IZLAGANJE PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE DR. FRANJE TUDMANA NA SJEDNICI SABORA (NASTAVAK) (EMBARGO DOK NE JAVIMO)

NA SJEDNICI SABORA (NASTAVAK) (EMBARGO DOK NE JAVIMO) U tom pogledu bilo je znakovito izlaganje saveznog sekretara za inozemne poslove Budimira Lončara na Konferenciji KESS-a (19-20. VI. 1991.) u Berlinu, a usput rečeno, veoma je zanimljivo da na toj konferenciji gdje se posebno raspravljalo o Jugoslaviji nije bilo predstavnika republika, dok su na prethodnoj konferenciji KESS-a u Parizu, gdje se nije posebno raspravljalo o Jugoslaviji, bili uključeni i predstavnici republika. A način na koji je savezni sekretar, koji je kako nam to predstavnici drugih republika stalno spotiču u saveznoj Vladi tobože predstavnik Republike Hrvatske, na toj konferenciji europskim i svjetskim čimbenicima iznio svoje videnje državno-političke krize u Jugoslaviji, već je dobio ocjenu u ovom Saboru. Ja se na njemu zadržavam samo zato da bih ukazao s kakvih se pozicija potiče suprotstavljanje priznanja samostalnosti Hrvatske u Jugoslaviji i u svijetu. Po njemu Jugoslavija se danas nalazi (citiram): "Izmedu realne mogušnosti da pronade mirno i demokratsko rješenje za izlazak iz krize i opasnosti da dode do takvih unutrašnjih sukoba, čije se ražličite posljedice mogu reflektovati i izvan njenog užeg geopolitičkog prostora. Jer, što bi se dogodilo u slučaju raspada Jugoslavije;" - pita se savezni ministar, a evo što i odgovara: "Osnovna hipoteza je da bi nastale države koje bi bile ne samo u stalnom medusobnom konfliktu, već bi i svaka od njih bila iznutra etnički potrešena. Svaka bi bila onesposobljena da bude istinski demokratska i europski kvalificirana. Sve zajedno bile bi tempirana bomba u srcu Europe, ako već i prije toga ne bi pokrenule lančanu reakciju na kontinentu na kojem već tinja 46 potencijalno opasnih etničkih sukoba". I u nastavku zaključuje da "treba očuvati cjelovitost zemlje, jer je to preduslov demokratskog razvoja u istoj mjeri u kojoj je demokracija imperativ cjelovitosti". Predsjednik savezne Vlade Ante Marković, koji takoder u očima ostalih republika slovi kao predstavnik Hrvatske, pa da zbog toga čak i ne mogu prihvatiti da drugi Hrvat bude na čelu Predsjedništva SFRJ, prihvaća ideju stvaranja saveza suverenih republika, ali više u smislu kompromisnog prijedloga Makedonije i áosne, negoli saveza suverenih država prema hrvatsko-slovenskom prijedlogu. Zapravo smo u takvim pogledima najodgovornijih ljudi savezne Vlade suočeni s gledištima koja ne vide drugog rješenja negoli nastavak reformskog puta u općejugoslavenskim okvirima, bez obzira što uzroci duboke dršavno-političke krize Jugoslavije, nisu samo u slomu socijalistˇčkog sustava, nego prvenstveno u krizi medunacionalnih odnosa medu republikama. Oni vide kao gotovo jedino spasavajuće rješenje u nastavku društvene reforme, u uvodenju slobodnog tršišta i pluralističke demokracije, što smo sve mi podupirali, prihvašali i u čemu je i bila pozitivna uloga Markovića i njegove Vlade, ali to u okolnostima jugoslavenske dršavne zajednice nije bitno i najglavnije. Problem je u rješavanju medunacionalnih i medurepubličkih odnosa. Neprihvatljivo je gledište da bi osamostaljenje republika izazvalo unutarnje sukobe i sukobe medu njima, i to takve sukobe koji bi bili tempirana bomba u srcu Europe. Neprihvatljivo je gledište da nijedna od republˇka, to znači ni Hrvatska, ni Slovenija, nisu osposobljene niti da budu ˇstinski demokratske i europski kvalificirane za samostalnost i za pristup Europi. Neprihvatljivo je gledište da se ne može naći, da ne može biti nikakva drugog rješenja nego samo gradanski rat. Uostalom, s gradanskim ratom plaše, od samoga početka demokratske preobrazbe