TAXI ZA BAGDAD

AMAN, 17. veljače (AFP/Hina) - Gotovo pedesetak jordanskih taksista, koji još sjedaju za upravljač žutih ili plavih taxija da bi krenuli u Bagdad cestom izrovanom bombama, posljednja su veza s gradom u ratu. Nekoć je promet između Amana i Bagdada bio vrlo živ, jer su između dvije zemlje postojale čvrste gospodarske veze. No, od početka neprijateljstava promet se sveo na dva do tri taxija na tjedan, dok ih je prije bilo deset do petnaest. Desetak poduzeća, koja se brinu za promet između dvaju glavnih gradova, prevoze sada rijetke putnike iznajmljujući u prosjeku jedan autobus svakog drugog dana, a i oni put Bagdada i Kuvajta odlaze poluprazni. Na povratku se autobus trese pod prtljagom koju su na brzinu prikupili indijski, šrilankski ili sudanski iseljenici, bježeći od rata koji ih se ne tiče. "Sad su većina naših putnika Jordanci iseljeni u Irak, koji su ovdje došli privremeno, nači posao ili krov nad glavom, i koji ponovno putuju u Bagdad da bi našli svoje obitelji. Ili pak, oženjeni Iračankama, koji odlaze u Aman i vraćaju se da bi pomogli svojim obiteljima i kupili im ono što se u Bagdadu više ne može naći: kruh, mlijeko, baterije", rekao je jedan predstavnik tvrtke. Taksisti također imaju ulogu golubova pismonoša, noseći pisma i pakete rodbini, koja je ostala s druge strane granice. Otac neke iračke obitelji, koji poslovno boravi u Amanu od (Hina - nastavlja se) 15. TAXI...(2) 15. siječnja, danas †e primio ženino pismo, koja je s jedanaestomjesečnim sinom ostala u Bagdaduo Uzvratio je "'poštu"ţ dva kilograma mlijeka u prašku za dijeteo "Od 35 vozaća, 25 me napustilo da bi okušali sreću drugdje, riskirajući da ostanu bez poslao Više nisu htjeli ni čuti za vožnju u Bagdad", kaže Ayman, čija kompanija ima 150 vozila, desetak autobusa i nove urede, od kojih su dva u Bagdadu i Kuvajtu. "Ne mogu obvezati vozaća, u dobi od 30 ili 35 godina, da vozi pod bombama. Oni koji to još čine, dobrovoljci su, jer nemaju druge mogučnosti za život." To ne rade zbog povišice plaće, premija ili dodatnog osiguranja. Jednostavno, kad su dva taxija prošlog tjedna u Metlaaju, izmedu Kuvajta i Basre pogodena, a putnici u njima poginuli, poduzeće je obiteljima dalo 3000 jordanskih dinara (oko 4600 dolara). Drugi, kojemu su u jednom bombardiranju na cesti izmedu Bagdada i jordanske granice, malo prije Rutbae, otrgnute ruke, još je u bolnici i nije dobio odštetu. Jedna kompanija je odlučila prekinuti taxi-vezu s Irakom, ponajviše zbog skupoče goriva: "'treba platiti 300 iračkih dinara (870 dolra) za 20 litara goriva, rekao je direktor, čak ni poskupljenjem vožnje, što su od prvih bombardiranja učinile več sve tvrtke, više ne mogu dugo uzdržati promet u kojem se broje kapljice goriva. Sada prijevoz stoji najmanje 30 do 40 dinara po osobi, a prije rata je koštao 15 dinara. Gotovo 25 dinara stoji putovanje autobusomo Ayman kaže da "tamo gdje je prije zarađivao 100 dinara, sada (Hina - nastavlja se) 15. TAXI...(3) zarađuje 10"a Usprkos svemu naplačuje 20 dinara "'dobrovoljcima" koji odlaze u Irak da bi se borili rame uz rame s "vojnicima Saddama". Danas je jedan 45-godišnji Iračanin, oženjen jordankom i nastanjen u Amanu, došao sa svojom putovnicom i putovnicom svojega brata rezervirati mjesta u prvom autobusu koji putuje za Dagdad. Ima stotinjak dobrovoljaca na mjesec, ovdašnjih Iračana i Jordanaca: kad stignu u Bagdad, upisuju se u policijskim upravama, kaže Ayman. (Hina) 170000 MET feb 91