provode duge i naporne sate u kuhinjama predsjednika, sultana i kraljica, ukazala prilika da se susretnu s kolegama dok im netko drugi kuha. Na doručku u dugačkoj blagovaonici punoj zrcala, po kojoj su trčkarali konobari puneći čaše šampanjcem i obilno služeći kavijar, okupilo se 24 kuhara. Soba je bila prepuna bijelih kuharskih kapa. Unatoč stručnim razgovorima, razmjena recepata bila je strogo izvan jelovnika. "Mi kuhari na svoj način smo čudni, pomalo tajnoviti", povjerava se Alan Roy Lavender, glavni kuhar britanskog premijera Johna Majora, nabadajući komad dimljena lososa. "Divno je susresti ove momke. Znam da će nas tijekom ove godine posjetiti jedan od njihovih šefova, a ja ću tada jednostavno podići telefonsku slušalicu i zapitati: voli li tvoj šef još uvijek 'to i to'?" Obično za posjeta jednog šefa države drugom, ambasade uspostavljaju međusobni kontakt kako bi otkrili što tko od njih voli. "Bila bi katastrofa pripraviti krasnog jastoga, a da netko to ne voli", kaže Lavender. On ima poseban stručni savjet onima koji pripremaju državničke ručkove: "Ljudima valja omogućiti da jedu i razgovaraju u isto vrijeme, tako da bi kosti i kožu trebalo izbjegavati, a hrana bi trebala biti narezana na male komadiće." Čak i u velikim i važnim državnim prigodama, Lavender radi samo s još dva druga kuhara. "Radim sve dok radi i premijer. Imam sobu na broju 10 (Majorova službena rezidencija je Downing Street)." Stvari sasma drukčije stoje u Velikom narodnom domu u Pekingu, gdje je, kako navodi Xinghe Zhao koji je služio kineske vođe od Mao Zedonga do sadašnjeg premijera Li Penga, zaposleno dvjesta kuhara. Lavender je šest godina radio u ladanjskoj rezidenciji britanskog premijera u Chequersu, gdje je služio Margareth Thatcher. "Bilo je lijepo raditi za gospođu T. Obično bih joj ponudio tri uzorka menua i ona je odabirala onaj koji joj odgovara. Bez obzira na to, "Željezna se Lady" nije miješala u vođenje kuhinje", dodaje on. Kao i za često spominjane Majorove posjete usputnim kavanama uz auto-ceste, Levender kaže da se i oko premijerove sklonosti prženim jelima za doručak, što obiluju kolesterolom, uvelike pretjeruje. "Ne bih rekao da on vodi računa o zdravu načinu života, ali se pravilno hrani. Međutim, Major nije gurman. Jednom mi je rekao - jedem samo zato što moram", kaže Lavender, koji među svojim međunarodnim kolegama mora svladati lošu reputaciju britanske hrane u inozemstvu. "Mi imamo kvalitetnu hranu, ali je većina Britanaca sklona prekuhavanju povrća i prevelikoj upotrebi smrznute hrane. Ipak mislim da je bolje dobro skuhati englesku hranu, nego pokušavati nešto francusko, što ne polazi za rukom." Usprkos svojim eksperimentima s tuljanovim mesom, kanadski kuhar Leblanc kaže da su garancija i tradicija dvije osnovne značajke važne kuharskoj svjetskoj eliti. Diskrecija je također vrlo bitna. Zapitan što je pripremao prigodom lipanjskog posjeta njemačkog kancelara Helmuta Kohla, Britanac Lavender sliježe ramenima i smije se, ispričavajući se: "Nisam slobodan govoriti o tome što su jeli." (Hina) mm 270935 MET sep 91