IZJAVA PREDSJEDNIŠTVA SABORA REPUHLIKE HRVATSKE O DEKLARACIJI NARODNE SKUPŠTINE SRBIJE

O DEKLARACIJI NARODNE SKUPŠTINE SRBIJE ZAGREB, 8. travnja (Hina) - Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske, na današnjoj sjednici razmotrilo je Deklaraciju o mirnom rješavanju jugoslavenske krize, protiv građanskog rata i nasilja, koju je donijela, a predsjedniku Sabora Republike Hrvatske "radi upoznavanja" uputila Narodna skupština Srbije 2. travnja 1991. godine. U vezi s tim Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske dalo je izjavu u kojoj stoji: "Sadržaj spomenute Deklaracije ne potvrđuje i ne opravdava njezin naziv, jer Deklaracija uistinu samo deklarira navodne demokratske stavove Narodne skupštine Republike Srbije, ali sadršajem upućuje na prušanje potpore protuustavnim, nelegalnim, izvaninstitucionalnim i nasilničkim procesima, koji u Hrvatskoj žele i prije povijesnog dogovora uspostaviti stanje svršenoga čina. Od značaja je, mada Deklaracija pretendira pronaći formule za mirno rješavanje jugoslavenske krize, da se u biti odnosi samo na Republiku Hrvatsku, a da se osim republika Srbije i Hrvatske, osim srpskog i hrvatskog naroda ne spominje ni jedna druga republika i ni jedan drugi narod iz čega se jasno vidi da Narodna skupština Srbije problem političke, ustavne i gospodarske krize ne nalazi nigdje osim u Hrvatskoj. Mada upućena "radi upoznavanja" ipak nije jasno zašto tekst ove vrste uopće biva dostavljen u Republiku Hrvatsku. Sam tekst, osim potpore več snomenutim procesima, sadrži tek načelna stanovišta o razrješenju krize pukim pozivanjem na opće priznata demokratska pravila, te na konkretne upute svojim republičkim pregovaračima o stavu glede uspostave novog političkog i ustavnog poretka. Ipak, jer sţ Deklaracija bav‹ Republikom Hrvatskom, Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske drži potrebnim očitovati se, poričući pravo Narodnoj skupštini Srbije za donošenje Deklaracije čija je bit samo i jedino u poricanju suverenosti Republike Hrvatske, prizivanju u pomoć i zahtjev za potporom Predsjedništva SFRJ i JNA u protuustavnom rješenju krize i priznavanje izmišljenih tvorevina na području Republike Hrvatske za samostalne državno-političke subjekte. Predsjedništvo Sabnra Republike Hrvatske prosvjeduje zbog protuustavna miješanja Narodne skupštine Republike Srbije u unutarnju politiku Republike Hrvatske, kojim se zajedniški potiču krivična djela nasilne promjene republičkih granica i oružana pobuna na teritoriju Republike Hrvatske. Činjenično, ne stoji tvrdnja o " primeni nasilja od strane organa vlasti Republike Hrvatske nad srpskim narodom u Opštini Titova Korenica..". Naime, mali ali beskrajno militantni dio Srba u Hrvatskoj u cilju ostvarenja velikosrpskih državnih i teritorijalnih planova na račun drugih republika i naroda, posebice Hrvatske i hrvatskog naroda, već odavno, bar od 1.7. kolovoza 1990. godine, posebice na području Knina i pridruženih mu općina, svakako i Titove Korenice, čini nasilja koja ulaze u zonu teških krivičnih djela: ubojstava, razbojništava, miniranja pruga, vodovoda, postavljanja cestovnih prepreka, nezakonitih uhićenja, zlostavljanja i oružane pljačke. Sabor Republike Hrvatske je višekratno, posebnim rezolucijama i na druge parlamentarne načine upozoravao i osudio nasilja samozvanih voda i njihovih, najčešće iz drugih republika upućenih pomagača. Duhovni začetnici i neposredni naredbodavci su pojedine vode SDS-a u Republici Hrvatskoj, udruženi s ekstremističko-četničkim elementima u Hrvatskoj i predstavnici velikosrpske ekspanzionističke politike i ponavljači povijesnih težnji iz Srbije, što najbolje potvrduju svakodnevni događaji, gdje se ne krije postojanje pomoći odmetnicima, a ponekad pozivo i još češće nudi pomoć izvan Republike Hrvatske. Uostalom, ni u ovoj Deklaraciji se ne taji "pružanje sve potrebne pomoći i podrške Srbima u Republici Hrvatskoj", Prema Ustavu iz 1974. godine SFRJ je savezna država dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih republika, te socijalističkih autonomnih pokrajina, a svi postupci Srbije, posebice u vezi sa sudbinom autonomnih pokrajina su, upravo, protiv Ustava iz 1974. godine na koji se Srbiţa poziva ili ga suspendira već prema prilici ili potrebi. Mirno i demokratsko razrješenje krize je previše daleko od svake akcije koju poduzima Republika Srbija i u svojoj i u drugim republikama. Neprihvatljivo je da Narodna skupština Republike Srbije uzima kao stvarnost nezakonite i protuustavne tvorevine poput samozvane SAO Krajine, koja je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, proglašena neustavnom i u njezinu nelegalnost nitko razuman i dobronamjeran