DR. TUĐMAN: 1992. - OD OČUVANJA SAMOBITNOSTI DO PUNE DRŽAVNE RAVNOPRAVNOSTI

PUNE DRŽAVNE RAVNOPRAVNOSTI ZAGREB, 30. prosinca (Hina) - " Godina 1992. bila je godina potpune afirmacije suverene i samostalne Republike Hrvatske, godina u kojoj su stvoreni preduvjeti da u idućoj godini završimo uspostavu ustavno-pravnog poretka na čitavom teritoriju, godina u kojoj se Hrvatska afirmirala kao čimbenik mira na tlu bivše Jugoslavije, i s kojom međunarodni čimbenici računaju i u širim okvirima na tlu jugoistočne i srednje Europe". To je, među ostalim, rekao predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman ocjenjujući značenje protekle godine za Hrvatsku i hrvatski narod i njegovu državu, u razgovoru s glavnim urednicima hrvatskih informativnih glasila u Predsjedničkim dvorima na kraju 1992. On je tom prigodom ukratko podsjetio kako je Hrvatska potkraj prošle godine bila suočena s raznovrsnim nastojanjima, i političkim i vojnim, kako na unutrašnjem području bivše Jugoslavije tako i na vanjskopolitičkom, koja su težila obaranju njene demokratski izabrane vlasti. "No, kako smo se, unatoč svemu ipak održali", nastavio je dr. Tuđman, "učvrstili demokratski ustavno-pravni poredak, pokazali zrelost u najtežim trenucima, došlo je i međunarodno priznanje naše države, čak i od onih koji su bili protivnici njene suverenosti i samostalnosti". Naglasio je, među inim, kako smo uspjeli završiti rat na tlu Hrvatske uz pomoć Zaštinih snaga UN-a, i tako od razaranja sačuvali tri četvrtine Hrvatske i njenih industrijskih kapaciteta. Predsjednik Tuđman smatra da je jedan od najvažnijih koraka protekle godine bila provedba parlamentarnih izbora koji su "definitivno učvrstili demokratski poredak unutar Hrvatske i njen međunarodni položaj". Zamoljen da kaže što bi kao najznačajnije izdvojio iz razgovora vođenih u Ženevi, dr. Tuđman je kazao da je to ponajprije nastojanje da se spriječi proširenje sukoba u BiH, koji može poprimiti i svjetske razmjere, ističući kako na tlu BiH već postoje elementi šireg svjetskog zapletaja. "Budimo do kraja trijezni, prisjetimo se kako je to u Sarajevu 1914. upaljena varnica svjetskog rata, a prisjetimo se što u današnjem svijetu znači i raspad socijalističkog sustava i raspad takvih državnih tvorbi, višenacionalnih državnih tvorbi kakva je bila bivša Jugoslavija, bivši Sovjetski Savez". Jer, objasnio je dr. Tuđman, za rat u BiH zainteresiran je i zapadni svijet, a i taj zapadni svijet nije jedinstven,Europa nije jedinstvena, a osim toga postoje razlike između Europe i Amerike, problem sfera utjecaja ostaje od pamtivijeka pa do danas u svim mijenama. Zatim , tu je i zainteresiranost mnoštva islamskih zemalja.A također i ne samo dogmatskih nego i ortodoksno-pravoslavnih konzervativnih snaga u Rusiji, rekao je predsjednik Tuđman spomenuvši i pojavljivanje (umirovljenih) ruskih "generala"na ekranima srpske televizije. "I mnogima od njih bilo bi u interesu, kao i nekima u Srbiji, da se ovdje rat produbi, da poprimi i europske i svjetske dimenzije da bi na taj način ostvarili i neke svoje unutrašnje ciljeve. Stoga, dodao je, kad je riječ i o sadašnjoj, ali i budućoj, ženevskoj konferenciji, sve te elemente valja imati na umu, jer "razumije se da ne može biti nikakve demokratske, samostalne Hrvatske ako se rat nastavi". Istaknuo je kako su naša nastojanja sukladna s