GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U HRVATSKOM SABORU

ZAGREB, 25. siječnja (Hina) - Prenosimo u cijelosti govor predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana na današnjem skupnom zasjedanju Hrvatskog sabora. Visoki Dome, Štovani zastupnici Sabora Republike Hrvatske, Dame i gospodo, Obraćam vam se danas u bitno izmjenjenim društvenim i političkim okolnostima od onih, svečarskih i uznositih, u kojima sam posljednji put govorio u ovom Domu prigodom proglašenja Ustava Republike Hrvatske. Da budem iskren, očekivao sam da će slobodarski, hrvatski i europski izričaj našega Ustava uživati opću podršku svih slobodoljubivih ljudi u zemlji i svijetu, ali sam također očekivao da će takav ustav steći svoju oporbu i ljute protivnike među mnogim sljedbenicima ali i zbunjenim vjernicima starog komunističkog ili hegemonističkog sustava. Bolje kazano režima. Moje današnje obraćanje vama, ali i hrvatskoj, jugoslavenskoj i svjetskoj javnosti, tiče se ponovno Ustava. Preciznije, tiče se ugrožavanja ustavnog poretka i slobode Republike Hrvatske i svih njenih građana. Prije nego što nešto kažem na tu temu, želim vas i javnost podsjetiti, da sam osobno, slijedeći slovo i duh hrvatskoga Ustava ponudio predstavnicima drugih republika i saveznog vrhovništva takav nacrt izlaska iz državne i ustavne krize, koji polazi od povijesnih iskustava i interesa Hrvatske i hrvatskog naroda, ali koji poštuje političku volju i interese svih drugih naroda i republika država. U mom govoru na sjednici Predsjedništva SFRJ, održanoj l0. siječnja 1991. potanko sam izložio naše viđenje puteva koji bi nas vodili do tzv. novoga povijesnoga sporazuma o suživotu ili dobrosusjedskom životu svih naroda i država današnje SFRJ. Učinio sam to unatoč činjenici što je dan ranije (9. 01.1991) to isto Predsjedništvo usvojilo Naredbu o razoružavanju tzv. nelegalnih paravojnih jedinica, koja je svojom neodređenošću davala ovlasti vrhu JNA da se miješa ne samo u političke prosudbe, već i da obavlja poslove održavanja javnog reda i mirae koje u svim zemljama u svijetu, pa čak i tzv. samoupravnoj SFRJ obavlja jedino milicija. U političkoj ocjeni Naredbe, jasno smo kazali kako se tom i takvom Naredbom omogućava sve oblike vojnog voluntarizma, pače i terora, s nesagledivim posljedicamao ne samo po budućnost naroda i republika današnje SFRJ, već i na njihovu opstojnost. Široj je javnosti nepoznato, a za stanje u kojem živimo i u kojem ćemo živjeti vrlo je važno da zna u kakvim je okolnostima spomenuta Naredba usvojena. Naime, o Naredbi se praktično nije glasovalo, već je ga Jović spekulativno zaključio tko bi bio za a tko protiv. G. Stipe Mesić je za trenutak napustio dvoranu u kojoj se održavala sjednica, a kad se vratio sjednica je bila završena. G. Tupurkovski, predstevnik Makedonije nije bio nazočan tako da je kazano kako je glasovao telefonski. Protiv je bio Janez Drnovšek. Sve u svemu, ispada da je jedna Naredba koja može biti i uvodom u vojni teror, bezvlašće, pa i građanski rat, usvojena na način koji ne poznaje suvremena i demokratska svjetska politička i državna povijesti: ishitreno, površno, krajnje neodgovorno. Na tu smo okolnost skrenuli pažnju domaćoj i svjetskoj javnosti u nizu službenih priopćenja, razgovora i izjava. Od SIV-a smo zahtijevali da se zatraži opoziv ili tumačenje takve pogubne Nredbe. Rezultat je bio nikakav. Sa zadovoljstvom moram konstatirati kako je naše političke ocjene, jučer (24. I. 1991.) u cijelosti potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvagtske. U predsavci-mišljenju, upućeno Saboru Republike Hrvatske. Na tragu Naredbe, ali i zbog