ne može posumnjati. Ako bi odredbe Ustava Republike Hrvatske i konkretni postupci demokratske vlasti u Hrvatskoj ustinu stavljale u neravnopravan položaj pripadnike pojedinih naroda u Republici Hrvatskoj čudno je da u vezi sa svojim pravima u Hrvatskoj glas ne dižu pripadnici drugih naroda, posebice brojno zamjetni Muslimani, Madžari, Talijani, mada se jednako određuju i njihova pţava. Očigledno je da pripadnike tih naroda ne smeta ravnopravnost s hrvatskim narodom niti način uređenja njihovih prava u Hrvatskoj, ali smeta one koji su do sada koristili prava prisvojena na štetu hrvatskog naroda. Prijetnja pružanjem "sve potrebne pomoći i podrške Srbima u Repubiici Hrvatskoj" dokazizje našu tvrdnju da takva politika nije izraz potrebe za nekom pomoći već nastavak načelne protuhrvatske politike, ko ja se vodi iz znanih centara izvan Hrvatske. Više razloga ima Hrvatska uputiti svu potrebnu pomoć Hrvatima u Srbiji, posebice u AP Vojvodini i Kosovu, koja je do sada izostala iz znanih razloga što je rezultiralo izlaganju asimilaciji znatna broja Hrvata u Srbiji, posebice u krajevima vjekovno nastanjenim pretežito Hrvatima. Uostalom, to se je dogodilo i s mnogim Muslimanima i Albancima. Uporna tvrdnja da srpski narod mora živjeti u jednoj državi, koja bi naravno bila srbizirana Jugoslavija ili Velika Srbija, ne vodi računa o temeljnim povijesnim činjenicama. Međurepubličke granice i granice među narodima moraju počivati na činjenici da je Srbija s jasno određenim teritorijem ušla 1918. godine u Kraljevinu SHS, te na načelima AVNOJ-a međurepubličkih granica u poslijeratnu Jugoslaviju. Zato su neutemeljene težnje Srbije na krajeve koji nikada nisu bili u sastavu srpske države, pri čemu je znakovita sudbina Srijema, Bačke, Boke kotorske i svojevrsna geopolitička pozicija Bosne i Hercegovine, što sve upućuje Hrvatsku da se odlučno suprotstavi takvim zahtjevima ili, pak, postavi isti zahtjev u odnosu na spomenute krajeve. Uostalom, u tim krajevima i danas, unatoč dugotrajnoj asimilaciji, zasigurno ne živi manji broj Hrvata nego što je, primjerice, Srba na Kosovu. Svako daljnje teritorijalno posizanje Srbije izvan njezinih granica iz 1918. god‹ne pri stvaranju Kraljevine SHS ili izvan granica postavljenih na načelima AVNOJ-a, značilo bi da je u prvoj i drugoj Jugoslaviji Srbija okupirala teritorij koji joj povijesno ne pripada, Migraciona kretanja u znanim povijesnim uvjetima, prema već naseljenim područjima od strane hrvatskog naroda ne mogu rjikada rezultirati pretvaran jem tuđeg teritorija u teritorij Srbije, jer povijesno izmoljeno nije osnova za buduće proširenje tuđe državne vlasti. U Hrvatskoj, u njezinim ranijim, a pogotovu sadašnjim granicama, nitko pa ni Srbija, nije stekla vlast osvajanjem hrvatskog teritorija. Ništa Narodna skupština Srbije ne može ultimativno zahtijevati od nadležnih organa u Republici Hrvatskoj, jer regnum regno non praescribit leges. Za prekrajačku graničnu rabotu neka Narodna skupština Srbije ne poziva u pomoć JNA, dakle zajedničke oružane snage stvorene radi zaštite od vanjskog neprijatelja, jer nema nikakvog dogovora pod vojnim protektoratom i pred uperenim oružjem. Držimo da se JNA ne smije, a nadamo se i neće, izjednačiti s nedjelima i ciljevima ekstremnih terorista i uzimati ih u zaštitu. Kada se Narodna skupština Srbije poziva na oružanu silu zajedničke armije i pod tim okriljem govori o "mirnom rešavanju jugoslovenske krize" znači da nema nikakvih drugih argumenata, kojima bi potkrijepila svoje zahtjeve niti razmišljanja o demokratskom načinu razrješavanja krize. Na tim pretpostavkama pregovori ne samo da se ne mogu dovšiti nego se ne mogu nastaviti. Prema tome Deklaracija o mirnom rješavanju jugoslavenske krize, protiv građanskog rata i nasilja jest akt Narodne skupšt.ine Republike Srbije, kojim se jugoslavenska kriza objektivno produbljuje, građanski rat čini mogućim, nasilje otvoreno podržava, pa Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske Deklaraciju u cijelosti odbacuje. Pri jasnom opredjeljenju za demokratski dijalog Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske slaže se s razgovorom između parlamentarnih stranaka, a svjesni svojih prava i demokratskog načina u postizanju cilja, pripravni smo da stanje u SFRJ i međusobne dogovore nadziru internacionalne parlamentarne skupine i međunarodni subjekti. Predsjedništvo Sabora Republike Hrvatske na slijedećoj sjednici Sabora inicirat će raspravu o bitnim pitanjima političke krize, te predložiti da Sabor Republ‹ke Hrvatske usvoji odgovarajuće akte odnosno stajališta o njezinu demokratskom razrješenju", kaže se na svršetku izjave Predsjedništva Sabora Republike Hrvatske. (Hina)ds