DELO: VJEŠTIČJE-ČETNIČKA AFERA

ZAGREB, 24. prosinca (Hina) - U redovitom književnom prilogu ljubljanskog dnevnika "Delo" 23. prosinca objavljen je i opširan tekst Alenke Puhar o 59. svjetskom kongresu PEN-a, odnosno o aferi koja je stvorena najavom da će se - ipak - održati u Dubrovniku. "Zatim se rat toliko povukao da je (bar za poznavatelje zemljopisa) prestao značiti izravnu prijetnju, ali su se počele pojavljivati nove. Manje okrutne, ali neugodne. Vezale su se uz nedoumice je li Hrvatska dovoljno demokratična da zaslužuje takvu 'čast', neće li priredba biti iskorištena za političku promidžbu, neće li kongres staviti 'disidente' u još lošiji položaj, ako ih ima - a sve više vijesti navodilo je na slutnju da ima (razumijevamo li pod tim ljude koji su protiv režima i to bolno osjećaju). Nedoumice se nisu ticale samo Hrvatske uopće nego sve češće Hrvatskoga središta PEN-a: Odupire li se dovoljno različitim kršenjima ljudskih i građanskih prava?" (...) U nastavku autorica opisuje zbivanja na konferenciji PEN-a u Rio de Janeiru, poziv Newyorškog centra PEN-a na bojkot Dubrovnika i konačan rezultat - svjetski kongres pisaca bit će u Dubrovniku u travnju 1993. "Možda bi sve ostalo na diskretnim i konferencijskim (javnim ili kuloarskim raspravama) da se hrvatski tisak nije odlučio iz piana učiniti forte, iz solističkoga koncerta orkestralni nastup - i libreto zaoštriti. Tako se za nekoliko dana zakuhala trenutačno jedna od vodećih afera u Hrvatskoj - glasna, ružna i nemilosrdna. Izvješće koje je u osnovi napisao Slobodan P. Novak iz nedoumica o Dubrovniku napravilo je glavnu temu, a pri tomu upotrijebilo neke izrazito sporne književne metode. Ponajprije, potražilo je pomoć militantnog rječnika koji među svim metaforama najradije bira okrutne. Čitatelji su doznali da se pokušalo 'minirati', ali da 'miniranje' nije uspjelo, a ni neće uspjeti. Zatim su doznali da su neki 'zlonamjerni' ljudi htjeli Hrvatsku postaviti na 'optuženičku klupu', ali da Hrvatska srećom ima još dovoljno 'prijatelja'. Drugi postupak (tko je o tome odlučio nije jasno) bio je inovativniji: od svih mogućih slučajeva poimenično su izabrane samo žene, pa se sve skupa u nekoliko poteza preobrazilo u žensku ili 'feminističku' urotu. Budući da je istodobno počeo fantastičan preokret, koji je iz progonjenih učinio progonitelje, odjednom je svom Hrvatskom odzvanjalo kako nekoliko feministkinja plete vještičju urotu i podmeće bombe da bi minirale Dubrovnik! Odnekud se, dakle, stvorila nova jugo-četničko-komunistička subverzivna skupina koja je zbog svoje ženskosti - što je odurnije od palih žena?! - pobuđivala još veće ogorčenje. Slučajem se za nekoliko dana počelo baviti cijelo hrvatsko novinstvo, koje je opširnim člancima opremljenim golemim naslovima vrišteći obznanjivalo kakvi se strašni zločini opet događaju i pozivalo na osudu zločinki. Vrhunac je to huškanje dostiglo u "Globusu" gje je pet spisateljica (Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Rada Iveković, Jelena Lovrić i Vesna Kesić) optuženo u golemom naslovu da su 'silovale Hrvatsku' (!), a zatim je opširno razloženo o kome se i o čemu se radi: o ženskim stvorenjima srednijih godina kojim uglavnom nije uspjelo naći muža, a ako jest, to su bili Srbi, naravno; prije no što su dojedrile u te osjetljive godine bile su razmažene kćerke komunističkih agenata, oficira, provokatora... itd.:'Bivše profiterke komunizma i postkomunizma danas više pišu i objavljuju...ipak traže status žrtve!' Članak je bio one vrste da bi zasigurno dobio prvu nagradu za senzacionalnost posebno gnusne vrste, kad bi se takav natječaj netko usudio organizirati. Autori (investigativni tim, kako su se odlučili nazvati) svojih su pet vještica stavili u tabelarni pregled s podacima o o rođenju, narodnosti, vjenčanjima, rastavama, porođajima, naobrazbi, zaposlenjima, roditeljima, odnosu prema hrvatskoj suverenosti, a sve skupa stavili u fantastičnu i sasvim perverznu vezu sa silovanjima: vještice skandaloznog komlota protiv PEN-a istodobno su se 'okrenule protiv silovanih žena iz BiH'! Iznimnom mizoginijom nabijene članke moglo bi se zanemariti kao odvratne primjere bulvarskoga tiska kad ... kad se istodobno ne bi događalo nekoliko stvari. Taj bulvarski tisak mnogi Hrvat navodi kao dokaz da u državi postoji i djeluje oporba (među njima Tomislav Ladan koji je prošli mjesec upravo "Globus" i "ST" spomenuo u takvom kontekstu), a njegov 'polemički' stil vrijedi kao dokaz živahne izmjene mišljenja. Drugo, Hrvatski PEN se od mnogih progona takve ili gore vrste nije distancirao; u slučaju 'vještica' koje snuju 'komplot' protiv Hrvatske to je konačno učinio, ali krajnje blijedo. S tom se aferom dogodilo nešto kao presudna zabuna: stavljanje pet vještica na stup srama izvedeno je u takvom stilu da je samo potvrdilo ono što Hrvatska tako jako želi zanijekati. Svijet u kojemu se ljude može na taj način sramotiti, pouzdano ne njeguje ozračje snošljivosti, demokracije i dijaloga. Svijet u kojem će žestoko biti kažnjen svatko tko se nađe na popisu stranih organizacija za čuvanje ljudskih prava, zacijelo ne čini dovoljno za čuvanje tih prava. A ljudi koji ne znaju da konac 20. stoljeća nije srednji vijek, kad je stvaranje vještica mirno teklo svojim tokom, prespavali su važan dio svojih muških (muških ili ženskih) života. Feminizam o kojem govore tonom vulgarnih pošalica danas znači u prvom redu 'urotu' solidarnosti i osvješćenosti. Znači jednostavno to da će na stotine žena koje pišu, koje su razvile senzore za prepoznavanje svih oblika 'sexual harassment', pa i novinsko-kampanjske, nešto reći ili zapisati o tomu. Znači da organiziranje 'Hexenjagda' ima svoju cijenu. Donedavna se činilo da će priča o kongresu pisaca u Dubrovniku biti luda priča iz ludih vremena. A sada je već i ružna", na kraju komentara upozorava Alenka Puhar. (Hina) 240028 MET dec 92