PISMO HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI

ZAGREB, 18. rujna (Hina) - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uputila je danas pismo svim akademijama kod nas i u svijetu u povodu tragičnih događanja u Hrvatskoj. Pismo prenosimo u cijelosti: "I. Agresija na Hrvatsku Politički procesi u republikama koje sačinjavaju Jugoslaviju dio su općeg, političkog i društvenog preobražaja u istočnoj Europi. Tijekom 1990. u svim jugoslavenskim republikama održani su, po prvi puta nakon dugog razdoblja jednopartijskog sistema, višestranački izbori. U četiri republike - Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija - većinu su dobile nove stranke zagovornice demokratskog društva. U preostale dvije republike, Srbija i Crna Gora, pobijedile su na izborima stare snage, Savez komunista pod istim ili promijenjenim imenom. Izabrane skupštine i vlada u Hrvatskoj i Sloveniji proklamirale su kao svoj program pretvaranje Jugoslavije u konfederaciju, odnosno u savez suverenih demokratskih država. Snage u Jugoslaviji protivne tom programu, u prvom redu sadanje vodstvo Republike Srbije, organizirale su oružanu akciju u Hrvatskoj pomoću dijela srpske etničke skupine i dijela savezne vojske popunjene rezervistima iz Srbije, i to u cilju odvajanja dijelova teritorija od Hrvatske. Jedan je dio tog teritorija - općina Beli Manastir - već danas priključen Srbiji. Ova je oružana akcija već do sada dovela do smrti velikog broja ljudi. Neshvatljivo brutalnim postupcima dijelova savezne vojske - bombardiranja iz zraka, artiljerijski i tenkovski napadi - uništavaju se i oštećuju dragocjeni spomenici kulture najviše svjetske vrijednosti; razaraju se stara povijesna urbana središta visoke spomeničke kategorije poput Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Nove Gradiške, Otočca, Gospića, Sinja i Šibenika, prijeti se uništenju Dubrovnika, Splita, Zadra i drugih gradova. Uništavaju se i mnogobrojni kompleksi prirodnih rijetkosti od kojih su Plitvička jezera registrirana pod zaštitom UNESCO-a. Uz bezobzirno i okrutno postupanje prema civilniom stanovništvu, ugrožavaju se i uništavaju školski objekti, dječje i socijalne ustanove, zdravstveni objekti: drastično se krše elementarne humanitarne norme općeprihvaćene u civiliziranom svijetu. Akcija se opravdava od strane sadašnjeg vodstva Srbije zahtjevom da "svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi". Ovo je opravdanje načelno neprihvatljivo, jer bi dalo svim državama pravo na teritorijalne zahtjeve prema susjednim zemljama u kojima žive njihove nacionalne manjine. Ono je u suprotnosti sa činjenicom da je oružanom akcijom zahvaćeno oko 40 posto teritorija Republike Hrvatske, uključujući područja gdje ne žive Srbi, odnosno općine u kojima Srbi predstavljaju manjinu stanovništva. Ono je besmisleno s obzirom na činjenicu da u sadanjoj Republici Srbiji živi, prema popisu od 1981. godine samo 66,37 posto stanovništva srpske nacionalnosti, dok su ostali Albanci, Madžari, Hrvati i drugi. Očigledno Srbija nije spremna i drugim narodima priznati ista prava koja trži za Srbe u Hrvatskoj: da svi žive u jednoj državi. U toku pregovora oko prekidanja oružane akcije sadanje vodstvo Srbije vodilo je licemjernu politiku formalnog prihvaćanja mirovnih inicijativa i prijedloga, a istodobno produžavanja oružane akcije u Hrvatskoj. II. Srbi u Hrvatskoj U Hrvatskoj živi srpska etnička skupina koja predstavlja 12,22 posto stanovništva republike. Veći dio pripadnika srpske etničke skupine živi u najvećim gradovima republike, a ne na područjima koja Srbija nastoji odcijepiti od Hrvatske, a koja nikad u povijesti nisu bila dio Srbije. Srbi su se na tom prostoru našli uslijed migracijskih kretanja u vrijeme turskih osvajanja naročito od početka XVI. stoljeća. Nema nikakve sumnje da Srbima u Hrvatskoj pripadaju sva prava, koja demokratski pravni poredak garantira svim građanima, uključujući pravo na slobodno izražavanje nacionalne i vjerske pripadnosti. Ova im prava izričito priznaje Ustav Hrvatske iz 1990. i nema nikakve ni pravne ni faktičke zapreke da ih oni u cijelosti ostvaruju. Od 115 općina u Hrvatskoj, srpska etnička skupina predstavlja apsolutnu ili relativnu većinu u 11 općina. Ovo međutim predstavlja samo jednu četvrtinu od ukupnog broja Srba u Hrvatskoj. S obzirom na takav razmještaj Srba na teritoriju Hrvatske, prava se Srba mogu garantirati samo punim poštivanjem njihova ustavno zajamčenog statusa svagdje gdje žive, a ne njihovom getoizacijom u dijelu područja koje se želi odcijepiti od Hrvatske, a koje nema teritorijalnog kontakta sa sadašnjim područjem Republike Srbije. III. Državnost Republike Hrvatske Državnost Hrvatske ima tisućugodišnji kontinuitet. Hrvatska je i u ranijim državno-pravnim asocijacijama s Ugarskom i s habsburškim carstvom formalno zadržala svoj državno-pravni identitet. U Jugoslaviji od kraja Drugog svjetskog rata svi su ustavni dokumenti definirali republike iz kojih se sastoji federativna Jugoslavija kao države, i to kao nacionalne države određenih naroda, kojima je time posebni etnički identitet i pravno priznat. Stoga granice među jugoslavenskim republikama, koje su od rata nepromijenjene, nisu nikako "administrativne" granice među regionima, već državne granice između u federaciji povezanih povijesnih država. Pod pritiskom oružane agresije na Hrvatsku formirana je u republici koalicijska vlada na temelju formalnog sporazuma svih značajnijih stranaka u Hrvatskoj. Ovaj je koalicijski sporazum objavljen i nosi potpise odgovornih šefova stranaka. IV. Uvjereni smo da ćete s nama htjeti podijeliti zabrinutost za sve ono zlo o kojem vas obavještavamo. Upućujući vam ovo pismo molimo da: - podržite napore da se ovom području vrati mir i pronađe pravedno rješenje sukoba i da nam vaša stanovišta priopćite u odgovoru na ovo pismo; - utječete na javno mišljenje u vašim zemljama radi pomoći Hrvatskoj i formalnog priznanja njezine državnosti; - podržite sve napore međunarodne zajednice, posebno Europske zajednice, da se ostvari miroljubivo rješenje sadanje krize", kaže se u pismu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. (Hina)mc 181538 MET sep 91