ARMIJA NE ODUSTAJE?

ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - Danas ističe ultimatum što ga je Predsjedništvo SFRJ postavilo u naredbi za rasformiranje "svih oružanih sastava koji nisu u sastavu jedinstvenih oružanih snaga SFRJ ili organa unutrašnjih poslova". Legalno uzevši, naredbi bi bilo teško osporiti političku i ustavnopravnu opravdanost da ne postoje elementi i konkretni rezultati proistekli iz velikosrpske ofenzive što ju je nametnula politika tzv. memorandumskih snaga u Srbiji i izvan nje u posljednjim godinama: sama je naredba usvojena na sjednici Predsjedništva SFRJ pod pritiskom velikosrpskih krugova u armijskom vrhu i na poticaj iste takve politike, otkako je na čelo Predsjedništva došao dr. Borisav Jović, koji je nastoji uporno i flagrantno provoditi. Za pravu ocjenu naredbe, njezina značaja i krajnjih ciljeva, treba imati u vidu poteze, mjere i ponašanje JNA u posljednje tri godine, otkako se u Srbiji počela provoditi politika tzv. Memoranduma SANU. S obzirom na ovu prethistoriju, naredba po svemu sudeći, nije uperena samo protiv stvarnih ilegalnih naoružanih skupina, koje su demonstrirale svoje metode .i ciljeve tzv. balvanskim nasiljem, nego i protiv legalnih snaga reda i sigurnosti legalno izabrane demokratske vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji. Naredba očito ima svoj podmukao cilj: razoružati ilegalne skupine oko Knina i drugdje, a onda razoružati i legalne sastave sigurnosti Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Očito je, dakle, da dotična naredba Predsjedništva SFRJ gubi legalitet u onom svom implicitnom cilju, koji je u suprotnosti s rezultatima višestranačkih izbora što su provedeni i u Hrvatskoj i u svim drugim republikama. Upravo s osloncem na rezultate izjašnjavanja narodne volje, organi demokratske vlasti u Hrvatskoj na temelju zakona i ustava pojačali su snage reda i sigurnosti radi zaštite svojih demokratskih tekovina, a protiv svih koji bi na njih mogli nasrnuti. Drugu svrhu sastavi pod nadležnošću MUP-a Hrvatske nemaju, nego da štite demokratski poredak i sve građane Republike, bez obzira na njihov građanski status, nacionalni, vjerski, rasni ili bilo koji drugi. Naredbom Predsjedništva SFRJ jugoslavenska je narodna armija faktički dobila policijske ovlasti da može ići i protiv legalnih organa legalne vlasti. Prvi put je slične ovlasti, s dalekosežnim posljedicama, dobila, kao što se zna, na Kosovu. Svaki naš građanin opravdano postavlja pitanje što su razlozi ovakvoj involuciji narodne, općejugoslavenske oružane formacije kojoj je zadaća da štiti našu sigurnost od vanjske agresije, a ne da se pretvara u policijskog inspektora ili, ne daj Bože, u pravog žandara? Odgajana i mažena pod patronatom KP, odnosno SK Jugoslavije, što ju je pretvorilo u "partijsku" armiju, JNA je nažalost u svom generalštabnom i ministarskom vrhu sve više prihvaćala onu političku opciju koja joj je garantirala da očuva ideološki, politički, ekonomski i financijski status quo. Simbolično, JNA je prestala biti jugoslavenska, odnosno prestala je biti jednako srpska, hrvatska, slovenska, crnogorska, makedonska i muslimanska onog trenutka kad je mitološki razdraženoj masi na Gazimestanu obećano da ni "oružane bitke nisu isključene" za novu, integralnu i veću Srbiju, i kada je savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijević odšutio tu zlokobnu politiku i prihvatio najavu "i oružanih bitki" i besprimjeran napad na ustavni poredak i ustrojstvo federacije. Otada armijski generalski vrh poslušno slijedi politiku preuredenja Jugoslavije po obrascu Memoranduma SANU, ne prihvaćajući i ustvari odbacujući rezultate demokratskog procesa i u Jugoslaviji i u svijetu. Budući da se u politici ništa ne dogada slučajno, nije slučajno ni vrijeme kad su se u Predsjedništvu SFRJ pod "komandnom" palicom dr. Borisav Jovića odlučili da stave na dnevni red zahtjev Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. U spomenutoj se naredbi govori o "stvaranju paravojnih