nastojanjima onih svjetskih čimbenika koji su svjesni te pogibelji i koji žele stvoriti preduvjete potrebne za završetak rata ali i za sprečavanje njegova širenja, što je uvjet mira na tlu bivše Jugoslavije. Predsjednik Tuđman podsjetio je i na svoj razgovor s glavnim tajnikom UN-a u Ženevi kojom se prigodom i Ghali založio za provedbu Vanceova plana i sprečavanje daljnjih ratnih operacija. "Uz njegovu pomoć, pomoć VS UN-a i supredsjedatelja Konferencije o bivšoj Jugoslaviji, pokušat ćemo s Mirovnim snagama ostvariti taj plan", rekao je on, dodavši da bi bilo nerealno očekivati rezolucije Vijeća sigurnosti u pogledu Hrvatske i BiH koje bi išle za vojnom intervencijom. "Zbog toga će i svjetska organizacija, a mi ćemo to i podržati, nastojati probleme riješiti političkim pregovorima i, usprkos tome što možemo očekivati i zapreke, mislim da ćemo takvom politikom moći postići rezultate", zaključio je dr. Tuđman. Istaknuo je potom kako i kod Dobrice Ćosića sazrijeva misao i spremnost da se zauzme za to da se što prije normaliziraju odnosi između Hrvatske i Srbije jer je to "jedina realna politika, i za nas kao narod i za hrvatsku državu". Podsjetio je pritom na slučaj Njemačke i Francuske koje su do drugog svjetskog rata vodile četiri velika rata a danas su, bez obzira na razlike u stajalištima, okosnica stvaranja europskog poretka u kome više nijedna zemlja ne bi smjela nametnuti svoju hegemoniju. Međutim, naglasio je dr. Tuđman, "srpska politika mora prihvatiti činjenicu da nema što tražiti ni u Kninu, ni u Obrovcu, niti u istočnoj Slavoniji, kao što Hrvatska ne traži preko Drine, preko Dunava. Isto tako, treba naći rješenja za BiH, takva rješenja u kojem će biti zadovoljna sva tri naroda koja tamo žive, jer je nemoguće zamisliti da se jedan od njih može istrijebiti ili da jedan može nametnuti svoju vlast". Upitan koji su mogući čimbenici nestabilnosti u Hrvatskoj te je li to možda "kompleks krajina", ili socijalne napetosti, ili pak mogućnost unutarpolitičkog razdora, dr. Tuđman je kazao da o svim tim trima mogućnostima Hrvatska mora voditi računa, jer one mogu biti uzrokom manjih ili većih teškoća, ali ne mogu izazvati nikakvu nestabilnost - niti unutrašnjeg hrvatskog demokratskog ustavno-pravnog poretka niti međunarodnog položaja naše države. "Sve što smo postigli", dodao je on, "postigli smo na temelju vlastitih prosudbi i zrelosti hrvatskog naroda, te nema razloga da ne prebrodimo i sve one teškoće koje su pred nama, ali koje su, u usporedbi s onim što smo napravili, gotovo zanemarive". "Takozvane krajine", rekao je hrvatski Predsjednik, "jesu problem, ali mi imamo Hrvatsku priznatu u njezinim međunarodnim granicama, kao i stajalište svih važnih međunarodnih čimbenika da se granice ne mogu mijenjati silom, a takav stav nije donesen samo zbog nas, nego zbog svih dijelova svijeta. Kako onih u Europi, tako osobito onih na tlu bivšeg Sovjetskog Saveza." Dr. Tuđman je izrazio nadu da će se taj problem riješiti mirnim putem, a zatreba li, Hrvatska će biti kadra i sama uspostaviti ustavno-pravni poredak na čitavom svom teritoriju. Ocijenio je kako okupacija tih područja od strane srpskih pobunjeničkih vlasti znači i teror nad većinom srpskog pučanstva u tim krajevima, jer "po našim spoznajama, riječ je o pet do deset posto ekstremista koji drže vlast i koji zlostavljaju i većinu