međunarodnih okolnosti, u cijeloj Republici, u Sloveniji, BiH i drugdje stvoreno je masovno nespokojstvo, a djelomično i prava ratna psihoza. Vojni teror u Baltičkim državama, potpomognut naredbama i izjavama koje koriste istu frazeologiju i argumentaciju koju koristi i Naredba Predsjedništva SFRJ - "secesionizam", "paravojne i ilegalne formacije", "terorizam" i sl. - jasno pokazuje gdje se nalaze uzori i idejni oci naših političko-vojnih avanturista. Za obični puk podudarnost prilika značila je i mogućnost ponavljanja viđenih prizora - jučer iz Rumunjske, danas s Baltika, u kojima kvazinarodna i "jedinstvena" armija na ulice izvodi tenkove, puca i gazi nenaoružani narod, koji nema ničega doli teško stečene i krnje slobode. Slobode koju je spreman braniti vlastitom krvlju i vlastitim životima. Rat u Zaljevu, prenošen CCN-om, također je donosio "vjetrove rata" u naše domove i u svijest naših ljudi. Miroljubivim je i slobodoljubivim ljudima on značio upozorenje, izvor strahova, sućuti i tjeskoba. Svim jastrebovima i protagonistima "politike" nasilja taj je rat donio ohrabrenje. U takvoj psihološki napregnutoj, situaciji u kojoj se svaki glas razuma i poruka za razgovor i toleranciju tumači kao izraz straha i slabosti, 23. siječnja 1991. Ministarstvo obrane, tj. SSNO SFRJ, izdaje "Saopštenje" koje graniči s objavom rata Hrvatskoj, jednoj od članica današnje Federacije, koje je JNA dio, od čijeg novca se financira i koju bi u slučaju oružane opasnosti trebala braniti. Pišući ovaj govor ja sam se trudio da ne podliježem psihozi i da ne dramatiziram ionako dramatične prilike, ali mi je puki razum naložio da se - zajedno s vama i sa cijelim hrvatskom i svjetskom javnošću suočim s istinom, sa činjenicama. Ne želim ulaziti u ničije, pa ni armijske pobude. Kao nekdašnji borac i časnik mogu čak shvatiti da se psihoza straha i ugroženosti duboko uvukla i u armijske redove. Psihoza straha pred neizvjesnošću što bi mogao donijeti novi povijesni sporazum. Svi smo mi ljudi, a profesionalni su vojnici obični ljudi negoli mnogi laici pretpostavljaju. Postojeća pozicija JNA u društvu, koliko god bila nepovoljnija nego li je bila prije dvije, pet ili deset godina, ipak je dovoljno dobra da se armijskim strahovima može politički manipulirati. Obrana status quoa pod svaku cijenu upravo je takva manipulacija. Zbog razumijevanja problema s kojima se suočava Armija kao institucija i armijski starješine kao i pojedinci, ja sam u svom izlaganju spomenutom na početku na sjednici Predsjedništva SFRJ 10. 01. 1991.) posebnu pažnju posvetio demokratskoj preobrazbi JNA. Sa strane Armije tražio sam samo strpljenje i uzdržanost od miješanja u probleme civilnog društva i pravne države, predložio sam i nekoliko poteza dobre volje, kao što je npr. isticanje znamenja republike u kojoj se nalaze jedinice JNA. I sada, nakon "Saopštenja" želim vjerovati kako se radi o nesnalaženju vojnoga vrha u novim demokratskim prilikama, a ne o svjesnoj instrumentalizaciji JNA protiv demokracije i sporazumnog pronalaženja izlaza iz krize. Naime, sadržaj, ton i mogući učinci prije dva dana izdanog "saopštenja", kad se činjenički analiziraju, govore o pretvaranju JNA u striktno protuhrvatsku vojnu silue Silu koja bi trebala održavati javni red i mir u Hrvatskoj kao što to čini "sovjetska" armija u Litvi ili druge snage na Kosovu. Gledano s političkog unutarnjeg i međunarodnog vojno-strateškog stajališta, pritisci i prijetnja vojnim intervencijama u Hrvatskoj dio su cjeline aktualnih događaja i kretanja na svjetskoj pozornici. Ovaj trenutak obilježen je usporednim, a možda i koordiniranim pokušajima povijesno