TEŽAK SVAKODNEVNI ŽIVOT ALBANACA

TIRANA, 9. travnja (AFP/Hina) - Polurazrušene kuće, loša prehrana, više nego skroman dohodak i gotovo nikakva organizacija slobodnog vrmenena. Svakodnevni život prosječnog Albanca izgleda nestvarno promatraču sa Zapacla. U Tirani je prošla ponoć. Pred dućanom koji se otvara u tri i pol sata već čeka nekoliko ljudi. "To je jedini način da se dođe do mlijeka i jogurta, jer je već u pet sati sve prodano", objačnjava starica koja se sprema provesti noć na stepenicama pred dućanom. Sve je teže i teže pronaći hranu u Albaniji. Zbog oskudice i štednje, kruh je postao "osnovni prehrambeni proizvod u ovoj zemlji, a po glavi stanovnika otpada dnevno količina od 700 grama", izjavio je agenciji France presse jedan od odgovornih za proizvodnju kruha u Tirani. U vrlo oskudno osvijetljenim dućanima zjape prazne police. Arben, student francuskog jezika, kaže: "Kupovina nas podsjeća na lov, nikad ne znamo što ćemo pronaći". Albanski liječnici i strani stručnjaci koji se tu nalaze da bi pomogli pučanstvu, tvrde kako je proces starenja kod jednog dijela Albanaca ubrzan, upravo radi nedostatka proteina i vitamina u svakodnevnoj prehrani. U stanovima nema tople vode, a i hladne ima samo na nižim katovima radi lošeg pritiska. Osim toga, ona je dostupna samo nekoliko sati dnevno. "Ljeti se čak zna dogoditi da nemamo vode i po nekoliko dana", kaže Elsa, mlada novinarka (27) koia u Tirani dijeli stan sa sestrom i majkom. Kada se pogleda kuće dobiva se dojam da nisu izgrađene do kraia. Rasvjeta ie u stubištima vrlo oskudna, a grijanje u stanovima gotovo da i ne postoji. "Neki za zagrijavanje svojih stanova koriste drvo, neki ugljen, ali sve to oduzima iako puno prostora, u tako malim prostorijama. Tijekom zime na grijanje potrošim oko 300 leka (30 dolara) za zagrijavanje dviju soba električnim grijalicama", žali se Elsa. Radnik miesečno zaradi 500 leka (50 dolara) i to samo ukoliko ispuni normu utvrđenu planom, a ukoliko je ne ispuni dohodak mu se smanjuje. Za tu svotu novca može se kupiti svakodnevno osam naranača ili pola kilograma mesa. Od siječnja situacija se, glede prehrane, još pogoršala. Naime, prodaja gotovo svih proizvoda, osim kruha, je ograničena, doznaje novinar agencije France presse. "Situacija je još gora u provincijama. Mi u Tirani imamo pravo na 200 grama kave mjesečno, a oni samo na 100 grama", dodaje Elsa. Crno-bijeli TV prijemnik stoji 4.000 leka (400 dolara), odnosno osam mjesečnih plaća, dok TV-priiemnike u boji mogu kupiti jedino oni koji posjeduju devize. U Albaniji se ne proizvode ni strojevi za pranje rublja, niti hladnjaci, a u prodaji su samo strojevi iz uvoza, koji se opet mogu kupiti samo za devize ili će ih dobiti "oni najzaslužniii". "Tjedno radimo šest dana, osam sati dnevno, a cjelokupni godišnji odmor traje trinaest dana", kaže Elsa. TV program predstavlja jednu od najvažnijih razbibriga Albanaca. Rado gledaju talijanske i jugoslavenske TV programe. A na fakultetima, među novinarima, u tvornicama, u sportskim klubovima, razgovori se svode na priče o mogućnosti napuštanja zemlje. "Nismo sretni. željeli bismo otići bilo kuda. Ovdje treba u svemu krenuti od nule. Izgubili smo nadu da će se nešto poboljšati i da ćemo jednog dana moći voditi noramalan život", rekla je Elsa. (Hina) mm