srpskog pučanstva, a koji su potpomognuti i upravljani iz Beograda". Hrvatska je pak, ustvrdio je, "stvorila sve političke preduvjete - od donošenja Ustavnog zakona po preporukama EZ, do odluka o oprostu i aboliciji - za političko rješenje sukoba". Podsjetio je nadalje kako je za vrijeme izbora u kolovozu tri i pol tisuće Srba u Gorskom kotaru dobrovoljno predalo oružje, da su neka sela u okolici Otočca očitovala svoju lojalnost hrvatskim vlastima kao i neka sela iz istočne Slavonije. Sve to, kazao je dr. Tuđman, potvrđuje kako će se takvom politikom ostvariti ustavno-pravni poredak uz suglasnost većine srpskog pučanstva na tim područjima. Tom prigodom Predsjednik je spomenuo i neke slučajeve ekstremizma. Primjerice, miniranje kuća, što, rekao je, nije bilo potaknuto od strane hrvatskih vlasti, nego su to bili neodgovorni i ekstremistički postupci pripadnika paravojnih formacija u Hrvatskoj. "Jasno, hrvatske se vlasti tome oštro suprostavljaju jer Hrvatska želi biti pravna država, i svjesni smo da međunarodna zajednica do u detalje zna za svaki takav postupak na bilo kom pedlju hrvatske zemlje", rekao je, uz ostalo, dr. Tuđman. Objasnio je da su takvi postupci dijelom posljedica Hrvatskoj nametnutoga rata, rata na njenu tlu, činjenice da su hrvatski ljudi bili izgnani iz svojih domova i da su nad njima počinjeni zločini. Ali, napomenuo je, Hrvatska će, sa svoje strane, učiniti sve da u njoj vlada pravni poredak, što znači da će problem krajina riješi tako da one ne budu čimbenikom nestabilnosti. Glede drugog uzroka mogućih teškoća - socijalne nestabilnosti - dr. Tuđman je izrazio nadu da će se u idućoj godini sigurno steći povoljnije okolnosti u kojima će se socijalni problem uspješnije rješavati, ističući kako, unatoč padu životnog standarda u ratom razorenoj Hrvatskoj, on gotovo da i nije manji nego u mnogim zemljama koje su izišle iz socijalističkog sustava a nisu bile prisiljene ratovati. Što se tiče unutrašnjih političkih razloga koji bi mogli biti uzrokom nestabilnosti, hrvatski je Predsjednik opetovao da poslije drugih izbora Hrvatska ima stabilan demokratski sustav koji ne može biti ugrožen. Izrazio je uvjerenje da će predstojeći izbori za lokalnu samoupravu još više učvrstiti taj poredak, da će dokraja završiti ustroj državne i lokalne samouprave, lišiti se ostataka socijalizma i da će stvoriti prostor za rješavanju bitnih problema koji stoje pred hrvatskom državom. "Ne dvojim", zaključio je, "da će narod koji je bio kadar izići iz socijalističkog i balkansko-jugoslavenskog pakla te strašnih ratnih pogibelji, znati izgraditi Hrvatsku kao zemlju slobode i demokracije i materijalnog boljitka." Komentirajući, pak, u hrvatskim medijima učestale primjedbe glede službene politike prema BiH, predsjednik Tuđman je, osim ostalog, istaknuo da je od samog početka hrvatska politika bila životno zainteresirana za BiH. I to, napomenuo je, ne samo iz povijesnih, nego i iz geopolitičkih razloga, "jer kada bi se događaji u BiH razvijali potpuno u suprotnosti s hrvatskim interesima, onda bi sutra, ili idućih godina i desetljeća, bila ugrožena čitava južna Hrvatska, od Splita do Dubrovnika". Stoga se, nastavio je, itekako vodilo računa o interesima hrvatskog naroda u BiH i takva je hrvatska politika omogućila da se BiH danas ne nađe u velikoj Srbiji ili trećoj Jugoslaviji. "Mi smo