GOVOR DR. TUĐMANA U HAAGU

HAAG, 7. rujna (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obratio se danas sudjelovateljima mirovne koferencije o Jugoslaviji u Haagu govorom slijedećeg sadržaja: "Dame i gospodo, Protiv Republike Hrvatske vodi se već godinu dana prljavi, neobjavljeni rat mimo svih pravila međunarodnog prava. U tom ratu što ga je organizirala Srbija uz pomoć JNA i manjeg dijela srpske manjine u Hrvatskoj, broj ubijenih i ranjenih do sada iznosi preko 2200, od čega oko 200 nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre 2. rujna 1991. Broj izbjeglica koji napuštaju svoje razorene i opljačkane domove prešao je 140.000. Namjerno se bombardiraju kulturni spomenici i vjerski objekti, stradaju čak i bolnice, starački domovi i dječji vrtići. O težini ratnih zločina govori i činjenica da armija protiv naroda u vlastitoj zemlji koristi i avijaciju. U središtu Europe vodi se okrutni rat protiv jednog naroda zato što je odabrao samostalnost. Ide se zatim da se ne samo osvoji i pripoji hrvatski teritorij, već se izgonom svih nesrpskih stanovnika - Hrvata, Mađara, Čeha, Slovaka, Talijana - žele stvoriti etnički čista područja u sklopu velike Srbije. Malen hrvatski narod apelira na sudionike ove konferencije, i na cijeli civilizirani svijet, za pomoć u obrani tek izvojevane slobode i demokracije. Zaustavite agresiju koja nam nanosi teške gubitke dragocjenih ljudskih života i besprimjerna razaranja materijalnih i kulturnih dobara. Izražavamo iskrenu zahvalnost zemljama Europske zajednice koje su sazvale ovu Konferenciju kao i cijeloj međunarodnoj zajednici koja je osudila agresiju na Republiku Hrvatsku. Moram, na žalost, reći da je sve što je Europa i međunarodna javnost do sada učinila ipak bilo nedostatno, vjerojatno zato što je i svijet bio zatečen brutalnošću ovog besmislenog rata. Unatoč odlučnosti da se brani, Hrvatska je ostala spremna za traženje mirnog rješenja, za internacionalizaciju krize i međunarodnu arbitražu. Za to smo se zalagali ne samo zbog očite vojno-tehničke nadmoći protivnika, već i radi našeg iskrenog uvjerenja da trajno i pravedno rješenje jugoslavenske krize može biti ostvareno samo političkim i demokratskim sredstvima. Republika Hrvatska potpisala je 1. rujna 1991. Sporazum o prekidu vatre bez ikakvih uvjeta i rezervi, jer smo uvjereni u dobre i nepristrane namjere civiliziranog svijeta da nam pomogne u razrješenju krize koja se može izvrći u širi međunarodni sukob. U tom duhu odazvali smo se i pozivu za sudjelovanje na ovoj mirovnoj konferenciji upravljani principima sadržanim u Brijunskom sporazumu (7. srpnja 1991), Briselskoj (27. kolovoza 1991) i Haškoj deklaraciji (3. rujna 1991) Ministarskog vijeća Europske zajednice. Potpisali smo i Sporazum o obustavi vatre i Memorandum o promatračkim misijama u Hrvatskoj (2. rujna 1991). Prihvaćemo tri principa Europske zajednice o: - nedopustivosti jednostrane promjene granica putem sile, - zaštiti prava svih u Jugoslaviji, te - punom uzimanju u obzir svih težnji i legitimnih aspiracija. To je bio i razlog što, nakon proglašenja suverenosti 25. lipnja 1991. u hrvatskom Saboru, nismo pristupili jednostranom razdruživanju i zbog čega smo prihvatili moratorij. Spremni smo pristupiti ostvarivanju ovih principa u duhu načela međunarodnog prava i primjene europskih standarda i kriterija u unutrašnjoj i vanjskoj politici, te