GOVOR DR. TUĐMANA U SCHWARZENBERGENPLATZ FORUMU

BEČ, 29. siječnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman održao je večeras na poznatoj bečkoj tribini Schwarzenbergenplatz Forumu predavanje pod nazivom "Prema europskoj zajednici suverenih naroda i slobodnih domovina". Nakon što je naznačio da mu je osobno drago da se opet nalazi u Beču - u gradu u kojemu je već sudjelovao u europskim raspravama (Runder Tisch Europa) ali i u prijestolnici susjedne i prijateljske države, s kojom Republiku Hrvatsku povezuju stoljeća državno-političkog, gospodarskog, kulturnog pa i ratnog zajedništva, dr. Tuđman je u sklopu naznačene teme - Prema Europskoj Zajednici suverenih naroda i slobodnih domovina govorio o cjelini problema ali prije svega o onima s kojima smo suočeni u post-komunističkoj Europi. "Poratna znanstveno-tehnološka revolucija i dijalektika civilizacijskog povezivanja i nacionalnog osamostaljivanja pospješili su političku i gospodarsku krizu, pa i raspad komunističkih država i njihova bloka. Komunistička ideologija i totalitarna vlast nisu izdržali ni unutarnje niti vanjske pritiske. Unutarnji društveno-politički odnosi rušili su se zbog općeg nezadovoljstva svih slojeva stanovništva, ali osobito zbog nacionalno-demokratskog gibanja potlačenih i nesuvremenih naroda u sastavu višenacionalnih država. U izolaciji ili pak u povezivanju s vanjskim svijetom komunistički sustav morao je podjednako uzimati pred naprednijom i djelotvornijom društvenom stvarnosti Zapada, utemeljenoj na slobodnom tržištu, individualnom poduzetništvu i višestranačkoj demokraciji", ocijenio je, između ostalog dr. Tuđman koji se ujedno i osvrnuo na jednu rasprostranjenu zabludu. "Na Zapadu se, naime, često jednostrano ocijenjuje da je komunistički socijalizam sa svojim jednostranačkim sustavom pao gotovo isključivo pod utjecajem individualne libealne demokracije pri čemu se zanemaruje ili podcjenjuje prava uloga nacionalnih pokreta. Ustvari, na istoku Europe boljševička totalitarizam srušen je prije svega snagom protuhegemonističkog, stoga demokratskog nacionalizma". "U odnosu na ovo što se danas zbiva pred našim očima od Baltika do Jadrana, mogli bismo zapravo reći da smo svjedocima novoga vala nacionalno-demokratskih revolucija u modernoj povijesti", smatra dr. Franjo Tuđman i napominje da valja uočiti činjenicu da su komunistička doktrina i komunističko -socijalistički pokreti, osobito u razdoblju i nakon drugoga svjetskog rata, uvelike pridonijeli razvitku naclonalno -oslobodilačkih pokreta pa i stvaranju suverenih država, navlastito u kolonijalnim i zavisnim zemljama, štoviše, valja se podsjetiti da im je pošlo za rukom domoći se vlasti gotovo isključivo tamo gdje su predvodili nacionalne pokrete. S obzirom na to još je znakovitija činjenica da su za narode, koji se nađoše u sovjetskom bloku ili u socijalističkom sustavu, višenacionalne komunističke države postale najveća zapreka za njihov daljnji put društveni i gospodarski razvitaka Zadnjih desetljeća, ovi narodi mogli su ubrzano pratiti kako se razlika na svim područjima života i tehnološkoj razvijenosti, životnom standardu i u ljudskim i nacionalnim pravima - između njih i slobodaoqa, zapadnoga svijeta sve više produbljava. Zato su njihove težnje a zatim i politička borba nužno obuhvaćale i oslobođenje kako od "željeznog zagrljaja" komunističke birokracije tako i od prevlasti hegemonistačke nacije, a "Osim toga u prosudbama događaja i zbivanja u srednjoj istočnoj Europi, poneki u zapadnom svijetu još uvijek polaze