KONFERENCIJA ZA TISAK U CANKAROVU DOMU

LJUBLJANA, 2. srpnja (Hina) - Današnju konferenciju za tisak u Cankarovu domu ministar informiranja Jelko Kacin počeo je obaviješću da su jedinice JA poćele napadati TV i radijske odašiljače. To je, kasnije Janez Janša dopunio tvrdnjom da se radi o pokušaju presijecanja informacija iz Slovenije prema svijetu. Janša je rekao da je Predsjedništvo SFRJ zapravo potvrdilo odluke Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, te da je namjesto formiranje SIV-ova tijela, komisije za provedbu dogovora o prekidu vatre, došlo do novih prijetnji Sloveniji i zračne popune blokiranih jedinica JA, što je kršenje dogovora o prekidu vatre. Odmah nakon smjene Kolšeka generalom Avramovićem, koji je po Janšinim riječima jedan od najsposobnijih operativaca za oklopne jedinice i koji je svojedobno "situaciju na Kosovu sredio u krvi", Avramović i Rašeta optužili su javno Republiku Austriju za suradnju sa slovenskom Teritorijalnom obranom. Noćas se nije dogodilo ništa posebno, a u zoru, koja je pogodna za djelovanje avijacije, pokrenula se oklopna kolona JA koja je bila blokirana u Krakovskoj šumi, a čija je deblokada i tehnički bila nemoguća, i za koju je bilo dogovoreno da miruje. Na slovensku odlučnost da ona ostane nepokretna utjecala je osobito i lokacija te kolona - između Nuklearne elektrane u Krškom i aerodroma u Cerklju, da se ne bi pokušalo zauzeti nuklearku. Istodobno su počeli i napadi bombama na jedinice Teritorijalne obrane i neke barikade, napadnuti su i odašiljači Krvavec i Hum, a odašiljač na Nanosu napala je pješadija. Krenula je i oklopna kolona iz Jastrebarskoga, koja je bez problema palila barikade na hrvatskoj strani i pokušala se lokalnom cestom probiti u Sloveniju. Tokom noći poduzeta je i široka propagandna akcija u Beogradu kako Slovenija tobože krši primirje. Pokušaj stvaranja dojma da Slovenija ne poštuje dogovor treba po Janši poslužiti za drugu fazu planirane operacije, što uključuje napad na strateške ciljeve. Po Janši je prva varijanta uključivala zauzimanje slovenskih granica i strateških objekata, među kojima i aerodrom, što bi onda bilo popraćeno popunom, a onda proširivanjem položaja JA na cijelu Sloveniju, kontrolu komunikacija i rušenje slovenskih vlasti, a avijacija je bila predviđena samo za razbijanje strateških ciljeva i za nužne intervencije. Cilj te tvrde varijante bio je, dakle, rušenje legalnih slovenskih organa i storniranje akata o osamostaljenju, dok bi u mekšoj varijanti plana slovensko vodstvo nakon preuzimanja granice od strane JA moralo samo odstupiti. Janša je tvrdnje da se zarobljenici JA nalaze u napuštenim rudarskim oknima u Hrasniku nazvao propagandom, a za makedonske vojnike koji su se predali ili prešli na slovensku stranu rekao da će biti predani Makedoniji u organizaciji Crvenog križa, te da su makedonski organi vjerojatno donijeli zaključke kako bi ih zaštitili od krivičnog progona zbog dezerterstva. Janša je rekao da se vojni helikopteri kontroliraju zbog kršenja oznaka Crvenog križa, ali se protiv njih oružjem ne djeluje. Dva plana za Sloveniju postojala su, jer se podcjenjivala obrambena moć Slovenije i jer se mislilo da će vojska zauzeti granice i komunikacije bez većeg otpora. Pravoga primirja nije ni bilo, nego samo usmeni dogovor o prekidu vatre, a to je vojska prema Janši, izvela vrlo spretno, jer su kod razgovora o tome u Ljubljani armijski predstavnici rekli kako nemaju ovlasti da se dogovore o dvjema točkama: da avijacija ne bude operativna i da se urede detalji o povlačenju u vojarne. Kod jedne kolone u Krakovskoj šumi radilo se o tome: došla je iz Karlovca, ali se morala vratiti, no pri tome bi morale sudjelovati obje strane, kako zbog tehničkih razloga glede zapreka, tako i zbog njezine lokacije (Cerklje-Krško). Janša je iznio mišljenje da će raskol odnosno diferencijacija u armiji, pa i među pilotima, bitno smanjiti uporabu vatrenih sredstava, tako da ne računa na jaču uporabu zrakoplovstva, ali da postoji opasnost da bi u slučaju eskalacije sukoba i u drugim dijelovima Jugoslavije sva ta tehnika dođe u ruke pripadnika samo jednog naroda i to onih koji su "spremni upotrijebiti sva sredstva", te da je baš zato nužna međunarodna intervencija. Da je Genscher bio u Ljubljani, tako intenzivnog napada avijacije ne bi bilo, rekao je Janša. Zamoljen da prokomentira tvrdnju o mogućnosti uporabe sredstava za kemijski napad, Janša je rekao da je to stalna prijetnja, jer se u svojim dopisima generali prijete kao zadnjom točkom "da će upotrijebiti sva sredstva", Janša je ustvrdio da armija tim sredstvima i raspolaže. Na pitanje o mogućem "zračnom pokrivanju" Janša je rekao da je Slovenija već na početku sukoba tražila zaštitu slovenskog zračnog prostora, odnosno međunarodnog jamstva da se avijacija ne koristi. Ali zasad postoji samo međunarodna ponuda za pomoć pri alarmiranju stanovništva. Janša bitan naglasak stavlja upravo na formiranje komisije, jer misli da je to test za to koliko je kome stalo do rješenja. Na pitanje o držanju Hrvatske Janša je rekao da je ono politički gledano nelogično, jer je, s jedne strane, Hrvatska proglasila samostalnost, a s druge S. Mesić predsjedava Predsjedništvu SFRJ, koje je i prihvatilo stajališta kojima se negira dogovor iz Ljubljane o prekidu vatre. "Nije riječ o dosljednoj, logičnoj i poštenoj politici", drži Janša. Janša je izrazio sumnju u izvještaje da je pola kolone u Krakovskoj šumi uništeno, jer se radi o suvremenom teškom naoružanju sa snažnim oklopom. Slovenska Teritorijalna obrana nema protuoklopnih sredstava, kojima bi takve oklope uništavala iz velikih daljina, ali će ih ubrzo dobiti. On vjeruje da je napad bio žešći nakon napadaja avijacije, a da su tenkove možda oštetili i vlastiti avioni. Na pitanje o tenkovskoj snazi JA, Janša je rekao da je pred agresiju na Sloveniju JA u Sloveniji imala 250 tenkova i 60 oklopnih transportera, a poslije su dovedene i nove snage iz varaždinskog i 10. korpusa te nekih drugih jedinica. Neki od tenkova u Sloveniji pokvareni su, uništeni ili oštećeni, a neke je preuzela i Teritorijalna obrana. U napadu na Teritorijalnu obranu i barikade u Krakovskoj šumi avioni su koristili tzv. rušeće bombe za objekte i kazetne bombe za živu silu. Na pitanje o mogućoj opdoj moblizaciji u Sloveniji Janša je odgovorio da ona zasad nije potrebna, ali da Slovenija raspolaže sa 450.000 vojno osposobljenih ljudi. (Hina) zg 020000 MET jul 91