naoružanih sastava koji svojim postojanjem i planiranim terorističkim aktivnostima predstavljaju neposrednu opasnost za izbijanje oružane pobune i međunacionalnih sukoba najširih razmjera". To što paravojni sastavi već nekoliko mjeseci teroriziraju na područjima Hrvatske, naseljenima srpskim pučanstvom, Hrvatsku i Hrvate i Srbe i sve druge građane, pa i strance, i što je prvi pokušaj regularnih snaga reda u Hrvatskoj bio baš od Armije nasilno spriječen, to boljševičke i prosrpski ratoborne generale u armijskom vrhu nimalo ne brine. Dok je represivni sustav bio pod komandom SKJ, ta je ideološka i nacionalna dominacija mogla imati učinka. Ali sad, kad su Hrvatska i druge republike zakoraknule stopama demokracije, kad je uspostavljena nova, legitimno izabrana vlast, bez obzira radi li se o pobjedi jedne stranke ili o koaliciji, stvarne opasnosti za miran suživot i demokratski razvoj naroda ne dolaze od novih demokratskih vlasti i njihovih snaga reda i sigurnosti, nego od preostalih centara i snaga jednonacionalnog unitarizma. To generali u armijskom vrhu ne žele shvatiti, a još manje prihvatiti. štoviše, najviše vojne ličnosti Jugoslavije izravno su se bile uključile u predizbornu kampanju preostalih bastiona komunizma na Balkanu, prefarbanih u socijalističke formacije te su javno žaliti i kod kuće i kad su gostovali u svijetu zbog demokratizacije Europe i procesa emancipacije naroda. Zbog svega toga je jasno da je naredba Predsjedništva SFRJ uperena prije svega protiv samostalne obrambene komponente legitimno novoustanovljenih državnih subjekata na prostoru raspadajuće federacije; ona bi mogla biti sama jedan od niza pokušaja da se povijesni proces demokratizacije zaustavi čak i prijetnjom prolijevanja krvi. U JNA bi već jednom trebali shvatiti, da ona ne može biti velikosrpski policajac nad težnjama naroda (i narodnosti) koji čine dosadašnju Jugoslaviju. JNA definitivno mora raskrstiti s političkom funkcijom, koju je imala dosad, jer Jugoslavija u kojoj je ona stvorena, više ne postoji, a jedna nova, navodno "moderna federacija", u kojoj bi narodi imali manje prava nego što su ih stekli dosad, jednostavno nije moguća. Zato nije točno da je "razoružavanje paravojinih formacija na jugoslavenskom tlu jedino moguće rješenje da se narodi Jugoslavije u miru dogovore o zajedničkom putu u budućnost", kako piše posljednji broj "Narodne armije", donoseći ni manje ni više čak 13 tekstova o naredbi Predsjedništva SFRJ. Po istom komentatoru naredba je "poslednje razložno sredstvo da se na ovim našim prostorima izbegnu sukobi širih razmera i spreči rat". To bi bilo točno da je JNA ostala strogo izvan politike i da svoju obrambenu funkciju ne stavlja u s1užbu čuvanja ostataka starog sistema. Budući da je armijski i generalski vrh definitivno izabrao svoju ideološku i političku poziciju, i stavio se u obranu novih ekspanzionističkih planova i imperijalističkih zahvata po modelu Memoranduma SANU, pri čemu su njegove izjave o miroljubivosti samo dimna zavjesa za naivne, jedino moguće rješenje da se narodi Jugoslavije u miru dogovore o svojoj budućnosti jest da se armija ne petlja u taj dogovor. Naredba zato nije "poslednje razložno sredstvo" da se na ovim prostorima izbjegne rat, nego je, s obzirom na vrijeme kad je usvojena i s obzirom na njezine predlagače, upravo povećala mogućnost sukoba i samog rata, ako bi bila iskorištena za razoružanje legalnih naoružanih sastava pod nadležnošću civilnih organa vlasti, tj. ministarstava unutarnjih poslova. Zato svaki korak JNA, koja nikako ne želi prihvatiti realnost demokratskih promjena, prije svega u Hrvatskoj i S1aveniji, jer se dosad nije izjašnjavala o Bosni i Hercegovini i Makedoniji, predstavlja veliku opasnost za mir na ovim prostorima o kojemu navodno generali toliko brinu. Odgovornost za bilo kakvo izbijanje sukoba jest prije svega na njihovoj strani, a ne na strani naroda preplašenog ratobornom politikom povampirenog veliksrpskog hegemonizma uz podršku armijskog vrha.