RAST SVJETSKIH MEGALOPOLISA SNAŽNIJI NA JUGU

PARIZ, 9. rujna (AFP/Hina) - Svjetski megalopolisi rastu većom brzinom nego što je srednji porast svjetskog stanovništva i to je povećanje već četrdeset godina izraženije na jugu nego na sjeveru Zemlje - kaže se u studiji objavljenoj u časopisu "Ekonomija i statistika" u izdanju INSEE. Prošle je godine 10,9 posto stanovništva živjelo u jednom od sto najvećih svjetskih gradova, naspram 8,1 posto prije 40 godina. Od sto najvećih gradova svijeta (Tokio, New York sa svojim integracijama, Sao Paulo, Mexico), 44 se nalaze u Aziji, 30 u Americi, 15 u Europi, 9 u Africi i 2 u Oceaniji. Zajedno, ti gradovi imaju jednak broj stanovnika deset puta veći nego Francuska, na površini manjoj od polovice njenog teritorija. Drugim riječima, 11 posto svjetske populacije koncentrira se na dvijetisućitom dijelu zemljine površine ! Nakon 1950.g., stanovništvo megalopolisa se utrostručilo, dok se stanovništvo Zemlje udvostručilo. Osam od njih su udesetorostručili populaciju. Najveći je porast, međutim, registriran u tropskoj zoni; Abidjanu se populacija uvećala 35 puta, Lagosu 30, Kinshasi 20 puta. Prije manje od pedeset godina, takva je koncentracija bila svojstvena industrijaliziranim sjevernim zemljama, izuzevši Shangai. Danas, 25 od 37 aglomeracija s više od 5 milijuna stanovnika pripada tropskim zemljama. Objašnjenje leži u demografskom kretanju; u posljednjih četrdeset godina "ravnoteža između postotka nataliteta i mortaliteta je narušena" kaže se u studiji, a ukupna populacija zemalja tropskog pojasa je utrostručena. Ogromni "demografski rezervoari" su se konstituirali u tim područjima "gdje tradicionalna ekonomija nije mogla osigurati dovoljno posla". Odatle i "veliki migracijski pokreti prema gradovima" i njihovim aktivnostima. No, taj razvoj ima granica; neki megalopolisi (Seul, Mexico) su čak smanjili postotak rasta, najjači ritam se zadržava u Africi i u Indiji. Za klasifikaciju tih megalopolisa studija je prihvatila definiciju koja je proizašla iz podataka "Geopolisa" o, u stvari, kontinuitetu urbanih cjelina koje ne vode računa o administrativnim granicama. Po tome, najveći svjetski grad nije Mexico (15,9 milijuna stanovnika), nego Tokio s 24 milijuna stanovnika na površini dva puta manjoj od Mexica. Drugi je megalopolis - Est u SAD-u (23,9 milijuna stanovnika) koji se prostire na površini od 14.150 kvadratnih kilometara oko New Yorka i dotiče šest američkih Država. Zatim dolaze aglomeracije Sao Paulo (17 milijuna st.), Seul (15,3 milijuna), Los Angeles (13,5 milijuna), Moskva (11,9 milijuna), Kalkuta, Buenos Aires i Bombay (11,6 milijuna), Kairo (11,3 milijuna), Rio, Džakarta i Manila (10,8 milijuna), Osaka (10 milijuna), Pariz (9,3 milijuna), Shangai (9,2 milijuna), Chicago (9,1 milijun stanovnika). Konurbacije ili ogromne urbane cjeline, stvaraju se oko već postojećih jezgri" kao Boston-Providence, Los Angeles, Miami, San Francisco (SAD), Witwatersrand (Južna Afrika), zona Rajna-Ruhr (Njemačka) i "navješćuju budućnost većine velikih svjetskih gradova" - potvrđuje studija. "Proces koncentracije nije dovršen" - smatra se i procjenjuje vjerojatnim nastavak tog fenomena "multiplikacijom vrlo velikih gradova (oko 5 do 15 milijuna stanovnika)". (Hina) sj 090809 MET sep 91