BOB DYLAN NAVRŠAVA 50 GODINA ŽIVOTA

WASHINGTON, 20. svibnja (AFP/Hina) - U petak će Bob Dylan navršiti pedeset godina, od kojih je čak trideset posvečeno njegovoj glazbenoj karijeri. Prorok "izgubljene generacije" šezdesetih godina, "trubadur" sedamdesetih, "lud za Bogom" u osamdesetima, Dvlan je možda ušao u povijest prerano i prebrzo. Njegova je zasluga što se tu znao i zadržati. Sin trgovca željezom iz Minnesote, Robert Allen Zimmermann, 1961. godine otišao je u New York nadajući se da će tamo upoznati svog idola, Woodya Guthriea, a na kraju iza sebe ima 35 albuma i nekoliko filmova. Pet godina poslije dolaska u New York, taj dječak čupave kovrčave kose, već je tada imao nešto karakteristično u svojim pjesmama. "Blowing in the wind", "Masters of war", "Don t think twice, "It s all right" i "Mr. Tambourine man", već su utjecale na mlade koji su ih slušali širom svijeta. Odjeven u pl tneni ogrtač i sandale, on optužuje one koji prodaju oružje i one koji proizvode nuklearno oružje, ruga se religiji, kritizira fanatizam, govori o životu po zatvorima i svjedoči o položaju rudara u društvu. Njegovo oružje je hrapavi glas, riječi izgovara pomalo kroz nos i sa specifičnim naglaskom "middle-westa". Tu je i neizbježna usna harmonika, čiji zvuk podsjeća na žalopojku, i gitara. Dylan je još dok je bio u srednoj školi posvetio jednu pjesmu Brigitte Bardot, a sada želi postati "negativist" i anti-intelektualac, odbijajući priključiti se "Pokretu" koji su činile skupine onih koji su organizirali proteste u to doba. "Slažem se sa svim što oni rade, ali nisam pripadnik Pokreta", izjavio je 1964. godine u interviewu listu "The New Yorker". Radi teške ozljede koju je zadobio 1966. godine u prometnoj nesreči, nˇje ga bilo na sceni pune tri godine. U meduvremenu se oženio Sarom i nastanio u jednoj staroj kući na Greenwich Villageu. Sedamdesetih godina prvi put glumi u jednom filmu, "Pat Garret i Billy the Kid" Sama Packinpaha, piše svoju prvu knjigu "Tarentula" i snima svoj prvi film "Renaldo i Klara", u kojem zapravo ismijava sebe kao zvijezdu, ostavljajuči svoje obožavatelje zgranutima. Početkom osamdesetih godina Dylan prelazi s judaizma na katolicizam, da bi se 1983. godine ponovno vratˇo židovskoj religiji. "Tada je shvatio da je stvarnost u njemu samome, a ne u vanjskome svijetu", objasnio je njegov biograf Anthony Scanduto. (Hina) mm 200000 MET may 91