PREDAVANJE O FRANJI PETRIĆU

ZAGREB, 7. ožujka (Hina) - Večeras je na tribini "Velikani s rektorskog lanca" u auli Sveučilišta u Zagrebu dr. Goran Gretić održao predavanje "Franjo Petrić - renesansni filozof" Usvajajući ocjenu da se radi o jednom od najvećih filozofa Renesanse dr. Gretić je opisao sve etape filozofova životnoga puta (Cres 1529. - Rim 1597.) od naukovanja u Ferrari, sveučilišne karijere u Padovi, te učiteljevanja u Rimu, gdje mu glavno djelo "Nova sveopća filozofija" dospijeva na Popis zabranjenih knjiga. Slavu je stekao kao radikalni novoplatoničar i oštar kritičar aristotelizma kojemu odriče moguću usklađenost s kršćanskom filozofijom, u koju naprotiv pokušava uklopiti Platonov nauk. Kritikom Aristotela Franjo se Petrić izgrađuje kao originalni filozof prirode, s uporištem u organskoj prirodi i značenju svjetla (lumen). Zastupa tezu da je svjetlo uzrok rasta i života u prirodi kao neoplatonističkom odrazu božanskog prasjaja što prožima inertnu materiju, a pranačelo (arhe) je unomnia (jedno i sve) kao stvaralački akt i izvor bića. Franjo Petrić je ostavio i važne radove iz geofizike, vojnih problema, poetike, historiografije, astronomije, a pisao je i stihove. Kao polihistor europske razine uvodio je nove opažajno-empirijske metode, bavio se i knjižarstvom u Barceloni, gdje je kralju Filip II. 1575. godine prodao zbirku grčkih kodeksa, u kojoj zbirci ima i knjiga tiskanih u Hrvatskoj, što se čuvaju u knjižnici E1 Escorial. Pred smrt je tražio prijem u Zbor sv. Jeronima u Rimu, za što je uvjet znanje hrvatskoga jezika. Prevodio je Prokla, Filopona, apokrifne tekstove, Zoroastra i Hermesa. Petrićeva metafizika svjetlosti najdosljedniji je renesansni svjetlosni sustav u duhu pankalizma i monizma. Temeljnim je postavkama obnovio helenističku filozofiju, potresajući zgradu skolastike novim odnosom čovjeka i prirode. (Hina)