BiH priznali, ali smatramo da se ona može održati samo kao konfederalna zajednica triju konstitutivnih naroda. Jer, ako se nije mogla održati Jugoslavija, kako bi se onda mogla održati BiH kao nekakva građanska država nakon ovog rata. Ideja o budućem ustrojstvu BiH teško se prihvaća i još uvijek postoje ozbiljna razilaženja u mišljenima glede ustavnog i, osobito, teritorijalnog razgraničenja na provincije koje bi zadovoljile hrvatski narod. A razumije se, druga je stvar, isto tako, pregovora između Muslimana i Srba, a u Ženevi će se uskoro, prvi put za jednim stolom, sastati predstavnici svih triju naroda u BiH. Bitna je razlika možda u tome što je hrvatska politika od samog početka bila usmjerena na očuvanje BiH i pronalaženje političkog rješenja, te u našem stajalištu da Hrvatska ne može ići za tim da se problem održanja BiH riješi ratom. A u muslimanskom je vodstvu, u početku uopće nepripremljenom za rat, kasnije prevladala ideja da se problem srpske agresije, i uopće opstanka BiH, može rješiti ratom", kazao je predsjednik Tuđman. Dodao je još kako Hrvati i Muslimani sami ne mogu vojnički riješiti rat u BiH u svoju korist jer tamo Srbija raspolaže ogromnim vojnim potencijalom. "Mi smo od samog početka nudili političko rješenje, a to su prihvatili i odgovorni europski i svjetski čimbenici. Riječ je o rješenju koje je u skladu sa stvarnim položajem i demokratskim odnosima u BiH pa ako netko takvu hrvatsku politiku prosuđuje kao samoubilačku ili izdajničku, onda je to ili političko-povijesno sljepilo ili krajnji diletantizam na koji se zapravo ne bi trebalo osvrtati kada mu se ne bi davalo prostora. Današnjica i povijest sudit će o tome tko je kakve prijedloge davao i kakve plodove svojom politikom ubirao", rekao je Predsjednik Republike. Odgovarajući na pitanje jesu li međunarodni čimbenici definitvno odustali od objedinjavanja ovih prostora u neku novu Jugoslaviju , na pr. u smislu carinske unije, ili nekih novih gospodarskih pravila igre, on je podsjetio kako se po svaku cijenu htjela sačuvati bivša Jugoslavija te da i danas postoji težnja da se novonastale države na tlu bivše Jugoslavije na neki način ujedine. "Na te i takve težnje i mi imamo svoj odgovor. A to je da je suverena i samostalna Hrvatska spremna surađivati na svim područjima, sa svim državama koje nastaju na tlu bivše Jugoslavije, na temeljima obostrana priznanja i obostranih interesa. Takav stav", zaključio je predsjednik Tuđman, "prihvaćaju i najodgovorniji međunarodni čimbenici". Govoreći o pojavama kriminala, mita, korupcije i svega što prati rat, dr. Tuđman je pripomenuo da se s takvim zlodjelima valja odlučnije obračunati, ističući da su takva zla na svoj način popratna pojava ljudskog življenja, ali da to ne znači da se s tim trebamo miriti. "Naprotiv", kazao je, "želim da ih u Hrvatskoj bude što manje i učinit ćemo sve da se to spriječi, ali u okolnostima raspada socijalističkog sustava, Jugoslavije i nametnutog rata bili su neizbježni i anarhija, i ratno zelenaštvo i sve što uz to ide." "Moramo na kraju postati takvo demokratsko društvo da ljudi shvate da demokracija nije anarhija, nego da ona ljudima daje veća prava, ali i traži veću odgovornost", rekao je, uz ostalo, hrvatski Predsjednik. Upozorivši na to kako je prvi put ujedinjena domovinska i iseljena Hrvatska, a i svi hrvatski staleži, predsjednik