PRVI POKUŠAJ STVARANJA HRVATSKOG OLIMPIJSKOG POKRETA: HAŠKI KONGRES MOO 1897.

HAŠKI KONGRES MOO 1897. ZAGREB, 9.rujna (Hina) - Sutrašnja osnivačka sjednica Hrvatskog olimpijskog odbora temelji se na gotovo stogodišnjoj tradiciji olimpijske športske ideje u Zagrebu i Hrvatskoj. Jedan od najpoznatijih povjesničara športa Franjo Frntić, urednik časopisa "Povijest športa", koji više od dvadeset godina izlazi u Zagrebu, iznio je u razgovoru za Hinu više zanimljivih pojedinosti, malo poznatih široj javnosti. "Prvi pokušaj ulaska hrvatskog športa pod svojom zastavom u međunarodni olimpijski pokret zabilježen je još 1897. godine kad se u Le Havreu održavao Kongres Međunarodnog olimpijskog komiteta(MOO) na koji je pozvan dr. Franjo Bučar, poslije predsjednik JOO i prvi školovani učitelj tjelesnog odgoja u Hrvatskoj", kaže Frntić. "Bučar, koji je na naše prostore iz Europe donio olimpijske ideje i mnoge do tada nepoznate športove, pozvan je na Kongres MOO na poticaj predstavnika Rusije, Češke i Švedske. Tada je, premda nije postojao HOO, Hrvatska mogla postati dijelom olimpijske obitelji, no Bučar se nije mogao pojaviti u Le Havreu, jer je imao osobnih problema (izgubio je posao)", podsjeća Frntić. Još jedan pokušaj, nastavlja Frntić, zbio se godine 1906. kad su u Ateni priređene tzv. "međuigre" u povodu 10-godišnjice održavanja prvih modernih olimpijskih igara. "Tada je Franjo Bučar podnio službenu prijavu za samostalan nastup hrvatskih športaša. Organizatori su bili spremni poslati poziv hrvatskim športašima, ali ih je intervencija Madžarske pokolebala. No, mudri Bučar bez odobrenja madžarske strane ipak odlazi u Atenu u okviru tročlane delegacije koju je poslao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade Hrvatske, tamo službeno prijavljuje hrvatsku delegaciju pa se na jarbolu prvi put zavijorila hrvatska zastava", objašnjava Frntić. Istodobno su se madžarski športski predstavnici protivili osnivanju HOO, pokušavajući ga onemogućiti "manevrom": prijedlogom o osnivanju Zagrebačkog olimpijskog pododbora, predstavnik kojeg bi bio i potpredsjednik Madžarskog olimpijskog odbora. No, pokretači osnivanja HOO to odbijaju. "Treba istaknuti da su predstavnici Rusije, Češke i Švedske u MOO ne samo podupirali inicijativu osnivanja HOO nego su i pomagali savjetima. To je činio i Pierre de Coubertin koji se nekoliko puta sastajao s Bučarom, savjetovavši mu da Hrvatska, iako nema Olimpijski odbor, pošalje molbu za učlanjenje MOO", kazuje Frntić. To je i učinjeno, ali su Madžari i Austrijanci spriječili da ta molba dođe na dnevni red na zasjedanjima MOO 1909. i 1910., pa se ona pojavila na dnevnom redu tek godine 1911. na zasjedanju u Budimpešti. "No, tada se je postavilo pitanje kako to da Češka ima samostalni Olimpijski odbor i priznata je članica MOO, a također je u sastavu Austro-Ugarske i po (tadašnjem) Ustavu ima manja prava od Hrvatske. Tada su Madžari čak predlagali ukidanje Češkog olimpijskog odbora kako bi se postigla 'ravnopravnost', pa su se umiješali Austrijanci koji su predlagali osnivanje Austro-ugarskog olimpijskog odbora kako bi svi bili zadovoljni. No, na kraju je zadržan status quo", izlaže Frntić. Stvaranjem Kraljevine SHS članovi Izvršnog odbora Hrvatskoga športskog saveza zahtijevaju da im se povjeri obnova športskih aktivnosti na području čitave Kraljevine. Tako na skupštini 14. prosinca 1919. HŠS prerasta u Jugoslavenski olimpijski odbor (JOO). Naime, ne može se reći da je osnovan JOO, jer o tom nije donesena nikakva odluka, već se jednostavno radi o tome da je HŠS proširio djelovanje na područje čitave Kraljevine. Također, time nije ukinut HŠS. U Izvršni odbor JOO ulazi kompletno članstvo IO HŠS (20 članova) kojima još bivaju pridružena trojica iz Srbije i Slovenije i jedan Mostarac, tako da je IO imao 27 članova. Za predsjednika JOO izabran je dr. Franjo Bučar koji je tu dužnost obavljao sve do godine 1927. (Hina)ad 091542 MET sep 91