"DELO" O OSAMOSTALJIVANJU SLOVENIJE I HRVATSKE

LJUBLJANA, 17. lipnja (Hina) - "Nakon subotnjeg sastanka slovenskog i hrvatskog vodstva", piše Danilo Slivnik u komentaru današnjeg "Dela" pod naslovom "Indijanci", "dobili smo očito točan nadnevak proglašenja slovenske nezavisnosti i saveznike koji bi trebali, barem djelomice, olakšati pritiske na našu republiku nakon znamenitog 'dana D'. Je li sve to skupa dobro ili ne, pokazat će vrijeme, ali je već sada jasno da su mnogi u Ljubljani nakon sporazuma s Hrvatskom odahnuli, jer je slovensko osamostaljivanje time dobilo onu 'umjerenost' koju su neki cijelo vrijeme i zahtijevali. Slovenija se naime 'partnerstvom' s Hrvatskom djelomice već povezala (natrag) s Jugoslavijom, a u svojoj projekciji samostalnosti pristala je na tzv. 'stupnjevitu' opciju, u kojoj se inače pri izlasku iz Jugoslavije nalazi sasma na vrhu, ali su za njom lijepo poredane i sve ostale republike.' "Vrlo će zanimljivo biti vidjeti", nastavlja Slivnik, "kad će se saveznici Hrvati stvarno naći u kritičnim trenucima, jer poznato nam je kako su na svoje osamostaljenje spremni: dok u nas nije nedostajala nekolicina temeljnih počela samostalne činidbene vlasti (vlastiti novac, nov carinski i pogranični režim, putovnice itd.), u Hrvatskoj su u tom posve na početku. Kako je s njihovom teritorijalnom cjelovitošću, o kojoj bi moralo ovisiti hoće li se idućih godina osamostaliti Zagreb s okolicom ili cijela Hrvatska, o tomu svjedoče barikade po Kninskoj krajini i istočnoj Slavoniji." Slivnik ističe da će "učinci neočekivano najavljenoga zajedničkog proglašenja samostalnosti obiju republika u drugim dijelovima Jugoslavije ovisiti o tome kako će drugi gledati na to: možda će oni sve skupa doživjeti stvarno kao 'novu kvalitetu', kao iznenadno prepolovljivanje države, a možda i kao velik dokaz da se na području činidbene državne vlasti još dugo ne može ništa promijeniti; da je, dakle, - sve po starom". "Ako, naime", nastavlja on, "u posljednje dvije-tri godine u jugoslavenskoj politici i jest došlo do nekih pomaka, onda se oni vide u mnogo dosljednijoj prosudbi činjenica u skladu s 'real-političkom logikom', a činjenice su ovaj trenutak takve da oni koji brane jedinstvenu Jugoslaviju mogu mirno proći mimo tako najavljena zajedničkoga slovenskog i hrvatskog deklarativnog čina." Iznoseći mišljenje da će pogledi Zapada na odnose između činidbene vlasti i deklarativnih činova biti sljedećih tjedana i mjeseci još više na štetu Slovenije i Hrvatske, Slivnik nastavlja u svome komentaru: "Što će se sve pritom događati na gospodarskom području, ne može sa sigurnošću predvidjeti, ali je ipak jasno da će brzo približavanje posvemašnjega gospodarskog sloma snažno utjecati i na budući tijek političkih događaja u državi i na spremnost svih republika na sporazumno traženje izlaza iz krize. Posebice stoga što je već jasno da se savezna 'ekonomija' već nekoliko posljednjih mjeseci temelji samo na tiskanju novca, jer se čuje da se ovih dana u Srbiji opet pripremaju za 'posudbu' iz primarne emisije, a i zato što više nema nikakve dvojbe da će najkasnije s 1. srpnjem izbiti barem troznamenkasta inflacija, a dinar opet snažno devalvirati. To pak i jesu bitni razlozi zbog kojih se Slovenija i Hrvatska osamostaljuju, a ne zbog politike same po sebi (na primjer Miloševića, četnika, JNA itd.) - kao što se često pojednostavljeno prikazuje." "U tom pogledu", nastavlja komentator "Dela", "jednostavno su smiješni zahtjevi i obećanja o novim kreditima koji da će 'ubrzo dospjeti', a koje bi trebao dati Zapad ako se Jugoslaveni dogovore i prevladaju državnu krizu. Ta su obećanja i zahtjevi besmisleni, i s unutarnjopolitičkog i s vanjskopolitičkog gledišta, jer je općepoznato da bi se ti zajmovi u državi odmah razdijelili "prema potrebama" Csamo Srbija treba do jeseni tri milijarde dolara), a to je isto tako u potpunoj suprotnosti s temeljnim zapadnim monetarnim načelima, naime da se financijska sredstva strancima ne daruju, nego samo posuđuju, odnosno ulažu. Ali Zapad se očito toliko boji raspada Jugoslavije da je spreman zaboraviti na to svoje "sveto načel" te će radije načiniti od naše države trajnu koloniju, kojoj bi morao neprekidno pomagati, pritom se stalno miješajući u njezine unutarnje poslove. Dokle sve to ide, pokazuje napokon i najnovije izvješće iz Washingtona o najavljenu posjetu Jamesa Bakera Jugoslaviji, u kojem State Department govori o nekakvim neprihvatljivim 'etničkim sukobima' u Jugoslaviji, kao da je riječ o Indijancima u nekakvu rezervatu u Sjevernoj Dakoti, koji se raspada, a ne o narodima koji imaju pravo na vlastitu državnost", zaključuje Danilo Slivnik u komentaru što ga objavljuje današnje "Delo". (Hina) zg 170000 MET jun 91