u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, sve one dogmatsko-komunističke i hegemonističko-unitarističke snage koje se suprotstavljaju i demokratskoj preobrazbi društva općenito, a pogotovo suverenosti Republike Hrvatske, a takoder i oni pojedinci koji nemaju gotovo nikakva političkog oslonca ni u Hrvatskoj ni u drugim republikama. I zbog toga treba odlučno kazati da takva gledišta nisu gledišta Republike Hrvatske. Štoviše, da su u suprotnosti s interesima hrvatskoga naroda i svih gradana Republike Hrvatske. A držimo da su takva gledišta štetna ne samo po Hrvatsku, nego i po cijelu Jugoslaviju pa i Europu, kada se nudaju svijetu, pa i najodgovornijim europskim i svjetskim čimbenicima, kao polazišta i okvir za usmjeravanje rješavanja jugoslavenske krize i za odnos prema osamostaljenju Hrvatske i Slovenije. S tim u svezi treba se posebno osvrnuti i na zainteresiranost međunarodnih čimbenika za rješav nj‚ jugoslavenske krize. Naravno, mi potpuno razumijemo zabrinutost pojedinih dršava, i u cjelini Europske zajednice, za jugoslavensku krizu, a isto tako i zabrinutost glavne svjetske sile - Sjedinjenih Američkih Država. Mi možemo shvatiti i njihovu težnju da se sačuva teritorijalna cjelovitost Jugoslavije. Mi cijenimo njihovu potporu demokratskoj preobrazbi, pa i preporuke da se jugoslavenska kriza riješi po mogućnosti u okviru jugoslavenskih granica. U skladu s tim, ne samo preporukama, nego i s dosta odrješitim zahtjevima najodgovornijih medunarodnih šˇmbenika ESţropske zajednice i Sjedinjenih Država - mi smo i predlagali, zajedno sa Slovencima, nacrt konfederalnog rješenja jugoslavenske krize, u smislu preobrazbe sadašnje federativne savezne države u savez suverenih država, u savez njezinih republika kao zajednicu suverenih država. Medutim, uvažavajuči sve ono što se iznosi u obrazloženju zahtjeva da se rješenje krize pod svaku cijenu nade u jugoslavenskim okvirima, zbog održanja mira, ili da bi se izbjeglo da raspad Jugoslavije ne bi negativno utjecao izazivajući lanšanu reakciju u drugim dijelovima Europe, mi ipak ukazujemo na to da u prvom redu moramo voditi računa o vlastitim nacionalnim interesima, o interesima svoga naroda, svoje Republike. I drugo, moramo podsjetiti na to da upravo ovakva Jugoslavija kakva jest, od samoga svoga nastanka nakon prvoga svjetskog rata, pa kroz sve ono što je proživjela u razdoblju drugoga svjetskog rata i do danas, nije nikakav čimbenik stabilnosti mira, niti na svom tlu, niti u ovom dijelu Europe. Nasuprot tomu, rješenje državno-politiůčke krize.u smislu stvaranja ili Saveza suverenih republika, ili pak u razlazu na demokratski način samostalnih država, u smislu skandinavizacije ovoga Balkanskog poluotoka - može jedino da bude prilog miru, prilog uklanjanju šarišta ratnih opasnosti, prilog stabilnosti medunarodnoga poretka u ovom dijelu Europe. Spomenimo uz sve ovo, kako nam je itekako poznato da su neki medunarodni čimbenici ne samo budno pratili sve ono što se zbiva u Jugoslaviji, več da su se i aktivno angažirali u smislu usmjeravanja rješavanja jugoslavenske krize čak i u takvim oblicima koji su graničili s različitim oblicima djelovanja na javno mnijenje, ne tek uobičajenim oblicima medunarodnog demokratskog komuniciranja i prošimanja, več i do granica otvorenih pritisaka. Pri tome dolazi do izražaja činjenica, što je naravno posve normalno, da se oni upravljaju svojim interesima, ali se pritom očituje koliko nepoznavanje povijesti, sadašnjih prilika i uzroka postoječe državno-političke krize, toliko i očit utjecaj koji na te medunarodne čimbenike ima, uz neke uzgrednike iz Hrvatske, u prvom redu savezna Vlada, u kojoj kao što nam se to izričito u razgovorima opetuje, glavnu riječ, i na glavnim pološajima imaju tobože predstavnici