DRAŠKOVIĆ O GRANICAMA

BEOGRAD, 16. srpnja (Hina) - "Nećemo ginuti ni za tuđe zemlje ni za nesrpske ciljeve. Nećemo braniti Sloveniju od Slovenaca ni Hrvatsku od Hrvata, a nedamo srpske glave ni za očuvanje propale i krvave komunističke građevine", izjavio je Vuk Drašković danas na sastanku Centralne uprave SPO-a. Drašković je ponudio i svoj prijedlog promjena unutarnjih granica. Po njemu su neosporive granice Crne Gore i Slovenije (s njom bi samo trebalo sklopiti ugovor o diobi dugova i o potraživanjima sadašnje Jugoslavije), a razgraničenje između Srba i Hrvata moguće je prema Draškovićevom mišljenju, po "historijskom i etničkom pravu na određena teritorija, ali i po pravu ratne žrtve i pobjednika". Tako, po najnovijem prijedlogu, koji je prema Draškovićevim riječima kompromisan jer uvažava i želje Muslimana, nova karta bi izgledala ovako - Baranja pripada Srbiji (1.12.1918. bila je u sastavu Kraljevine Srbije), vukovarski kraj i ostala mjesta u zapadnom Srijemu i istočnoj Slavoniji, u kojima su Srbi u većini, kako je kazao Drašković, također pripadaju Srbiji. Nadalje, dijelovi općina Novska i Nova Gradiška, kompleks jasenovačkog logora kao i Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Gospić, Korenica, Otočac, Vojnić, Vrginmost, Glina, Dvor i Kostajnica, te manji dijelovi općina Drniš, Petrinja, Karlovac, Slunj i Ogulin - trebaju pripasti Bosni i Hercegovini. Toj republici, smatra Drašković, trebalo bi pripojiti i veće dijelove općina Pakrac, Daruvar i Orahovica, Podravska Slatina i Grubišno Polje. Hrvatskoj bi trebalo pripojiti dijelove ili cijele općine u bosanskoj Posavini, gdje su Hrvati u većini, kao i općine Livno, Tomislavgrad, Posušje, Lištica, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Grude, Mostar desno do Neretve, dijelovi općina Konjic, Jablanica, Kalinovik i Prozor, zatim dijelovi općina Bugojno, Busovača, Travnik, Gornji Vakuf, Kiseljak, Vitez, Kreševo i Vareš. Hercegovini, radi izlaska na more, naveo je Drašković, treba dati područje istočno od Dubrovnika, koji bi morao dobiti status autonomnog grada-republike. Po riječima Draškovića, takva Hrvatska ne bi bila manja od sadašnje, a bila bi nacionalno homogenija. Bosna i Hercegovina bila bi država samo Srba i Muslimana pa bi morala imati i novo ime BiK - Bosna i Krajine. Drašković je na kraju konstatirao da bi i nakon tih promjena veći dio Srba ostao u Hrvatskoj, a izvjestan broj Hrvata izvan Hrvatske, pa im obje strane moraju zajamčiti puna nacionalna prava. Drašković predlaže da Makedonija, Srbija, Crna Gora i Bosna s Krajinama čine federaciju, a Slovenija i Hrvatska da se odcijepe ili da s federacijom sklope konfederalni ugovor, neku vrstu ekonomsko-monetarne unije. "Sjednimo za stol i usporedimo mape i prijedloge i znajmo - sporazumjeti se moramo. U protivnom, ratni užas nitko neće moći zaustaviti, a kad nepotrebno izginemo opet ćemo morati pregovarati". Tim riječima Drašković je završio govor u (Hina - nastavlja se) 122. DRAŠKOVIĆ ... (2) kojem je bilo i mnogo kritike na račun republičkih vlasti ali i Srpske pravoslavne crkve, koja "se hvata u kolo propasti i zahtijeva od stranačkih prvaka da pred Patrijarhom polože zakletvu sloge, cjelivajući krst i Evanđelje". (Hina) dd 162142 MET jul 91