IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 23. prosinca (Hina) THE WASHINGTON TIMES (SAD) - Doug Bandow, član Cato instituta i kolumnist, komentira tvrdnju Lawrencea Eagleburgera da bi prioritet Bushove odlazeće administracije moralo biti poticanje suđenja ratnim zločincima. "Prije godinu dana Saddam Hussein bio je prva meta zagovaratelja ovakvog postupka; sada su to Slobodan Milošević i lokalni srbijanski vojni zapovjednici i politički vođe, koje smatraju odgovornima za pokolj u Bosni i Hercegovini. Nije jasno hoće li tajnik jednostavno iznijeti svoju optužbu ili će se održati stvarna suđenja u odsutnosti. Svakako je razumljiva želja da se ubojice privede pred sud. Međutim, za razliku od tvrdnji državnog tajnika Lawrencea Eagleburgera, balkanska zbrka nije ništa u usporedbi s drugim svjetskim ratom, poslije kojega je nacističkim vođama suđeno u Nuernbergu. Iako je balkanski konflikt krvav i tragičan, žrtve srbijanske agresije blijede su u usporedbi s onima iz desetaka holokausta počinjenih poslije drugoga svjetskog rata", piše Bandow. Stoga se, ako su zagovaratelji suđenja ratnim zločincima ozbiljni, drži autor, ne bi smjelo stati na Srbiji. Moglo bi se suditi i somalskim zapovjednicima, a možda i vođama sukoba u Armeniji i Azerbejdžanu ili vođi Crvenih Kmera. Kaznu zaslužuju i etiopski diktator Mengistu, Idi Amin... "Ukratko, UN ili neki posebni međunarodni sud za ratne zločine morali bi suditi polovici svjetskih vladara, ako su ozbiljni u pogledu kažnjavanja međunarodnih zločina. Stvarno uhićenje brojnih diktatora ne bi bilo lagan posao, osim ako Washington iz godine u godinu ne namjerava napadati mnoge države. Alternativa suđenja u odustnosti optuženih nešto je bolja. Malo je onih izvan Miloševićeva kruga koji opovrgavaju da je ubojica, pa tako ne trebamo suđenja da bismo ustanovili njegov pravi karakter. Jasne su i krivice Saddama, Pola Pota, Mengistua i većine sličnih inozemnih čudovišta". Teško je zamisliti koja bi još mogla biti svrha suđenja u odsutnosti, upozorava Bandow. Ta bi suđenja jedino mogla naglasiti nemoć zapadnih država. "Istodobno prijetnja mogućom smrtnom ili zatvorskom kaznom natjerala bi navodne optuženike da još jače nastoje ostati na vlasti. Neki su diktatori, kao 'Baby Doc' Duvallier i Ferdinand Marcos dokazali kako su voljni mirno se povući odnoseći dio plijena; da ta opcija nije bila moguća, mogli su poput Hitlera, povući svoje zemlje zajedno sa sobom u propast. U svakom slučaju, što UN daje pravo da organiziraju takva suđenja? Njihova tehnička zakonodavna vlast dovoljno je dvojbena. Ali još je bitnije pitanje moralnoga legitimiteta takvog događaja pod pokroviteljstvom UN. Posrijedi je, napokon, organizacija koja je kao punopravne članove prihvatila sve diktature u proteklih pola stoljeća. I Staljin i Mao TseTung ubili su milijune ljudi, a UN nisu niti pisnuli. Oni su mrtvi, ali UN još nisu sposobni osigurati nepristrani sud. Budimo ozbiljni: većina vlada članica UN su diktatorske. Kojoj bi se pravdi služilo kad bi diktatori sudili diktatorima? Zamislite kako Hafez Assad iz Sirije sjedi na suđenju Miloševiću. Koljači iz Pekinga odlučuju o moralu Saddamova pokolja Kurda. Većina koju čine beznačajni tirani iz trećeg svijeta određuje međunarodni zakon o ratnim zločinima. Osim toga, jesu li SAD spremne sjesti na optuženičku klupu? U međunarodnim okvirima, Washington nema čiste ruke; američka potpora somalskom diktatoru Siadu Barreu, na primjer, pridonijela je sadašnjoj tragediji. I relevantni bi dužnosnici mogli biti optuženi za pokolje. UN bi mogli suditi čak i Georgeu Bushu, koji je napao Panamu kako bi kidnapirao stranog vođu i koji je podupro Saddama u njegovu krvavom ratu protiv Irana. Ideja o suđenjima za ratne zločine samo je naizgled privlačna. Ali takvi procesi ne bi uspjeli ispraviti međunarodna zla koja vlade čine već tisućljećima. Suđenje UN Miloševiću ili drugim diktatorima bilo bi tek beskorisna licemjerna zadaća", zaključuje Doug Bandow. DIE PRESSE (Austrija) - "Ima tome već dvije godine kako se Europska zajednica, Ujedinjeni narodi i NATO