Hrvatske. Štovani saborski zastupnici, Ustavnom odlukom, koju danas donosimo u ovom visokom Domu, Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom driavnom. Ovim činom Republika Hrvatska pokreže postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. U isto vrijeme time započinjemo postupak za medunarodno priznanje Republike Hrvatske. A kako danas svoju samostalnost proglašava i prijateljska Republika Slovenija, to predlažem da ovaj visoki dom donese odluku kojom Republika Hrvatska priznaje samostalnu Republiku Sloveniju u medunarodno-pravnom smislu, kao što še na današnjem zasjedanju skupština Republike Slovenije priznati samostalnu suverenu državu Hrvatsku. U isto doba s postupkom za razdruživanje, mi i nadalje predlažemo ostalim republikama stvaranje saveza suverenih republika, kao suverenih država. Na ovom mjectu treba ujedno istaknuti da smo s državnim vodstvom Slovenije postigli našelan sporazum da Hrvatska s Republikom Slovenijom uspostavi ugovorni odnos saveza izmedu dviju samostalnih, suverenih dršava. I za takav savez otvoreni smo i sa svim ostalim republikama koje prihvaćaju ona našela o kojima smo govorili u ţvojoj naprijed spomenutoj Rezoluciji. Proglašenjem samostalnosti, sadašnje granice Republike Hrvatske postaju dršavne granice prema drugim republikama i susjednim državama SFRJ. U svezi s tim dopustite mi - štovani zastupnici - da se osvrnem na neke rasprave koje se vode u javnosti, pa i neke dezinformacije. Vodstvo Republike Hrvatske opetovano je isticalo da je ono za poštivanje svih granica današnjih republika SFRJ, a posebno u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Ali, vodstvo Republike Hrvatske takoder je opetovano isticalo da ako oni koji se bave idejama o prekrajanju sadašjih jugoslavenskih granica radˇ stvaranja velike Srbije, odnosno u sklopu planova da "svi Srbi žive u jednoj državi", ili pak nekih drugih planova, dime bi bile dovedene u pitanje postojeće granice, da se onda u tom slučaju postavlja pitanje onog dijela hrvatskoga naroda koji šivi izvan Republike Hrvatske, najvećim dijelom u Bosni i Hercegovini, a manjim dijelom i u Republici Srbiji i Crnoj Gori. Samo je po sebi razumljivo da, Republika Hrvatska mora voditi računa i o tom dijelu hrvatskoga naroda i o svojim državno-političkˇm granicama ako ih drugi počinju prekrajati. U rješavanju svih tih pitanja treba poštivati pravo naroda svih republika da sami odlučuju o svojoj sudbini, a u bilo kakvom rješavanju, medu svim elementima koje treba uzimati u obzir naročito i u prvom redu valja voditi računa o onima, nacionalne, povijesne, geopolitiče i prometne naravi. Visoki dome, Proglašnjem samostalnosti na području Republike Hrvatske vrijede samo oni zakoni koje je donio i koje će donositi Sabor Republike Hrvatske, a do okončanja razdruživanja samo oni savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Naime, s obzirom na unutarnje i medunarodne okolnosti, proglašena samostalnost ne može biti trenutačna na svim područjima unutarnjeg i medunarodnoga života. Proces razdruživanja trajat še na nekim područjima danima, na nekima mjesecima, a na nekim, možda i godinu, dvije. Na primjer, pitanje Armije, pitanje medunarodno9a priznanja, pitanje razdiobe prava i obveza iz dosadašnje federativne zajednice. To podrazumijeva i potrebu funkcioniranja saveznih tijela za provedbu razdruživanja i daljnjih razgovora o okončanju jugoslavenske državno-političke krize. Na tom putu razdruživanja i konačnog osamostaljenja čekaju nas još mnoga iskušenja i mnogi napori. Radi ubrzanja procesa razdrušivanja na svim područjima i hrvatsku Vladu, pa i ovaj Sabor očekuju mnogi poslovi i teški zadaci. U njemu takoder moramo pokazati i razboritost i umješnost, odlučnost za obranu suverenih prava, ali i krajnje razumijevanje za poštivanje prava drugih. Samo na taj način postići ćemo da se to razdruživanje provede na najsvrhovitiji i djelotvoran način. