NOVI PRILOZI TEZI O HITLEROVOM PLANU OTMICE PAPE PIA XII.

RIM, 24. srpnja (AFP/Hina) - Dosad još neobjavljeno svjedočanstvo bivšeg ambasadora Trećeg Reicha u Italiji opet aktualizira tezu o "Aktion Papst" (Operacija papa), nacističkom planu otmice pape Pia XII. 1943. godine, teze koja od konca rata nije prestajala uzbuđivati javnost, unatoč nekim tumačenjima da se zapravo radi o "pripovijesti" britanske tajne službe. Talijanski katolički mjesečnik "30 Giorni" (30 Đorni) pronašao je svjedočanstvo bivšeg nacističkog predstavnika u Italiji, Rudolfa Rahna (Ran). Taj nekadašnji njemački ambasador objašnjava kako je u rujnu 1943. Hitler želio čuti njegovo mišljenje o tom projektu za čijim je ostvarenjem, tvrdi Rahn, čeznuo osobni sekretar Fuhrera Martin Bormann (Borman). Prvo važno svjedočanstvo o toj aferi, koja ja uzbuđivala povjesničare, dao je general Karl Otto Wolff (Oto Volf), šef SS-a u Italiji, od 1943. do 1945. godine. On je potvrdio kako mu je Hitler izdao naređenje da u rujnu 1943. godine prebaci papu u Njemačku ili u neutralni Liechtenstein (Lihtenštajn). Prema Wolffu, Hitler se, bijesan zbog "izdaje" maršala Pietra Badoglioa (Pjetro Badoljo), koji je sa saveznicima sklopio primirje, želio osvetiti Vatikanu, sumnjajući da je upravo Vatikan utjecao na preobraćenje talijanskog oficira. Hitler je od Wolffa zatražio da mu pripremi plan okupiranja Vatikana, prisvajanja umjetničkog blaga vatikanskih riznica, te da premjesti rimsku kuriju i papu, "kako bi ih zaštitio". Neprijateljski raspoložen prema tom projektu, Wolff je u prosincu 1943. upozorio Hitlera da bi to dovelo do opasnosti od narodne pobune u Rimu i nereda među katolicima. Hitler se vjerojatno konačno priklonio njegovim argumentima. Od tada su Wolffovo svjedočanstvo osporavali bivši eminentni nacisti kao na primjer Friedrich von Moellhausen (Fridrih fon Melhauzen), njemački konzul u Rimu. No, sasvim novo svjedočanstvo ambasadora Rudolfa Rana ide u prilog tezi o "Fuehrerbefehlu" (Firerbefelu), Hitlerovom naređenju za otmicu svetog oca. Rahn pripovijeda kako je u jesen 1943. dobio priliku za dug razgovor s Hitlerom, kojemu su bili nazočni i Ribbentrop (Ribentrop), Himmler (Himler), Bormann, Keitel (Kajtl) i Jodl. Izrazivši svoje neslaganje s projektom, Rahn je uspio uvjeriti Hitlera da odobri pripremu dokumenta, kojim bi se utvrdili odnosi sa Svetom stolicom. Rahn je u tekst ubacio i krajnje stroge propise u pogledu odnosa s Vatikanom, služeći se kasnije tim dokumentom u onemogućavanju djelovanja fanatičnih Bormannovih izaslanika. Treće ključno svjedočanstvo dao je Obersturmfuehrer (oberšturmfirer, poručnik) SS-a Franz Spoegler (Špegler), oficir vezist između republike Salo, na sjeveru Italije gdje se povukao Mussolini, i ambasadora Rahna i generala Wolffa. Koncem 1943. godine Spoegler je radio u telefonskoj centrali u Veroni, glavnom nacističkom štabu u Italiji. Neki Weiss (Vajs), SS oficir kojeg je poslao Himmler, (Hina - nastavlja se) 44. NOVI ... (2) otišao je do Spoeglera i zadužio ga da prati generala Wolffa, čija su izvrdavanja projekta udara na Vatikan pobudila sumnje u nacističkoj upravi. Svjedočenja od strane Svete stolice, koja je raspolagala odličnim kanalima obavještavanja, pokazuju pak da je Pio XII. izgleda bio svjestan opasnosti koja mu prijeti. Bivši je direktor tehničkih službi Vatikana, Lamberto Stoppa, otkrio kako je dobio naređenje da iskopa tunel kojim bi prelati mogli pobjeći. Je li "Aktion Papst" samo još jedan proizvod "tvornice laži" iz Londona, koja želi zastrašiti katolike, ili ipak nešto ozbiljnije! Svjedočanstva trojice nacista, koji su u Italiji i u Reichu bili u svojstvu promatrača, čini se ipak upućuju da je projekt, pa makar i nedovoljno razrađen, bio začet u nacionalsocijalističkom vrhu. (Hina)dd 241357 MET jul 91