U RATU PROTIV HRVATSKE KORIŠTENI SU I BOJNI OTROVI

ZAGREB, 19. prosinca (Hina) - U ratu protiv Republike Hrvatske neprijateljska vojska često je upotrebljavala bojne otrove za onesposobljavanje, što je dokazano klinički i kemijski, izjavio je za Hinu prof. dr. Franjo Plavšić, pročelnik Odjela za toksikologiju Glavnog sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. "Po našim podacima, koji su utvrđeni do početka rata u Hrvatskoj, bivša JNA raspolagala je s nekoliko desetaka tona bojnih otrova za onesposobljavanje - nadražljivaca, pa su tako nakon povlačenja jugo-vojske iz Hrvatske u vojarnama pronađene tri do četiri tone raznih nadražljivaca", navodi dr. Plavšić. Bojni otrovi - sredstvo za zastrašivanje ---------------------------------------- Upozorivši kako se i suzavac može tretirati kao bojni otrov za onesposobljavanje, on je kazao da je suzavac srpska vojska najčešće upotrebljavala za istjerivanje ljudi iz skloništa, posebice pri okupaciji Vukovara, kada su civili na taj način prisiljavani na izlazak iz skloništa pa zatim ubijani ili zarobljavani. Primjena bojnih otrova za onesposobljavanje bila je uglavnom upravljena na zastrašivanje, na što, drži dr. Plavšić, "upućuje njihova nelogična primjena". Nadražljivci su intenzivno upotrebljavani od kolovoza do prosinca prošle godine, uglavnom u borbama kod Vinkovaca i Vukovara, zatim pri pokušaju osvajanja Dubrovnika te u borbama oko vojarni bivše JNA, navodi dr. Plavšić dodajući kako su "naši borci bili jako loše opremljeni sredstvima za zaštitu od bojnih otrova". On ocjenjuje da je primjena bojnih otrova za onesposobljavanje bila učestala, no učinci su bili neznatni, osim u Vukovaru gdje su ljudi stradali pri istjerivanju iz skloništa. Također, njegova je i ocjena da bivša JNA nije raspolagala smrtonosnim bojnim otrovima za vođenje pravog kemijskog rata, no da je ipak imala manje količine tih otrova. Njihova bi primjena izazvala smrt velikog broja ljudi, no, ta najopasnija vrsta bojnih otrova u Hrvatskoj nije primjenjena. Za primjenu psiho-kemijskih bojnih otrova za onesposobljavanje protivnika izazivanjem halucinacija i nekontroliranog ponašanja, sigurnih dokaza nema, rekao je dr. Plavšić iako su u dva slučaja postojale indicije da je i ta vrsta bojnih otrova primjenjena. Zbog kasnog dolaska naših boraca u medicinske ustanove nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi primjenu tih otrova, kojima inače Srbija raspolaže i eksperimentira. Upozorivši da se u ratu javlja strah kod ljudi od bojnih otrova, dr. Plavšić iznosi slučajeve kada je neprijateljska "peta kolona" koristila ratno stanje za izazivanje panike. Tako su jednog jutra u Slavonskom Brodu automobili osvanuli posipani bijelim praškom i izbila je panika. No, nakon ispitivanja, pokazalo se da se radilo o najobičnijem deterđentu za pranje. Neprijatelj je stvorio pomutnju i na Pokupskom, bacajući lišće iz helikoptera na položaje hrvatskih vojnika, a dr. Plavšić podsjeća i na bacanje "paučine" iz aviona nad Zagrebom, napomenuvši usput da je pouzdano utvrđeno da "paučina" nije opasna po ljudsko zdravlje. Zabilježen samo jedan veći pokušaj trovanja vode ------------------------------------------------ Odjel za toksikologiju bavio se i zaštitom voda i sprečavanjem kemijskih katastrofa, a najviše pažnje posvetilo se preventivnom djelovanju na sprečavanju neprijateljskih pokušaja zagađivanja vode, na što ukazuje i podatak da su zagrebački stručnjaci od 15. kolovoza do 15. listopada ove godine napravili oko 400 analiza vode iz gotovo svih dijelova Hrvatske. Također su provođene stalne inspekcije i terenski obilasci radi kontrole vode. U ratu protiv Hrvatske zabilježen je samo jedan veći pokušaj zagađenja vode i to u zadarskom vodovodu u kolovozu prošle godine. Tada su četnici u okupiranom Obrovcu ubacili u vodu organo-fosforne insekticide i nakon dugo vremena pustili Zadranima vodu. No, u Zadru voda nije propuštena u vodovod, već je zadržana u cisternama, uzorak je hitno zrakoplovom poslan u Zagreb na analizu gdje je utvrđena nazočnost insekticida. Zadrani su i dalje ostali bez vode, ali je spriječeno trovanje velikog broja građana. Inače, napominje dr. Plavšić je rekao da je sustav kontrole vode u Hrvatskoj bio odlično razrađen već od srpnja prošle godine, a kontrolu je otežavalo to što su izvorišta vode bila uglavnom izgrađena na trenutačno okupiranim područjima. Koliko je zaštita vode u ratu važna, dr. Plavšić pojašnjava na primjeru Sarajeva gdje su učestale infekcije od nečiste vode. Zabilježeni su i slučajevi trovanja pojedinih zdenaca, uglavnom pri povlačenju neprijatelja, primjerice na Papuku. Govoreći o zaštiti od kemijskih katastrofa u ratu, dr. Plavšić navodi da do njih nije došlo u Hrvatskoj. Po njegovom sudu, najveća su opasnost predstavljala skladišta amonijaka, primjerice u Kutini i Zagrebu, te "Dina" na otoku Krku. Radi sprečavanja teških posljedica kemijskih katastrofa, iz svih naseljenih mjesta u Hrvatskoj uklonjene su opasne kemikalije i tvornicama su ostavljene sirovine samo za jednodnevnu proizvodnju. Tako je i Osijek s opasnog klora prešao na pročišćavanje vode krutim sredstvima. No, teže posljedice po okoliš imat će neprijateljski napadi na rafineriju u Sisku i spremnike nafte toplane u Osijeku. Naime, posljedice na okolišu bit će vidljive tek nakon nekoliko godina, jer su štetne tvari vjerojatno stigle i do podzemnih voda i u rijeke, kazao je dr. Plavšić. (Hina) do 191220 MET dec 92