PRIVIDNI MIR U BAGDADU

BAGDAD, 12. siječnja (Od specijalnoG izvjestitelja AFP Bernarda Estradea)- "Dodite na kavu u srijedu, u osam sati ujutro". Ovakav poziv ovih je dana među Iračanima odraz dobrog odgoja, znači izazov, ako ne i porugu. Srijeda, 16. siječnja u 9 sati po lokalnom vremenu u Bagdadu (utorak u ponoć u New Yorku), sat je isticanja roka što su ga utvrdili Ujedinjeni narodi za povlačenje iračkih trupa iz Kuvajta, i nakon kojeg je dopuštena uporaba sile. I dok se dani tako odbrojavaju unatrag Iračani - oni koje možete susresti u Bagdadu - pokazuju, barem do ovog dana, nevjerojatnu smirenost. Svakodnevica četiri milijuna stanovnika Malaksaloga grada na obalama Tigrisa kao da ne mari za prijetnje i topot čizama. Ipak, iračke novine, televizija i radio, propagandni instrumenti režima, ne čine ništa da zaguše buku ratničkih bubnjeva. Naprotiv, imajuči govor predsjednika Sadamaů Huseina za uzor, oni pozivaju na borbu e krv i smrt. U jednom od na jpopularnijih programa svake se večeri emitiraju poruke iračkih vojnika iz prvih redova. Deset mrtvih Amerikanaca prouzročit će veču bol Georgu Bushu i Americi nego tisuće mrtvih Iračana, opetuju komentatori. Iračani, koji zadnjih dana sve više razgovaraju sa zapadnim novinarima, nemaju dakle nikakvih iluzija. Jasno im je da glede posljetka u vojnom smislu, ne gaje nikakve nade. Uostalome,oduvijek su dosta slušali strane radio-stanice na arapskom jeziku, kod kuće i na javnim mjestima. Tako je lako (Hina - nastavlja se) 10. PRIVIDNI ... (2) zaključiti da su, primjerice, u taksijima radio-aparati uvijek namješteni na frekvenciji RMC,francusk stanica za Srednji istok, ili čak i Glasa Amerike. Ako se, primjerice, ne radi o izraelskom radiju. Masovni odlasci stranih diplomata zadnja tri dana, povečali su zabrinutost kod Iračana. Prema izjavama starosjedilaca, svi stanovnici Bagdada koji mogu napustiti prijestolnicu, odlaze u provinciju. Ipak, ova su kretanja do današnjeg dana ogranlčena a čini se, da ništa ne može poremetiti svakodnevicu onih Iračana, koji se ne izjašnjavaju za rat. Ne održavaju se ni mirovni zborovi, režim ih ustalom ne bi ni odobrio, a stroga kontrola organa sigurnosti sprečava samu pomisao na njih. Povijesno gledano, primječuje jedan stručnjak, manifestacije u Bagdadu su, od kada je na vlasti stranka BAAS, uvijek bile organizirane radi podržavanja sastava na vlasti ill onoga koji je na vlast došao silom, ali nikada protiv one vladajuće. "Stav lračana"', potvrduje AFP-u jedan mladi intelektualac školovan u inozemstvu, "ne može se samo protumačiti kao izraz straha od režima kojeg nisu izabrali, ali niti islamskim fanatizmom". Iračani su ponosan narod, svjesni da pripadaju jednoj staroj civilizaciji i ne mogu prihvatiti činjenicu, da ih ugrožava nekakav stranac, pa makar ovaj bio jači od njih. Oni žele ostati uspravni, pa makar po cijenu smrti." (Hina) 120000 MET jan 91