Helsinškog završnog akta i Pariške povelje. Prihvaćamo međunarodni nadzor nad primjenom zaključaka mirovne konferencije i arbitražnog postupka. Odmah nakon diplomatskog priznanja spremni smo prihvatiti sve obveze i konvencije koje su prihvatile zemlje Vijeća Europe. To su također u potpunosti odnosi i na priznavanje svih individualnih i kolektivnih prava Srbima i drugim etničkim skupinama u Hrvatskoj. Prihvaćamo sve međunarodne konvencije koje reguliraju ova prava i međunarodni nadzor i žalbeni postupak za njihovu zaštitu. Upravljani tim principima nakon pobjede na prvim postkomunističkim izborima ponudili smo i najradikalnijim predstavnicima Srba u Hrvatskoj sudjelovanje u svim pa i najvišim organima vlasti. Ali umjesto političkog dijaloga militantna manjina Srba u Hrvatskoj stavila se u funkciju vojno-dogmatske politike restauracije boljševičkog komunizma i velikosrpskog ekspanzionizma. Srbija danas, uz pomoć JNA, traži i provodi priključenje "mini-Jugoslaviji", dotično Velikoj Srbiji, onih hrvatskih teritorija koji nikada nisu bili u sastavu srpske države. Nema europske zemlje bez nacionalnih manjina. Zato je neshvatljivo da se može tražiti priključenje hrvatskih teritorija na temelju 12 posto, odnosno 10 posto srpskog stanovništva (ako se izuzmu oni koji su privremeno nastanjeni) i koje je razasuto širom Republike Hrvatske. Demokratski Ustav Republike Hrvatske u svom prvom članku određuje da suverenitet Republike proizlazi i da pripada svim njenim građanima. Ustav jamči kulturna i politička prava, i jednakost svim nacionalnostima i etničkim manjinama. Posebno Saborska deklaracija o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, još konkretnije jamči kulturnu autonomiju, lokalnu samoupravu i proporcionalno sudjelovanje predstavnika Srba u sustavu vlasti. Ova je konferencija sazvana,usprkos tome što agresor ne poštuje Sporazum o prekidu vatre.Mi podupiremo stanovnište Europske zajednice da je za uspjeh mirovne konferencije i arbitražnog postupka neophodno: - uspotaviti apsolutni prekid vatre i obustaviti sva neprijateljstva; - provesti povlačenje vojske u vojarne i isključenje JNA iz miješanja u politička rješenja u zemlji; - razoružati paravojne, ilegalne terorističke organizacije, demobilizirati rezervni sastav hrvatskih obrambenih snaga i rezervista JNA, te otpustiti kućama vojnike koji su odslužili vojni rok; - uspostaviti cjelinu pravnog poretka u Republici Hrvatskoj, posebno u onim dijelovima Hrvatske u kojima je suspendirana hrvatska vlast, a uvodi se vlast i zakoni srpske države; - provesti amnestiju za sve koji su uvučeni u pobunu, a nisu ogrezli u zločinima. Republika Hrvatska spremna je urediti međusobne odnose republika na tlu Jugoslavije na načelima i standardima Europske zajednice. Kao što je poznato Hrvatska je, zajedno sa Slovenijom, predlagala savez suverenih jugoslavenskih republika. Ali takav prijedlog nije prihvaćen. Poslije prvih slobodnih izbora Republika Hrvatska je donijela svoj demokratski Ustav, a kad hrvatsko-slovenski prijedlog o stvaranju saveza suverenih država nije bio prihvaćen, prišla je raspisivanju referenduma 19. svibnja 1991. na kojem se 94 posto građana izjasnilo za suverenu i samostalnu Hrvatsku. Na tom referendumu sudjelovao je i veći dio srpskog pučanstva u Hrvatskoj. Hrvatski je narod jedan od najstarijih povijesnih naroda Europe koji je unatoč tragici