poraženih snaga svjetskog komunizma i hegemonije da u situaciji kada je čitav svijet zauzet zabrinjavajućom eskalacijom rata u Zaljevu, pokušaju vratiti hod povijesti unatrag i nasilnim putem izvršiti komunističku restauraciju, tj. vratiti vlast koju su izgubili u dramatičnim događajima, odnosno, tijekom slobodnih, demokratskih izbora protekle godine. Pokušaj konzervativnih, birokratskih snaga, predvođenih dijelovima armija i aparata represije, koji se ne mogu pomiriti s gubitkom vlasti i svojih društvenih privilegija, po metodi i argumentaciji što je koriste, gotovo su identični, od tienanmenskih, preko lanjskih događaja u Zakavkazju i sadašnje krize u Baltičkim republikama, sve do najnovijeg priopćenja SSNO i prijetećih kretanja Jugoslavenske armije. Očigledno se pokazuje da su snage komunističke restauracije najagresivnije u onim zemljama, u kojima je, zbog različitih povijesnih i drugih okolnosti, komunistička vlast bila duboko zasjela i gdje, zbog višenacionalnog sastava zemlje, odnosno, njezina geopolitičkoga položaja i značenja za regionalni ili, čak, za svjetski mirs Međunarodna zajednica ima djelomično ili potpuno vezane ruke. Takav je slučaj i s Kinom, i sa Sovjetsicim Savezom, pa i s Jugoslavijom. Hrvatski narod je tijekom prošlogodišnjih, prvih slobodnlh i višestranačkih izbora, uspostavio demokratski sustav, a donošenjem novog Ustava i sankcionirao svoju suverenost i međunarodni subjektivitet. Time se Republika Hrvatska uvrstila u red demokratskih, slobodnih država svijeta i odlučna je da ga učvrsti i da u tom okviru i ostane. Svjesni smo da imamo podršku demokratske međunarodne javnosti, te da će ona oštro osuditi svaku prijetnju ili pokušaj upotrebe sile za nasilno mijenjanje uspostavljenog demokratskog poretka u zemlji. Isto tako, uvjereni smo da bi JNA kao i samo Predsjedništvo SFRJ ili bilo koji drugi organ u Jugoslaviji, koji bi poticali ili prišli nasilnom putu rješavanja državne krize u Jugoslaviji, bili politički izolirani od demokratske Europe i čitave međunarodne zajednice. Međutim, mi smo isto tako svjesni da bez vlastita odlučnog držanja i primjerene snage ne bismo mogli zaustaviti protivnika koji se od prvih dana ustremljuje na mladu hrvatsku državu i demokraciju. Zbog toga, pred ovim visokim Domom, želim najodlučnije potvrditi da će Republika Hrvatska znati braniti i obraniti svoju teško stečenu slobodu, demokratski pravni poredak, državni suserenitet i teritorijalni integritet. Naredba Predsjedništva Jugoslavije o razoružavanju "ilegalnih paravojnih formacija" nije utemeljena niti na saveznom ustavu i zakonu. Pozivanje na mogućnost upotrebe vojnih snaga u miru iz članka 816. Ustava ne predviđa mogućnost izdavanja nikakve naredbe te vrste. Primjena te odredbe Ustava SFRJ vezana je uz članak 6. stavak 3. Zakona o općenarodnoj obrani u smislu ovlasti Predsjedništva SFRJ da utvrdi postojanje izvanrednih prilika, što nije bio slučaj. U tom smislu sporna naredba je protuustavna i protuzakonita. Ustav SFRJ ne pozna nikakve izvanredne prilike, koje kao pojam postoje u citiranom Zakonu o općenarodnoj obrani, pa se može s pravom postaviti i pitanje ustavnosti ovoga Zakona. Još ranije smo uočili neustavnost i nezakonitost Naredbe Predsjedništva Jugoslavije, ali smo se odlučili ne pokretati postupak njene ustavnosti u postojećoj ustavnoj krizi u Jugoslaviji, svjesni da se bitka protiv nas ne vodi pravnim i političkim argumentima već specijalnim ratom i vojnim pritiskom. Pravi razlog današnje naše zabrinutosti jest u činjenici da iz priopćenja SSNO proizlazi da JNA, i mimo Predsjedništva Jugoslavije, pokušava preuzeti rješavanje političke