od jednostranih ocjena o tobože samo retrogradnim i agresivnim značajkama nacionalizma kojima se djelom s pravom pripisuiu strahote naci-fašizma u drugom svjetskom ratu. U tom se obzorju svaki oblik izražavanja nacionalne ideje pa i onaj u izrazito demokratskom i protuhegemonističkom smislu, kao što je to nedvojbeno bio i jest slučaj sa suvremenim nacionalizmom Poljaka, Mađara, Čeha, Slovaka, Slovenaca, Hrvata, Baska, Katalonaca, Litvanaca, Letonaca lli Estonaca, ponekad jednostrano prosuđuje, pače i osuđuje kao pojava konzervativizma i nacionalnog egoizma. "Nasuprot takvom, mogli bismo reči formalnom ili neutralnom pristupu, demokratska javnost svijeta sve više prihvaća činjenicu da europska politička karta jaltsko-potsdamskog poretka nije mogla biti konačna niti održiva sa stajališta povijesne pravde. A spoznaji da je ona bila bremenita mnogim nedostacima, od kojih su podijeljenost Njemačke i "željezna zaviesa" bili samo največi i najuočliiviji, ponajviše su pridonijeli pokreti za nacionalnu suverenost", rekao je dr. Tuđman) i dodao je da "ima dovolino osnove za tvrdnju da je nacionalni interes u zemljama socijalističkog bloka, zadnjih desetljeća bio, ako ne jednom, a ono glavnom snagom, dovoljno jakom i djelotvornom da razobliči komunističku ideologiju sruši jednakostranačke režime, unatoč svemu staljinističkom represivnom stroju. Moglo bi se pače ustvrditi da boljševički socijalizam nije doživio slom pod pritiskom ni goleme oružane premoći zapadnih sila, niti bez dvjbe nezamjenljivog propagandnog utjecaja njihove demokracije, već je on srušen prije svega otporom i djelatnošću nacionalno-svjesnih potlačenih naroda i njihovih autohtonih nacionalno-demokratskih pokreta i stranaka." "Prema tome da bi se uspješno privela kraju europska integracija i Europska zajednica oblikovala u Sjedinjene Europske Države, mora se odlučno pripomoči demokratsku i miroljubivu preobrazbu takvih višenacionalnih državnih zajednica, kakve su SSSR, ČSR i SFRJ u njihove dobrovoljne saveze suverenih država ili njihovo izravno priključivanje u europsku integraciju. Jamačno, razumljiva je bojazan da bi razbijanje postojećih višenacionalnih država, koje su u čitavom poratnom razdoblju bile subjektom sustava europske sigurnosti i ravnoteže snaga, na više možda i desetak novih nacionalnih država, moglo izazvati znatne medunarodne poremećaje, pa i sukobe. Ako se, pri tome, pretpostavlja mogućnost da se, primjerice, nekontroliranim raspadom Sovjetskog Saveza, umjesto jednee na svjetskoj pozornici javi više novih nuklearnih velesila, onda je razumljivo da takvo predviđanje može objektivno zabrinuti i veoma razborite ljude. To ukazuje na potrebu krajnje ozbiljnosti i svih čimbenika i osobito naroda koji teže postizanju statusa nacionalne suverenosti i državnopravnog priznanja kao ravnopravnog člana međunarodne zajednice. Oživotvorenju tog cilja može se prilaziti na isključivo miroljubiv i demokratskim sredstvima u skladu s interesima učvršćenja a ne narušavanja mira u poiedinim područjima i u Europi u cjelini. S druge pak strane, međunarodna zajednica dužna je potpomoći i što djeltvornije priznat međunarodni subjektivitet novih, suverenih nacionalnih država u skladu s najsvjetlijim slobodarskim i demokratskim tradicijama zapadne civilizacije. U protivnom, krzmanje u priznavanju ili čak protivljenje osamostaljivanju dojučer ne održivih naroda ili onih koji iz ograničenog suvereniteta teže punoj suverenosti moglo bi ići čak na ruku obnovi (restauraciji) komunističkoga sustava kao što