IZJAVA PREDSJEDNIKA TUĐMANA

ZAGREB, 15. ožujka (Hina) - Predsiednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tudman dao je večeras za Hrvatsku televiziju i Hinu slijedeću izjavu: "Ovih dana proživljavali smo opet krizne sate. Predsjedništvo SFRJ zasjedalo je nekoliko dana uzastopce, razmatrajućŤ prijedlog Vrhovne komande, što je u stvari, čini se, bio prijedlog istodobno i predsjednika Jovića, s nastojanjem, da pod svaku cijenu donese odluku o uvodenju izvanrednog stanja, štoviše i o djelomičnoj mobilizaciji JNA. Unatoč ustrajanju i naporima JoviCa i vrha JNA, većina u Predsjedništvu, predstavnici Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova, odbacili su takav prijedlog kao neosnovan, nisu vidjeli da postoje unutarnji i vanjski neprijatelji SFRJ-a, zbog kojih bi trebalo uvesti izvanredno stanje i izvršiti djelomičnu mobilizaciju vojske. I poslije toga dolazi začudujuće obrazloženje predsjednika Jovića. Nije začudujuća njegova ostavka, ona je čak i logična. Ali je začudujuće obrazloženje predsjednika Jovića da on to čini zbog tobože dobrobiti, zbog spašavanja mira i ustavnopravnog poretka. A u stvari, treba se podsjetiti, predsjednik Jovid bio je onaj čovjek koji je već u svom nastupnom govoru pred Skuštinom navijestio dogmatsku i represivnu politiku. Jović je bio onaj koji je svojim vodenjem Predsjedništva onemogućavao normalne razgovore za rješavanje državno-političke krize. Jović je čovjek koji je prihvatio, čak i na jedan neuobičajen način donio naredbu o već famoznom ovlaštenju JNA, na osnovi kojeg je želio razoružati legalne milicijske snage Republike Hrvatske, na osnovi kojeg je izveo i tenkove u Pakracu a i tenkove na beogradske ulice protiv beogradske mladeži i protiv demokratskog kretanja u Beogradu. Na kraju Jović je htio s dogmatskim i očito unitarističko-hegemonističkim krugovima u JNA nametnuti odluku o uvodenju izvanrednog stanja i mobilizaciji. I kad to nije moglo proćio onda daje obrazloženje da se netko drugi služi svršenim činom, a zapravo on se služio svršenim činom, i on je bio taj koji je pod svaku cijenu želio osigurati nešto što je suprotno dogovoru o demokratskoj preobrazbi društva, što se najbolje vidjelo i u njegovom jednom takvom napadu na politiku Saveznog izvršnog vijeća kakav se teško mogao očekivati od odgovornog čovjeka na čelu jugoslavenskog Predsjedništva. Jer na kraju i to jugoslavensko Predsjedništvo opredijelilo se za društvene i ekonomske reforme koje je Marković provodio i za koje nŤje bilo druge alternative. Zanimljivo je medutim i to, da je prije Jovićeve ostavke dana i izjava Štaba Vrhovne komande koja je više nego iznenadujuča sto9a što si taj Štab Vrhovne komande dozvoljava da nakon odluke Predsjedništva Jugoslavije kojom je ono odbacilo prijedlog o uvodenju izvanrednog stanja uzima sebi pravo da razmatra što mu je poduzeti, što predložiti. A logično je i jedino ispravno da Štab Vrhovne komande sluša rješenja Vrhovne komande, sluša rješenja Predsjedništva Jugoslavije, a to je Predsjedništvo Jugoslavije na najdemokratskiji način odlučilo da nema razloga za izvanredno stanje. Prema tome, očito je da je g. Joviš dijelio mišljenje, pa čak vjerojatno i inicirao ili u najmanju ruku zdušno prihvatio prijedloge onih dogmatskih snaga koje idu za restauracijom skrahiranog socijalističkog poretka, koje se suprotstavljaju demokratskoj preobrazbi čitavog društva u Jugoslavi…i, a što je očito usmjereno protiv demokratski uspostavljene vlasti u Republici Hrvatskoj. Pokazalo se i na ovim sjednicama o kojima je riječ, pokazalo se i u izjavama g. Jovića i drugih, da se zapravo nije radilo o razoružanju nelegalnih paravojnih organizacija, nego da je sva politika Jovića pa i nekih dijelova Armˇje bila usmjerena na to, da se obezoruža demokratski uspostavljena vlast u Hrvatskoj, da bi se, u krajnjem, mogla i skršiti demokracija, pa i suverenitet Republike Hrvatske. S odlaskom g. Jovića sa čela Saveznog Predsjedništva, očito je završeno razdoblje u kojem se nastojalo pod formalnim prihvaćanjem nužnosti demokratske preobrazbe zapravo nametnuti još veće centralističko stanje nego što smo 9a imali u dosadašnjem poslijeratnom socijalističkom razvitku, i u kome se htjelo čak namenuti nepodnošljivo stanje i za Republiku Hrvatsku i za druge republike u kojima je došlo do stvarne demokratske preobrazbe, kao što je Slovenija, bosna i Hercegovina i Makedonija. No, treba ukazati na još jednu činjenicu. I g. Jović i neki drugi krugovi koji su se bavili idejom obnove centralizma, pa i hegemonizma bili su ne samo voljni dopustiti izdvajanje i razdruživanje Slovenije, nego su i poticali takav razvitak da se Sloveniju gotovo istjera iz jugoslavenske zajednice, da bi se onda moglo lakše obračunati s demokracijom Hrvatske, pa i sa samim opstankom Republike Hrvatske. Ta i takva politika doživjela je slom s pobjedom demokratske većine u Predsjedništvu Jugoslavijee Ja se nadam da će to stvoriti preduvjete za završetak pregovora na zaista demokratski način, za izlaz ˇz državnopolitičke krize u kojoj se nalazimo, mirnim demokratskim putem, što je u interesu i Hrvatske i svih republika i svih naroda Jugoslavije i što očekuje i Europa i demokratski svijet." tHina) 150000 MET mar 91