krize u svoje ruke. Na djelu je, gospodo, nastojanje da se JNA uputi na provedbu svojevrsnog vojnog udara kojim bi oružane snage Jugoslavije zadobile pravo da daju političke kvalifikacije o demokratski izabranim organima vlasti u Republici Hrvatskoj i drugdje, optužujući ih, u najgoroj boljševičkoj maniri, za spregu sa stranim službama, prijeteći hapšenjima itd. Prema našim saznanjima slična sudbina namijenjena je i predsjedniku Markoviću zbog njegova zauzimanja za provedbu gospodarske i političke reforme. Govoreći o Naredbi i "Saopštenju" SSNO moramo imati na umu da smo već dugo izloženi pokušaju uvođenja izvanrednoga stanja u Hrvatskoj i Sloveniji. Ipak vojne vlasti obvezivao je članak 5. Naredbe Predsjedništva SFRJ koji izričito kaže da će se provedbi ove naredbe putem vojnih vlasti temeljiti na "posebnoj odluci Predsjedništva SFRJ", što podrazumijeva prethodno uvođenje izvanrednoga stanja odlukom Predsjedništva. U spomenutom članku Naredbe postoji i ograda da će JNA obezbediti zaštitu svih građana SFRJ na celoj teritoriji SFRJ, ako to drugi nadležni organi nisu u mogućnosti učinitim". Apsurdno je prizivati JNA da intervenira u Hrvatskoj zato jer su njene policijske snage navodno nesposobne osigurati red mir i obranu ustavnog poretka, kad se zna da se JNA u slučaju helikoptera, suprotstavila takvoj akciji MUP-a u Kninu prošlog ljeta, a pojedinci iz aktivnog i rezervnog sastava do danas glasno očituju svoje neprijateljstvo premo novoj demokratskoj vlasti. Na djelu je zapravo pokušaj boljševičkoga nasilja nad Ustavom Republike Hrvatske i zloupotrebe prava. Logika postupka bila bio ako je nekoj republici doista potrebna pomoć u osiguranju unutrašnjeg reda i mira u suzbijanju terorizma, da u tome pomaže savezni SUP, a ne oružane snage čija je ustavna uloga štititi zemlju od vanjske ugroze. Priopćenje SSNO zabrinjava osobito stoga što ono pokazuje da JNA, nakon što je Predsjedništvo Jugoslavije dalo umirujuće objašnjenje da se naredba odnosi samo na skupine i pojedince koji nelegalno posjeduju oružje a ne na miiicijske snage ili teritorijalnu obranu u pojedinim republikama , prema vlastitoj političkoj procjeni pojačava vojni pritisak i to samo na Republiku Hrvatskue Sada se više ne traži rasformiranje "ilegalnih paravojnih formacija", čiji nezakonit status nije moguće dokazati, nego "raznorodnih u biti vojnih formacija u Republici Hrvatskoj". Pri tom je više nego znakovito da se u tom priopćenju nigdje ne spominju teroristički četnički odredi u Kninu. Prijetnja krivičnim postupcima pred vojnim sudovima protiv predstavnika Republike Hrvatske, temelji se, prije svega, na načinu na koji je Republika Hrvatska nabavila naoružanje za potrebe aktivnog i rezervnog sastava MUP-a. To je naoružanje nabavljeno na legalan način i za potrebe legalnih organas nakon što je Savezna direkcija odbila narudžbu MUP-a za naoružanjem iz Zavoda Crvena zastava s obrazloženjem da je zbog navodne dugotrajne procedure i zauzetosti kapaciteta takvu narudžbu moguće ispuniti tek za godinu ili dvije. Istovremeno, prema našim spoznajama, isti su organi preko posrednika u stranim tvrtkama navodno izvršili isporuku oružja u kninskoj krajini, prikrivajući je tobožnjim izvozom na Srednji istok. Znakovito je da milicije svih republika već godinama legalno uvoze oružje za svoje potrebe iz inozemstva preko ovlaštenih vanjskopolitičkih tvrtki, ali se samo Hrvatskoj takav uvoz osporava i prijeti vojnim sudovima zbog "kontrarevolucije i izdaje". A, čak i kada bi bilo osnove za krivično-pravni postupak protiv pojedinaca pred civilnim ili vojnim sudovima za takvo što sigurno ne bi trebalo Petu