svog geopolitičkog položaja uspio očuvati kontinuitet svoje državnosti. Priznavanje političkog i kulturnog identiteta malih naroda spada u okvir izgradnje novog europskog poretka i raspada neravnopravnih višenacionalnih državnih tvorbi u istočnoj Europi, kakav je uz Jugoslaviju i Sovjetski Savez. Nema osnove za sprečavanje hrvatske samostalnosti pozivom na jugoslavenski ustav iz 1974. jer je on narušen od Srbije ukidanjem autonomija Kosova i Vojvodine. Dame i gospodo, Držim da bi rezultat ove konferencije trebao biti i suglasnost o međunarodnoj pomoći kako za obustavljanje rata tako i za ublažavanje posljedica ratnih razaranja koja će se osjećati desetljećima. Posebno apeliramo na hitnu međunarodnu pomoć za zbrinjavanje rastućeg broja izbjeglica i drugih žrtava rata. Predlažemo također da dio arbitražnog postupka bude i utvrđivanje reparacija, koje se moraju uzeti u obzir kod postupka razdruživanja, a isto tako i pokretanje međunarodnog pravnog postupka za utvrđivanje ratnih zločina. Međutim, ako bi oni koji provode agresiju onemogućili, kao i do sada, mirotvorno posredovanje međunarodne zajednice, postavlja se pitanje što međunarodna zajednica, prije svega Europska zajednica, KESS i OUN mogu učiniti radi obustavljanja i širenja ratnog zla? Smatram da bi u tom slučaju trebalo pokrenuti međunarodne mehanizme za zaustavljanje agresije, slanjem mirovnih snaga, pa i direktnim vojnim angažiranjem radi sprečavanja širenja rata. Republika Hrvatska bit će prisiljena poduzeti sve za zaštitu svog integriteta i za provedbu referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti. Zato se hitno međunarodno priznanje Republike Hrvatske čini neizbježnim, kako bi se međunarodni mehanizmi zaštite od agresije mogli primijeniti prema Hrvatskoj kao subjektu međunarodnog prava. Bojimo se da samo pasivne mjere, kao što je osuda agresije, ekonomske sankcije i politička izolacija, ne bi bile dovoljne za zaustavljanje agresije u Hrvatskoj, jer prijeti proširenje rata i na Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo. Moram, na žalost, podsjetiti da je velikosrpski ekspanzionizam povezan s komunističko-dogmatskim armijskim vrhom, koji je održavao veze s pučistima u SSSR-u na programu restauracije komunističkog socijalizma i stvaranja Velike Srbije. S ovog mjesta upozorujem članice Europske zajednice i međunarodnu javnost da je Republika Hrvatska u obrani svoje slobode i teritorijalnog integriteta, te mira u ovom dijelu Europe, suočena s najjačom komunističkom armijom u Europi nakon SSSR-a. Nasuprot slabo naoružanih hrvatskih obrambenih snaga policije i Narodne garde stoji više od 1.000 tenkova, 300 ratnih zrakoplova, jake mornaričke snage i Teritorijalna obrana Srbije. Nadamo se da će ova mirovna konferencija izvući zaključke na temelju spoznaje koje su već utvrđene u Briselskoj (27. kolovoza 1991) i Haškoj (3. rujna 1991) deklaraciji Ministarskog vijeća EZ, izjavi State Departmenta SAD o Jugoslaviji (29. kolovoza 1991) te zaključcima Konferencije KESS-a (29. kolovoza 1991), te donijeti odluke o poduzimanju daljnjih djelotvornih koraka za suzbijanje agresije. Vjerujemo da međunarodna zajednica neće dopustiti da građani Hrvatske budu izloženi nastavku neviđenih stradanja i razaranja. Obustava agresije u Hrvatskoj od životnog je interesa za hrvatski narod ali i za mir u ovom dijelu Europe". (Hina) mc 071207 MET sep 91