se to očito pokazuje na primjerima uporabe vojne sile u Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji." Predsjednik Tuđman je zatim ukazao da se u istočnoj i jugoistočnoj Europi očituju dvije bitne razlike. Na jednoj strani imamo zemlje, kao što su Poijska, Mađarska, Češka i Slovaćka, Hrvatska i Slovenija, a njima valja svakako pridodati i tri baltičke zemlje. U svima njima provodi se nekad i hirovita ali ustrajna demokratska preobrazba. S druge strane, stoji skupina zemalja, kao što su Rumunjska, Bugaska, Srbija, Crna Gora, pa i sam Sovjetski Savez, gdje nije došlo do tako korjenitih promjena. Tu je, čini se, više bilo riječi samo o borbi za vlast unutar postojeće političke vrhuške, ili pak samo o formalnim promjenama idealoškog vokabulara i institucionalnog obrasca komunističko-socijalističkog sustava, a čak i do obnove već odstranjenih konmunističkih stranaka pod istim ili nešto izmijenjenim imenom. U razmatranju tih pojavnosti ne može se izbjeći zaključak da se istočna Europa u post-komunističkom razdoblju povratka na demokratski put, razbila točno po tradicionalnoj podjeli između zapadno-krščanske civilizacije u kojoj su unatoč svemu prevladavale univerzalne i demokratske vrednote ljudskog mišljenja i na drugoj strani bizantinsko-pravoslavne civilizacije s pretegom tradicije autoritarnosti i političkoga samovlašča." Dr. Tuđman je zatim govorio konkretnije i o: "Najprije želim potsjetiti da narodi republika koji čine današnju Fedrativnu Jugoslaviju, žive na ovim prostorima oko 1300 godina od čega u zajedničkoj državi samo u zadnjih 72 godinem čitavo prethodno razdoblje, što će reći- gotovo svu svoju pisanu povijest - živjeli su odvojeno u sklopu različitih, vlastitih ili tuđinskih država, i, što je još važnije, nacionalno se oblikovali u sklopu različitih civilizacija ili kulturnih krugova, relmgija, jezika i pisama. Unatoč svim tim razlikama i odvojenom životu, čitava prethodna povijest naroda Jugosalvije nije prouzročila tako velike sudbonosne suprotnosti.Između njih kao ovih sedam desetljeća zajedničkog života", rekao je Franjo Tuđman argumentirajući zatim u širem izlaganju povijesne trenutke vezane uz prošlo i ovo stoljeće. "Na osnovi cjelokupnih iskustava, Republlka Hrvatska definitivno se opredijelila za savez suverenih država na teritoriju današnje Jugoslavije, za savez koji bi načelno ali ne nužno mogao obuhvaćati sve današnje republike. Potrebno je posebno naglasiti da je hrvatski prijedlog konfederacije, to znači saveza država, kojeg smo još prošle jeseni stavili na javnu diskusiju, vrlo blizak ideji "Europe regija", odnosno "Europi malih domovina". Savez jugoslavenskih republika predstavljao bi prema našem konceptu jednu vrstu europske mini-zajednice i svojom bi sličnošću omogučio lakše i bezbolnije uključenje cijelog saveza kao i pojedinih republika u "veliku" Europsku zajednicu", rekao je dr. Tuđman. "Mnogi povijesni preduvjeti upućuju na to da je Ujedinjena Europa veliki doprinos politoci popuštanja, stabilizaciii mira, te realizaciji novih perspektiva u međunarodnoj suradnji, da, štoviše, pridonosi prevladavanju blokovskih suprotnosti i nesuglasica između Istoka i Zapada i da doprinosi uspostavljanju međunarodnog poretka na trajnim načelima sigurnosti, mira i suradnje na kojima bi mogla počivati Međunarodna organizacija Sjedinjenih naroda", kazao je na kraju svog izlaganja predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u "Schwarzenbergerplatz Forumu" u Beču pred više od petsto slušatelja. (Hina) 290000 MET jan 91