OTVORENO PISMO SUDIONICIMA KESS-A

HAMHURG, 18. lipnja (Hina) - Ministrima inozemnih poslova i vladama država članica konferencije za sigurnost i suradnju što sutra započinje u Berlinu uputili su danas Njemačko-hrvatsko društvo iz Hamburga, Društvo za ugrožene narode iz Gottingena, Hrvatsko narodno vijeće iz Stuttgarta, krug prijatelja Hrvatske kršćanske demokratske stranke iz Frankfurta, Hrvatsko kulturno društvo iz Frankfurta, te udruženje "Kosovo - Albanci u Njemačkoj" iz Weissacha otvoreno pismo u kojem ističu da Europa treba mir kako bi mogla razmišljati o svojoj budućnosti, te da ljudi i narodi Europe očekuje od berlinske konferencije da o opasnostima za mir i sigurnost ne samo raspravlja već jasno definira korake ka njihovom eliminiranju. U pismu se nadalje ističe da je Jugoslavija ona europska država koja u sebi nosi najveći rizik ne samo za svoje stanovnike nego i za svoje susjede, pa prema tome za suradnju, mir i sigurnost u Europi, te dodaje da su na početku demokratskih procesa u Jugoslaviji stajali Albanci, Slovenci i Hrvati na koje se sada iskaljuje bijes srpskih komunista, koji pokušavaju održati svoju vlast. Osvrćući se na položaj Albanaca u Jugoslaviji potpisnici pisma ističu da su Albanci bili prvi koji su nakon Titove smrti mirnim demonstracijama ustali protiv beogradskog nasilničkog režima, te da su upravo oni ne samo u Jugoslaviji nego i u cijelom istočnom dijelu Europe bili na čelu onog osloboditeljskog pokreta koji je zahvatio čitavu istočnu polovinu našeg kontinenta. "Nijedna europska država potpisnica Helsinške konvencije, pa i Albanija koja joj tek sada pristupa nije slobodarske pokrete u svojoj državi tako brutalno tukla kao srpski vlastodršci", napominje se u pismu, i dodaje "mi zato očekujemo od berlinske Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi da stanje na Kosovu ne samo uzme na znanje i osudi, nego i da sudionicima konferencije preporuči bojkot jugoslavenske vlade koja je zato odgovorna". U pismu ministrima inozemnih poslova i vladama članica KESS-a se ističe kako zahtjevi Albanaca u Jugoslaviji nisu revolucionarni, nego proizlaze iz Ustava iz 1974. godine. Oni žele na područjima u kojima čine ogromnu većinu stanovništva sami sobom upravljati i zato traže vraćanje otete im autonomije, a da bi spriječili svađu oko kompentencija sa Srbijom traže za sebe položaj u okviru Jugoslavije, što inače uživaju, i mnogo manji narodi. Osvrćući se na položaj Hrvata i Slovenaca u Jugoslaviji potpisnici pisma upozoravaju da su političari Slovenije i Hrvatske izabrani na slobodnim izborima ponudili Beogradu razgovore o budućnosti Jugoslavije, ali je on i te razgovore odbio. "Odbijanje Srbije da ostale narode Jugoslavije, koji čine inače većinu, prihvati ravnopravnima, najbolje se očituje u protuustavnom odbijanju dolaska hrvatskog predstavnika na čelo državnog Predsjedništva", navodi se u pismu, i dodaje da se konferencija mora odlučiti: "ili se izjasniti za demokratski izraženu volju naroda ili se pak javno iskazati protivnicom prava naroda na samoodređenje i demokraciju, a za hegemoniju Srbije". Na kraju pisma u znak poštivanja volje ljudi i naroda potpisnici pisma traže da na ovoj konferenciji, ali najkasnije na slijedećoj budu pozvani demokratski izabrani predstavnici i onih republika koje se proglase suverenima. (Hina) mc 180000 MET jun 91