OTVORENO PISMO BORISA DVORNIKA BATI ŽIVOJINOVIĆU

ZAGREB, 5. srpnja (Hina) - U večerašnjem Dnevniku Hrvatske televizije poznati glumac Boris Dvornik pročitao je svoje otvoreno pismo Bati Živojinoviću. U svom pismu Živojinoviću B. Dvornik kaže: "Lipa li si Mare moja! Sićaš li se Bato, pivali smo ovu pismu kad smo bilo vrlo mladi, pa i sad nedavno u Krapini. Pivali smo mi puno pisama u životu, i to u dva glasa, primo i šekondo. Sitimo se Novoga Sada, pa Beograda, pa teatra na Crvenom krstu, sitimo se kad smo počeli prve filmove, pa tvoje Lule, moje Dijane, tvoga sina Milka, kćeri Jelene, pa moga Dina i Dejana, Koračice, Splita, Pule, Niša i Moskve. Kad bi me ljudi, prijatelji pitali - di ti je prijatelj Bata, ja bi odgovorija da bidan radi, snima filmove. Jer jedino tako može prehranit familiju. Uostalom, kao i ja sam. Sitimo se kukuruzara u Bačkoj Topoli i moga slomljenog malog prsta, pa Neretve, Sutjeske i pisme "Jedan mali brodić". Sićaš li se onog mosta visokog 158 metara s kojega sam se spušta? Konopom kojega si ti drža u ruci? Ima sam povjerenja u tebe, Bato i zna sam da ga nećeš ispustit. Snimali smo i poubijali Nijemaca više nego Druga dalmatinska. Tukli smo se na svim terenima u ovoj našoj zemlji. Ljudi su nas volili, poštovali, bili smo tandem za uzor starima i mladima. Siti se Briona, Bato, i pokojnoga Tita. Više od svih nas glumaca bija si njegov gost, čak si s njime bija na Ti, ja mislim. Niko ga od nas nije tako dobro poznavao kao ti, a čini mi se da nikoga od nas glumaca nije volio kao tebe. I sad si ga najedanput okrivio za stradanje Srba. Vikao si javno na njega i tražio da se njegova slika skine sa zida iz srpske Skupštine. Bato, to su mogli drugi, ali ti ne. Možda svi drugi, ali ti ne. Takvim postupcima pljuješ sam sebi u lice. E u toj istoj Skupštini ti vičeš da treba pobiti sve Hrvate. Zar, Bato, ti ne razumiš da ovo više nije snimanje filma. Ovo nisu ćorci, Bato, ovdje se puca bojevom municijom. Naša mladost gine zbog nekolicine budalaša, među kojima, nažalost, spadaš i ti. Ja se sjećam jednog jutra s kojim sam veseljem pročitao jedan tvoj tekst u "Slobodnoj Dalmaciji" s velikim natpisom "Ne dam Borisa i Ratka Poliča". Pomislia sam, prijatelji i pravi ljudi nikada se ne mogu promijeniti, ni u dobru ni u zlu. Međutim, Bato, sve je ispalo drugačije što me i ponukalo da ti se javim s ovim otvorenim pismom. Nema više "ne dam Borisa i Poliča" već "ako treba Srbija će i u treći rat". Ugledaj se na Ameriku, Bato - ona nikada ne ratuje na svom terenu. I mi ćemo ratovati u Hrvatskoj i Sloveniji. Bato što to znači? Da tvoj Milko puca na moga Dina ili obrnuto? Valjda i zato govoriš u Skupštini, tješiš one nesretne i očajne majke mladih vojnika time što ćeš u zamjenu za njihovu djecu, ako bude potrebno, uzeti kao taoce slovensku i hrvatsku. Kakve li utjehe za te majke? Misliš da je njima to važno? Svaka majka hoće svoga sina pa bila ona hrvatska, slovenska, srpska ili bilo koje druge narodnosti. Što će majci taoci kad nema svoga sina? Što se to dešava u tvojoj glavi? Koliko sam se veselio snimanju filmova s tobom, toliko sad ne želim ni pomislit, jer da budem iskren, ne znam kako bi reagira kad bi se srea na ulici. Zato sam i odbija nastaviti snimanje u seriji "Bolji život", a i kako sam mogao u Beograd kada me jedna beogradska novinarka nazvala "hrvatskim genocidnim glumcem". Zar genocidnost znači želiti mir, biti objektivan i razumno rasuđivati? 30 godina u mome notesu je upisan tvoj broj telefona. Koga da sad zovem nakon 30 godina na taj broj? Svatio sam da sam svih ovih 30 godina ja tebi bija stvarno prijatelj, a ti meni samo na ekranu. Dizali smo mostove, Bato, pruge, barikade, pobili mnogo neprijatelja, ali sve je to bio samo film. To smo radili da bi upoznali generacije kako se to više nikad ne smije ponoviti. A što je ovo sad? Ti si se prebacio na pravu scenu, krvavu, gdje se stvarno ubija. Poznava sam jednog čovika koji, nažalost, za mene više ne postoji. Volia bi Bato, kad bi ti došlo do mozga da svatiš da ovo više nije film, već zbilja u kojoj se, nažalost, puca bojevom municijom. Zbogom Bato." (Hina) ds 050000 MET jul 91