i Pomorsku vojnu oblast stavljati u punu borbenu gotovost, kao što je to sada slučaj. Dopustite nekoliko riječi i o stvarnom brojčanom stanju zaposlenih u MUP-u koji se stalno osporava. Zbog pritiska vojnih vrhova od uspostave suvremene, demokratske i nekomunističke vlasti u Hrvatskoj i zbog situacije u Kninu povećali smo broj aktivnog sastava, u koji uključuje i činovnike MUP-a sa 16.000 na 22.000. Prema procjenama, čak i prethodnog režima, to je ispod onog što iziskuje potrebe, a znatno je manje nego što apsolutno ili relativno imaju druge republike. Na nedavnom sastanku šefova policije svih republika utvrđeno je da je Bosna i Hercegovina je nedavno imala na spisku 75.000 u republičkom SUP-u, što jeo prije svega, zbog financijskih razloga smanjeno na 30.000o Srbija čak nije ni iznijela podatke o broju njezina aktivnog i rezervnog sastava, ali procjenjujemo da znatno premašuje brojčano stanje MUP-a u Republici Hrvatskoj. U naoružavanju tog sastava JNA je već godinama širokogrudna u ustupanju svog naoružavanja i vojne opreme SUP-u Srbije za primjenu na Kosovu. Maš rezervni sastav koji sada broji oko 21.000 angažiran je zato da otkloni neposrednu pogibelj po demokratski pravni poredak. I stoga je kao uvjerljiva snaga, uz odlučnost vrhovništva Republike Hrvatske te stranaka opozicije i hrvatskoga naroda na obranu vlastite slobode, bila, vjerujemo da će i u buduće biti, zaprekom svakom protuhrvstskom avanturizmu. Vrhunac je krajnje nerazboritosti, da Predsjedništvo SFRJ i vojne vlasti od Republike Hrvatske ultimativno traže raspuštanje rezervnoga sastava milicije, što se ne traži ni od koje druge Republike. Uostalom, napominjem da je MUP Hrvatske ponudio još prošloga tjedna povlačenje naoružanja rezervnoga sastava u skladišta pod uvjetom dobivanja jamstva saveznih organa da će prestati kninska pobuna i vojni i psihološki pritisak na Hrvatsku. Iako smo i dalje uvjereni da je dijalog jedino rješenje, nismo naivni da pristanemo povuči naoružanje rezervnog sastava milicije u skladišta poučeni opasnim iskustvom zapljene cjelokupnog naoružanja TO u Hrvatskoj prošle godine. Hrvatsko je pučanstvo krajnje uznemireno i ogorčeno stalnim pokretima i dovlačenjem dodatnih oklopno-mehaniziranih i drugih vojnih snaga u Hrvatsku. Utješno je što vojne snage nemaju za sada izravno naređenje za intervencijue ali zabrinjava činjenica da smo suočeni s primjerima različitih provokacija, zastrašivanja i širenja svakojakih alarmantnih i pogibeljnih glasina, čemu nasjedaju mnogi zaplašeni ljudi a zlorabe ih različiti provokatori i ekstremisti. Uvjereni smo da će odlučnost organa vlasti u Republici Hrvatskoj, kao i spremnost cjelokupnoga hrvatskog naroda na obranu slobode i suvereniteta Hrvatske odvratiti sve snage prošlosti od zlokobčih nakana. Zato ulažemo podjednako napore da suzbijemo svaku nerazboritost i u našim redovima, kako fanatični ekstremizmam uz koji se vežu provokacije, tako i svaku nepotrebnu paniku. Visoki Dome, Uspostavljajući demokratsku vlast bili smo svjesni da moramo računati na sukobe savjesti, interesa, strasti i snaga. Ostaci starih, konzervativnih, dogmatskih i tradicionalnih snaga gube trku s vremenom. Nedostatak argumenata i opće političke podrške te snage pokušavaju nadomjestiti - upotrebom preostale im sile. U tome je njihova snaga i moć, ali i bijeda i nemoć. Model represivnog jedinstva, jedinstva pod svaku cijenu ne nalazi više podršku nigdje, nigdje gdje vladaju razum, pravda, pravo i sloboda. Te snage, neostaljinističke, hegemonističko-ekstremne, šovinističke ili unitarističke - u ime "jedinstva" i "mira" žele rat. Svjesni su da u Republici Hrvatskoj, u