ZBOR PRISTAŠA SOCIJALISTIČKE PARTIJE SRBIJE U BEOGRADU

BEOGRAD, 11. ožujka (Hina) - Na Ušću, udaljenom manje od tri kilometra od Terazija, gdje su studenti demonstrirali, danas u podne održan je dvosatni "antimiting" na kojem je sudjelovalo oko sto tisuća oduševljenih pristaša Slobodana Miloševića, koji su govornike često prekidali povicima "Ne damo Slobu", "Slobo, Slobodo", "Srbija, Srbija", "Armija, Armija"'. Na tom mitingu, što ga je organizirala vladajuća Socijalistička partija Srbije, Savez komunista-Pokret za Jugoslaviju, i nedavno oglašeni Pokret žena za očuvanje Jugoslavije, mnoštvo je pri svakom spomenu Srpskog pokreta obnove i njegova vođe, Vuka Draškovića, temperamentno uzvikivalo "Ubice, ubice", "Fašisti, fašisti", "Izdaja, izdaja", "Vuče, ustašo", "Sudite Vuku". Opravdavajući sve dosadašnje postupke vlasti, govornici su svu krivnju za događaje u Beogradu u zadnja tri dana prebacili na Srpski pokret obnove, na Vuka Draškovića osobno, a samo djelomice na ostale oporbene stranke, potvrđujući tako tumačenja promatrača da vlasti pokušavaju "diferencirati" oporbu. Za demonstrante je generalni sekretar Socijalističke partije Srbije Petar Škundrić rekao: "oružjem su navalili. na nas i na demokraciju", što je masa popratila uzvicima "Ubice, ubice!" Škundrić je tvrdio da je Draškovićeva stranka "pripremila velike pogrome, što mi nismo mogli dozvoliti". Mada je Škundrić bio najžešći, drugi su govornici prekjučerašnje demonstrante nazivali "ruljom" i "huliganima", ali su ih neki nazivali i "mladošću koja je u zabludi". Takve je konstatacije mnoštvo pratilo ujednačenim, spremno ‹izvikivanim povicima - "Zabluda, zabluda!" Oduševljeno i najavljen i pozdravljen, akademik Mihajlo Marković, koji je u dugom govoru nedvosmisleno podržao Slobodana Miloševića i vladajuću Socijalističku partiju, je rekao: "Neka nevidljiva ruka je ovdje, usred Beograda poreknula mehanizam za razbijanje Srbije". Nekoliko je govornika spominjalo - ne identificirajući ih - "strane sile koje su se okomile na Srbiju'", kao poticatelje najnovijih zbivanja u Beogradu. Vuk Drašković je, međutim, više puta dovođen u izravnu vezu s najistaknutijim predstavnicima Hrvatske, Franjom Tuđmanom i Stipom Mesićem, te jednim od voda albanske alternative, Ibrahimom Rugovom, što je mnoštvo pratilo povicima "Izdaja, izdaja." Pri tom je predsjednik Srpskog nacionalog vijeća u Hrvatskoj, Milan Babić, u svom pismu bio najizravniji, napisavši: "Tuđmanovci sada likuju! Stipe Mesić hvali svog političkog prijatelja Vuka Draškovića... Što ne može učiniti Franjo i Stipe, učini Vuk!" Babićevo pismo prekidano je često uzvicima "Krajina, Krajina", "Srbija, Krajina". Inače, mnoštvu je objašnjeno da Milan Babić, jednako kao i predsjednik Srpske demokratske stranke za Bosnu, Radovan Karadžić, nije mogao - zbog vremenskih nepogoda (?) - stići u Beograd, ali je pri koncu mitinga javljeno da je Karadžić stigao, a nazočni na mitingu zamoljeni da ga pričekaju. Uskoro su, međutim, organizatori zamolili one koji su, zabavljeni narodnom glazbom s razglasa, čekali Karadžića, da se "dostojanstveno raziđu na svoja radna mjesta i u svoje mirne domove, a - ako zatreba - "na poziv'" opet dođu." Zbunjenost organizatora pokazala se na koncu mitinga u još jednoj pojedinosti. Iako su u 14,50 sati zamolili prisutne da se ne razilaze, jer "'moramo poslati poruku za onih deset hiljada demonstranata u gradu, da se raziđu, ili ćemo mi otići tamo!", koji minut kasnije spomenut je "ultimatum"' studentima-demonstrantima, da bi u 15 sati miting bio naglo završen bez spominjanja te "poruke", a kamoli "ultimatuma" - tri kilometra od njih okupljenim studnetima! Mitingaše na Ušću čuvale su jake milicijske snage, a među njegovim sudjelovateljima bilo je vidljivo mnogo agenata u civilu, s ili bez "'voki-tokija". (Hina)