DELO : "ŠTO AKO ORUŽJE UISTINU UTIHNE"

ZAGREB, 24. rujna (Hina) - Komentator ljubljanskog Dela raščlanjuje razloge koji su mogli navesti Veljka Kadijevića da pristane na prestanak neprijateljstava u Hrvatskoj "u času kad savezna vojska još nije bila poražena, kad još nije upotrijebila ni sva svoja oružja, kad je mogla nastaviti s napadima i postići možda čak i neke uspjehe". Možda je za predah, nastavlja Delo, bilo znatno više razloga nego za nastavak rata, a jedan je zacijelo opsada vojarni; opasnost od epidemija, pa i pobuna - "stanje nimalo poticajno za vojnike i oficire na ratištu", ocjenjuje komentator. Prelaženje časnika jugoslavenske vojske na hrvatsku stranu zacijelo stvara glavobolje vojnom štabu u Beogradu. "Imenovanje nekadašnjeg zrakoplovnog zapovjednika savezne armije Antona Tusa načelnikom štaba hrvatskih snaga bar je tako neugodna vijest kao uhićenje generala Milana Aksentijevića i njegov štrajk glađu u hrvatskom zarobljeništvu", piše komentator i dodaje da pobuđuje pitanje - "što ako se takvi događaji stanu ponavljati?" Beogradski štab očito je otkazao poslušnost civilnim vlastima, a na zahtjev Ante Markovića da Kadijević i Brovet podnsu ostavku Kadijević se odlučio podosta grubo optužiti Stjepana Mesića i Antu Markovuića. "Tu nema puta natrag, pogotovu što je Ante Markovuić u biti izjavio da su jugoslavenska armija i Srbija u ratu protiv Hrvatske". Komentator zaključuje da je "Marković, kao posljednji simbol zapadnih pristaša očuvanja Jugoslavije, time prešao osobni Rubikon i obznanio svijetu da zapravo više nikoga nema tko bi još mogao predstavljati bilo kakvu Jugoslaviju", a "posredno ujedno priznao da je jugoslavenska vojska posve izmaknula nadzoru Palače federacije". Drugim riječima, drži komentator, to znači da "vojska postupa samo po vlastitoj prosudbi, da je samostalna država u raspadnutoj državi. Onaj dio svijeta koji bi još htio sačuvati bilo kakav oblik Jugoslavije, sada će morati dići ruke od svojih nadanja i planova". Delo nastavlja tvrdnjom da se na armiju ne mogu osloniti jer "više nije sastavljena od vojnika svih naroda i narodnosti", da su ostale samo Srbija i Crna Gora, "ali se već i tamo opiru kako novaci tako i rezervisti"... U takvim okolnostima 'predah za razmišljanje', koji bi bio osnova dugoročnijih odluka, prema komentatoru, zacijelo je potreban. Zaključno, on se bavi pitanjem što je s posljednjim utočištem vojske - Srbijom, pa odgovara: "Vojska se u desetljećima političke i gospodarske nedodirljivosti razvila u takvoga giganta da je osiromašena Srbija ne može uzdržavati, a kamoli financirati njen razvoj. Tome ne bi dostajao ni teritorij kakav zamišljaju planeri velike Srbije, odnosno ostala Jugoslavije. Zato je jugoslavenska vojska došla do točke kad će morati duboko zarezati u svoj organizam i pronaći svoj životni prostor u smanjenom obliku". (Hina) dd 240402 MET sep 91