Sloveniji, u Makedoniji, na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, politika demonizacije hrvatske vlasti kao ustašoidne i profašističke više nema učinka. Svjesni su da zapadni svijet već odavno zna stvarno stanje stvari. Pokušaj hajdučke pobune u Hrvatskoj pojačao je a ne smanjio ugled hrvatske demokracije u svijetu. Hajdučke su metode u međuvremenu prenesene u drugo područje. Nakon kninskog banditizma koji ugrožava turiste i namjernike pa i ubija, došlo je do "velike pljačke" novca iz NBJ. Ta je otimačina, nepoznata u povijesti ljudskog, roda, skandalizirala našu i svjetsku javnost. A čiaje politika koja je spremna na otimačinu pripravna i na oružano zlosilje poznato je od pamtivijeka. Zato i ne čude sve češći odlasci vođa "balvan revolucije" na poduke u stožer hegemonističko-unitarističke "antibirokratske revolucije". Nepodnošljiva lakoća predviđanja daljnjega razvitka događaja sili nas da u ovom trenutku i na ovom mjestu sebi i svijetu kažemo o čemu je riječ. Mi možemo imati povjerenja u ljudski razbor, pa i u to da povijesni razum može prevladati i na ovom prostoru, ali ne smijemo slijepo čekati da nas događaji zateknu nespremne, kako je to često u povijesti našega naroda bivalo. Pred ovim Domom, svjestan unutarnjih a svjetskih okolnosti, ja s punom odgovornošću izjavljujem slijedeće: 1. Svaki čin pravnoga ili fizičkoga nasilja, koji bi bio suprotan Ustavu Republike Hrvatske smatrat ćemo ugrožavanjem ustavnga poretka Hrvatske u smislu članka 140. a u svezi s člankom 135. Ustava. Naime, Ustavom, suverene a demokratske Republike Hrvatske uvođenje izvanrednog stanja u nadležnosti je njenih organa pa bi se svaka represivna akcija smatrala činom okupacije. 2. Pozivam opetovano koailicijske snage u Hrvatskoj, kao i sve građane Hrvatske da sačuvaju pribranost i mir kako ne bi podlegli provokacijama. Naši ljudi mogu imati puno povjerenje u svoje vrhovništvo a mirno čekati dalje odluke vlasti Republike Hrvatske. 3. Vlada Republike Hrvatske može jamčiti punu sigurnost i spokojstvo svih građana i ljudi koji žive na teritoriju Hrvatske, pa tako i starješina i vojnika JNA. 4. U ime vrhovništva Republike Hrvatske, želim se pred ovim visokim Domom obratiti međunarodnoj demokratskoj javnosti, našim susjednim i svim drugim prijateljskim zemljama, da obrate pozornost na pogibelj koja prijeti demokraciji, ljudskim i nacionalnim slobodama u Hrvatskoj, s molbom da svim demokratskim i diplomatskim sredstvima potpomognu očuvanje slobode i suvereniteta Republike Hrvatske u slučaju da budu ugroženi. 5. S ovog mjesta upućujem poziv i svim drugim narodima i narodnostima u Jugoslaviji da podrže hrvatski narod u njegovim slobodarskim nastojanjima. Srpskom, pak, narodu, i posebno Srbima u Hrvatskoj poručujem da od hrvatskoga naroda ne prijeti nikakva opasnost, da hrvatski narod želi živjeti sa srpskim u mirnom suživotu ili u susjedstvu, te da bi svaka vojna avantura poticana hegemonističkim ili unitarističkim ciljevima dugoročno najviše štetila upravo Srbima u Hrvatskoj. 6. U skladu sa svim izloženim, pozivam sve Hrvate i sve građane Hrvatske, u domovini i diljem svijeta, da podignu svoj glas mirnoga prosvjeda protič opasnosti i prijetnji što su se nadvile nad našom domovinom. Na kraju izražavam nadu i uvjerenjee da ćemo unatoč svemu i usprkos svima nesporazumima, pa i otvorenim sukobima, ipak u razgovorima i pregovorima naći izlaze iz sadašnje državno-političke krize u novom povijesnom dogovoru, demokratskom razrješenju svih problema u savezu suverenih republika na tlu današnje SFRJ, ili o dobrosusjedstvu u okviru Europske zajednice. (Hina) 250000 MET jan 91