gotovo bez predaha bave situacijom u bivšoj Jugoslaviji. Jesu li im namjere ozbiljne ili se sve odvija na površini medijskih prepucavanja političara koji traže svoj profil i već prema tome što im u određenom trenutku odgovara tvrde sad ovo, sad ono, a usto moraju ostati vjerni uskogrudnim nacionalnim interesima? Na kraju krajeva, rezultati izbora u Srbiji mogli su se predvidjeti i na temelju svih ratobornih izjava davanih prije izbora Zapad se mogao jednoznačno odrediti. No posvuda vlada božićni spokoj. Službeno to znači da se želi pričekati sa službenim izbornim rezultatima, koji će biti objavljeni tek sutra, u četvrtak. Ali tada je Badnjak, pa će političari kao i diplomati slaviti pod domaćim božićnim drvcem. Glavni tajnik UN otputovat će za Božić i vratiti se tek nakon Nove godine. Tako je već sada moguće pretpostaviti ishod velike konferencije o bivšoj Jugoslavije zakazane za siječanj u Ženevi, iako je poprilično sigurno, da ni ona neće uroditi nekim plodom, kao što to nije bio slučaj ni s prethodnim konferencijama. Srpska se mora dakle nastavlja. Otezanje s vremenom ima za posljedicu to da je sve manje onih s izgledima na uspjeh, koji zahtijevaju vojno provođenje zabrane vojnih letova nad Bosnom i Hercegovinom." Maren Koester-Hetzendorf osvrće se zatim u svom komentaru na razmimoilaženja u mišljenjima oko provedivosti vojne intervencije i nastavlja da sada "Milošević i Karadžić u potaji likuju. Vrijeme radi za njih, a to čini i posrednik Europske zajednice lord Owen. On zastupa mirovnu opciju koja će biti u skladu s bosanskim okolnostima. A njih su pak Srbi već odavno stvorili, jer dvije trećine republike u njihovim je rukama. Hrvati pak u zapadnoj Hercegovini radije govore o ujedinjenju s Hrvatskom nego li o opstojnosti bosanske republike. Tako će se Muslimani morati zadovoljiti s onim što je ostalo. Stoga bi za njih vojna intervencija sa Zapada značila tek kratkoročnu pomoć, drži spomenuti posrednik EZ, pa se kao takva i ne isplati. O budućnosti Bosne zasigurno se neće odlučivati u Sarajevu. Miloševiću je pobjeda na izborima donijela novu snagu - prije svega u očima srpske soldateske. Dovoljan je jedan Miloševićev mig i rat u Bosni je završen." U nastavku komentara iznosi se mogućnost nastavka hrvatsko-srpskih sukoba. Završna je misao komentatora da bi "nakon tragičnih iskustava s bosanskim ratom svjetska zajednica u tom slučaju na vrijeme trebala razraditi načine sprečavanja rata, a ne se još jednom pomiriti s politikom gotova čina." GLAS AMERIKE - Ministri vanjskih poslova iz četiri srednjoeuropske zemlje došli su 22. prosinca u Bijelu kuću na susret s predsjednikom Bushom. Paula Wolson javlja kako su došli u SAD s nadom da će njihov posjet pojačati nastojanja da se dovrši krvoproliće u negdašnjoj Jugoslaviji. "Ministri vanjskih poslova Austrije, Mađarske, Slovenije i Poljske izrazili su želju da se provede opći međunarodni napor kako bi se zaustavile borbe u BiH te kako bi se spriječilo širenje nasilja na ostale bivše jugoslavenske republike. Na izlasku iz Bijele kuće, nakon što su proveli oko sat vremena kod predsjednika Busha, spomenuti su ministri izrazili uvjerenje da će SAD učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se skovala koalicija koja bi natjerala Srbiju da se u potpunosti pridržava rezolucija UN, uključujući i zabranu vojnih letova nad BiH. Ministri vanjskih poslova upozorili su ne samo na opasnost po pučanstvo u Bosni, već i po ljude u drugim dijelovima tog područja, gdje postoji bojazan da bi ekstremisti mogli pokušati ponoviti akcije koje su proveli Srbi, čime bi se izazvale daljnje etničke borbe. Oni su izjavili da je zato potrebna oštra akcija. Poljski ministar vanjskih poslova istaknuo je: 'Naš odgovor mora biti specifičan i brz'. Do sastanka sa četiri poslanika dolazi tek četrdeset i osam sati nakon što su SAD i Velika Britanija objavile da će tražiti strogo provođenje zone zabrane letenja nad BiH. Dvije su države također zaprijetile daljnjim sankcijama protiv Srbije ako se nastavi nasilje u BiH", javlja dopisnica iz Bijele kuće. (Hina) sb 230249 MET dec 92