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi i s ovoga mjesta poručujemo da istodobno s postupcima razdrušivanja s naše strane iskazujemo najbolju volju i spremnost za razţovor oko postizanja ugovornog sporazuma, ako je moguće, o stvararj;u saveza suverenih država. Ali pod jednim jedinim uvjetom: da se pritom osigura puna suverenost i samostalnost Republike Hrvatske u odnosu na sve druge članice takvog jednog možebitnog saveza, saveza koji bi se mogao graditi po uzoru na Europsku zajednicu. Isto tako šelim posebno istaknuti ţa smo odlučni u naporima za dosljedno demokratsko rješenje svih pitanja što proizlaze iz stvarnog života Srba u Hrvatskoj, pa i onih što su umjetno izazvani obmanama ili insceniranim odmetništvom. U svezi s tim pozivamo sve one što su bili uvučeni u odmetništvo prisilom četničkih ekstremista da se bez bojazni vrate mirnom životu. U uspostavi ustavnopravnog poretka na odgovornost će biti pozvani samo oni koji su izvršili teroristička zlodjela. U tu svrhu bit će potrebno da Ylada u sklopu poduzimanja svih mjera za uspostavu narušenog ustavno-pravnog poretka, predloži i posebne pravne mjere za aboliciju onih prekršitelja zakona koji su bili samo sudionici u odmetništvu a ne i izvršioci teših nedjela. Dršim da je upravo proglašenje saMostalnosti pogodan trenutak da i na ovaj nadin dokašemo da demokratska vlast Republike Hrvatske želi zajamšiti punu sigurnost i sva nacionalna i gradanska prava i Srbima kao i svim drugim nacionalnostima koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Visoki dome, Svojim odlukama na ovom zasjedanju Sabora, mi danas dokazujemo ono što su i svi drugi slobodni narodi pokazivali u svojoj povijesti osamostaljenja, da je put iz nepravdi i sputane suverenosti u zajedničkom životu u federativnoj Jugoslaviji moguć samo tako da se odvažno i mudro pristupi ostvarenju pune državne samostalnosti. To je uvijek bila i ostaje bitna pretpostavka, potvrdena i od moderne civŤlizacije, za normalan i nesmetan razvitak svakoga, pa razumije se i hrvatskoga naroda, i svih gradana Republike Hrvatske. Kao slobodna i samostalna dršava, Hrvatska od danas preuzima punu ustavnu vlast, što će joj omogućiti, uvjeren sam, bršu demokratsku i gospodarsku preobrazbu sveukupnoga društva i života, osobito u obrani tritorijalne cjelovitosti, a u skladu s demokratskim zasadama svoje povijesti i slobodnoga zapadnoga svijeta kojemu pripadamo, a i svih onih nadela što smo ih upisali u svome Ustavu. S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom, obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelome svijetu suverenu volju hrvatskoga naroda i svih gradana Republike, da se dana†njim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom dršavom te pozivamo sve viade i parlamente svih država da prihvate i priznaju šin slobodne odluke hrvatskoga naroda, din slobode kojim još jedan narod hoče postati punopravnim članom medunarodne zajednice slobodnoga svijeta. Donošenjem Ustavne odluke o proglašenju samostalnosti Republike Hrvatske, šinimo još jedan golem Ť odlučan korak na koji smo bili obvezani voljom hrvatskoga naroda i većine gradana naše Republike, one volje koja je veš Ustavom postala granitnim temeljem, a referendumom velebnim ošitovanjem zrelosti i svijesti našeg bivstvovanja, na putu konašnoga oživotvorenja pune slobode i nedjeljive suverenosti Republike Hrvatske, što je bio nedosanjani stoljetni san hrvatskoga naroda u cjelini, stalni ideal svih naših predaka i suvremenika, težnja i dežnja svakog našeg dovjeka u domovini i u tuđem svijetu!" (Hina) mc 250000 MET jun 91