KUČANOV SVEČANI GOVOR

LJUBLJANA, 26. lipnja (Hina) - Prilikom proglašenja Republike Slovenije za samostalnu, neovisnu i suverenu državu na večerašnjoj svečanosti nazočnima se obratio predsjednik Predsjedništva Milan Kučan. Svoj govor Kučan je počeo riječima: "Rođenjem čovjek stječe pravo na snove. Radom stječe pravo da život i snove zbližava. Mi smo jučer povezali oboje: za sebe, za mnoge naraštaje Slovenaca koji su nekoć davno sanjali te iste snove i za buduća pokoljenja koja će na tim snovima gradŤti novi svijet.' Kučan je u svom govoru istaknuo da je proglašenje slobodne i samostalne Slovenije rezultat uključenosti njezina naroda u Europu, te da tijekom povijesti Slovenci nisu ostali nikome dužnici. "Naša je povijest časna i čista", rekao je Kučan. U nastavku govora Kučan je izjavio da korak na koji se Slovenija odlučila nije bio rezultat želje za izolacijom niti lažne nade o darovanom ljepšem i udobnijem životu u nekoj drugoj državnoj zajednici. Kučan je rekao da u svijesti Slovenaca qranice nisu rovovi, te da su granice postavljali drugi, koji su njih tjerali tamo kamo nisu htjeli. "Današnje vrijeme traži drukčije odnose medu narodima koji žive na juqoistoku ESţrope. Doqovor izmedu suverenih država najčvršće je jamstvo za mir, stabilnost i napredak ljudi. Nismo se odcijepili, nikamo nismo otišli, nismo porušili mostove iza sebe. Nismo porušili ono što je u ovoj našoj zajednici dobro za sve nas. Ostvarili smo način života koji ima budubnost u udruženom Starom kontinentu koji nastaje. Dinamična udaljenost neka nas povezuje. Omogućit će nam da jedan drugoga poštujemo i uvažavamo, da suradujemo i da ponekad i poduzmemo nešto zajedniţko. Svima nama na dobro i s voljom sviju", rekao je u nastavku Kučan, te dodao: "Juderašnjim proglašenjem suverene Slovenije postavljamo dalekosežnu obvezu i sami sebi. U dobru i u zlu. Ćekaju nas teška iskušenja u ustrajnosti, dosljednosti, demokratizmu, snalažljivosti i vjernosti ciljevima uz koje smo vezani. Obraćajući se okupljenima Kuţan se osvrnuo i na posljednje dogadaje: "Danas je naš velik praznik. ţeljeli smo radost dijeliti sa svima, pa i onima koji su takav dan već odavno zapisali u svoju povijest. Sada stupamo u obitelj slobodnih, samostalnih naroda. Ne možemo razumjeti kako bi to nekome moglo smetati, kad je naše srce otvoreno svima i ruka pružena svima na pozdrav. Pokvareno je naše veselje. Neosnovanim prigovorima drugih i prijetnjom represije jugoslavenskih vlasti naše se dobre namjere odbijaju. Je li moguće tako izbrisati iz sjećanja sve ono što je Slovenije dijelila u dobru i zlu s drugima, s kojima ţsmo živjeli u zajednižkoj državi? Ne ugrožavamo nikoga. Zato nisu potrebni avioni iznad naših gradova, niti tenkovi na našim ulicama. Silu pokazuje onaj kojemu nedostaje argumenata i trijezne prosudbe. Ako je iskrena njihova želja da ostanemo zajedno, onda nisu mogli izabrati nesretnije stvari nego što je oružje; a da nas nije strah, morali bi znati vež odavno.' Kužan je još rekao da se u povijesti Slovenstva šinom osamostaljenja stvarno otvara novo poglavlje, a obraćanje je završio riješima: "Uspjeli smo jer je naša vjera bila čvrsta, i jer u onome što smo činili nije bilo zlih misli. Hvala vam za to, draga braćo. Vešeras su dopušteni snovi. Sutra je novi dan." (Hina) zg 260000 MET jun 91