Tuđman je kazao kako u organima državne vlasti i političkog života "želimo puno sudjelovanje i Hercegovaca, Dalmatinaca, Slavonaca, Međimuraca, Zagoraca i Istrana" o čemu će se voditi računa i neće se dopustiti da pretegne, ili da se zapostavi, bilo koji hrvatski kraj. O novom ustrojstvu lokalne samouprave i državne uprave po općinama, Predsjednik Republike je kazao kako se time dokraja obračunava s konceptom marksističko-komunističke komune koji je, doduše, imao i nečeg pozitivnog u sebi i trebao ublažiti totalitarni jednopartijski režim, ali je zapravo vlast udaljio od stvarnih ljudskih problema. Po novom ustrojstvu, kazao je Predsjednik, Hrvatska će imati gotovo pet puta više općina nego do sada, "no, mi ne idemo u tu uspostavu grlom u jagode, nego se vraćamo europskim i hrvatskim tradicijama, tj. onom broju općina koje su postojale i u Banovini Hrvatskoj i koje ne bi morale značiti povećanje birokracije. Pojedine općine moći će imati pet ili sedam službenika, a druge 30, 50 ili 70, ovisno o veličini općine i konkretnim problemima, te će se u tom smislu i rješavati problemi općina. One će tako postati i djelotvornim instrumentom cjelovite državne uprave. Priznajemo posebnosti Hrvatske, ali ne dopuštamo razbijanje Hrvatske na regije, na ona područja koja su bila rezultat povijesnog razbijanja stranom silom", kazao je, između ostalog, dr. Tuđman. "Ja sam bio taj koji je rekao da nećemo dopustiti razbijanje Hrvatske na te velike regije, jer su upravo to htjeli svi protivnici hrvatske države, od Habsburške Monarhije do Jugoslavije", istaknuo je. Govoreći o prilikama u Istri, i posebice o rušenju skulputre "Hrvatska ptica", dr. Tuđman je ocijenio kako se taj barbarski čin uklapa u politiku miniranja cjelovitosti i jedinstva Hrvatske, izražavajući nadu da će stvarne demokratske snage na tlu Istre znati iz toga izvući zaključke i ne dopustiti takve pojave. Podsjetio je da su pojedine stranke u Istri govorile kako je Istra cjelina bez obzira na to bila ona u Hrvatskoj, Sloveniji ili Italiji, te da bi kao takva cjelovita regija trebala ići u Europu. "Prema tome, bez obzira bili pojedini istarski pobornici takvih ideja svjesni toga ili ne, to je put koji bi trebao izdvojiti Istru iz Hrvatske, pa su neki i progutali tu ideju o regijama, govoreći kako zapravo nisu važne nacije i narodi, nego regije koje se mogu udruživati, što je također upereno protiv tek ostvarene suverenosti i samostalnosti Hrvatske", rekao je dr. Tuđman, ističući kako je hrvatski narod u svojoj povijesti za slične iluzije dovoljno platio te da će se znati nositi s takvim pojavama. Predsjednik Republike osvrnuo se i na lokalna sredstva informiranja, ističući kako upravo ona moraju biti izraz neposrednih potreba ljudi i da će ne samo upozoravati, nego i predlagati i ukazivati na rješenja za pojedini kraj, koja, općenito uzevši, moraju biti u interesu Hrvatske. Na kraju razgovora s glavnim urednicima hrvatskih informativnih glasila, predsjednik Tuđman je zaželio da nova godina bude bolja i sretnija nego što je bila protekla, "iako će, što se povijesti tiče, 1992. godina ostati zabilježena kao jedna od rijetkih, znamenitih godina u povijesti hrvatskog naroda, kao i povijesnog iskoraka Hrvatske iz jedva očuvane državne i nacionalne samobitnosti u svijet pune državne ravnopravnosti". (Hina)mb 301603 MET dec 92