IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 17. prosinca (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE (Pregled njemačkoga tiska) Pišući o posjetu kancelara Kohla Rusiji, "Aachener Volkszeitung" zaključuje da je, u usporedbi sa SAD i Velikom Britanijom Njemačka dosad zaostajala za njima u Rusiji. "Zato su Helmuth Kohl i njegova momčad tamo stigli u pravi trenutak. Jeljcin se upravo u tom trenutku još jednom uspio spasiti, iako je morao podnijeti prigovore narodih deputata zbog propasti gospodarstvene politike dosadašnjeg premijera Gajdara. Njegova reforma, pokušaj privatizacije i visoke cijene nisu pridonijeli stabilizaciji, nego, naprotiv, daljnjem osiromašivanju masa. Novi pokušaj bi se stoga trebao sastojati samo od postupnog programa uvođenja tržišne privrede, a baš je to ono u čemu Bonn, u paketu koji je predložio u Moskvi, nudi svoju pomoć", piše list. "Frankfurter Allgemeine Zeitung" u svezi s time piše s dosta pesimizma. "Na pitanje kako pomoći Rusiji i može li se to uopće učiniti, jedva da se itko usuđuje odgovoriti. Svaka financijska pomoć pripada gotovo bez ikakvoga učinka. I odgoda vraćanja sedamnaest i pol milijardi duga, što je dogovorio ministar financija Veigel, imat će slab učinak, osim ako se ne uzme u obzir da će za to morati plaćati njemački porezni obveznici. To znači da bi reforme morale biti nastavljene usporeno, nakon što su i dosad napredovale izuzetno polagano. Čudnovat istup ruskoga ministra vanjskih poslova Kozireva na sastanku KESS-a, nije dobar predznak budućeg ponašanja Rusije. Govor Kozireva u Stockholmu zaista je uzbudio duhove", piše list. Činjenicu da je odbio usuglasiti se s ukidanjem embarga na uvoz oružja u BiH, čime je onemogućio donošenje odluke o tom pitanju, komentira berlinski "Tagesspiegel". "Pri nastupu ruskoga ministra vanjskih poslova u Stockholmu ono što je iznenadilo nije bila njegova blagost u odnosu na srpsku politiku moći. Mnogo je više pozornosti izazvala činjenica da se vlada Borisa Jeljcina stavila na stranu srpske politike sile upravo na onoj međunarodnoj konferenciji čiji je znak raspoznavanja, pa i temeljno načelo, bezrezevno odustajanje od nasilja. Dok KESS ne uspije mirnim posredovanjem riješiti sporove ili organizirati snage koje bi ih u nuždi rješavale silom, trebat će prevaliti dugačak put". Završni dokument ministarske konferencije KESS-a "Neue Osnabruecker Zeitung" naziva "sramnim dokumentom bespomoćnosti i neodlučnosti. Nije postavljen ni očekivani ultimatum Srbima sa zahtjevom da se povuku, niti je iznesen jasan zahtjev za ukidanjem embarga na izvoz oružja BiH. To 'žongliranje' i taktiziranje je u odnosu na već više od stotrideset tisuća mrtvih, milijun i pol protjeranih i brojne razorene gradove i sela, još jedan, prezira vrijedan korak u toj europskoj tragediji, koja sve više poprima neljudske forme. Ako KESS unatoč neizmjernim patnjama u nekadašnjoj Jugoslaviji nije sposoban progovoriti jasnim jezikom, gubi se i sam razlog njegova postojanja. Poziv Vijeću sigurnosti UN da dalje ispituje opravdanost postojanja embarga na uvoz oružja za Bosnu, toliko je klimav da djeluje gotovo kao ruganje". Situacija u Bosni je i tema komentara u današnjem "Frankfurter Rundschauu". "Tek nakon izbora u Srbiji između 'apostola mira' Panića i 'gospodara rata' Miloševića, bit će moguće davati neke prognoze o tome je li još moguće zaustaviti događaje prije nego dođe do daljnjeg zaoštravanja i internacionalizacije rata. Molba koju je Boutros Ghali poslao NATO-u da izradi planove za intervenciju nešto je što treba naglasiti nastojanje glavnoga tajnika da ojača ulogu UN. S druge strane, ta nova poduzetnost, jer u stvarnosti su planovi za intervenciju već davno gotovi, ima za cilj da utječe na birače u Srbiji, pokazujući da bi međunarodna zajednica ipak mogla misliti i ozbiljno, te silom završiti rat. I iz miroljubivih tonova bosanskog vođe Srba Karadžića, zasad se razabiru samo propagandni tonovi: 'Nećemo se dati zaplašiti. Mir ćemo ostaviti sami, uz pomoć beogradske braće'. Ali, ipak počinje djelovati činjenica da sada SAD i Francuska, za razliku od Rusije, napokon zauzimaju jasnu poziciju prema agresoru", piše list. U komentaru lista "Die Welt" iznosi se pak uvjerenje da je na sastanku u Edinbourghu EZ opet propustila priliku, ovoga puta glede problema Makedonije. "O imenima se može sporiti, primjerice kad se radi o Bretanji ili Bavarskoj, ali je apsurdno izvlačenje Aleksandra Velikog i Filipa Makedonskog da bi se današnjoj Grčkoj osiguralo isključivo pravo na ime Makedonija. Današnji slavenski Makedonci svoje ime nose više od jednoga stoljeća i tom narodu osporiti pravo na ime znači oteti mu identitet. Na taj će način zemlje EZ postati sukrivci za daljnju destabilizaciju toga, ionako eksplozivnog prostora. Potpuno je neodgovorno da članica NATO-a Grčka sada svoje snage usredotočuje uz makedonsku granicu, a kako se već čuje da Srbija namjerava uredovati i na Kosovu te ako bi Grčka u tome izravno ili neizravno također sudjelovala, katastrofa bi mogla biti savršena, također i za NATO". U Stockholmu je jučer završen sastanak ministara vanjskih poslova KESS-a. Komentator postaje Franz Josef Neuss piše: "Bilo bi pretjerano tvrditi da stockholmski susret ministara vanjskih poslova KESS-a nije uspio. U višesatnoj raspravi, dapače, izbjegnut je pritisak koji se pretpostavljao. Ali ako se polazi od toga da je najneodgodivija tema bila stanje u nekadašnjoj Jugoslaviji i rat Srbije protiv BiH u tom sklopu, ovaj događaj je razočarao. Doduše, helsinška konferencija je uz suglasnost BiH zatražila od Srbije da izabere između popuštanja i potpune političke izolacije, apelirala na birače u Srbiji da podupru miroljubive snage i pri tome upozorila na mogućnost da bi začetnici kršenja ljudskih prava mogli biti pozvani na odgovornost. Isto tako, zahtijeva se od Vijeća sigurnosti UN da ispita bi li zabrana letenja zrakoplova nad Bosnom mogla biti provedena silom oružja. Ali ukidanje embarga na uvoz oružja za BiH samo je proslijeđeno na dalju raspravu u svjetskoj organizaciji. Drugim riječima, ta ista helsinška konferencija, koja je u svoje okrilje primila BiH kao suverenu državu, uskraćuje toj istoj državi pravo na samoobranu jer se tome protivi Rusija, ali i druge članice Konferencije. Slično vrijedi i za odluke koje su se dogodile u odnosu na druga krizna područja ili područja kojima se bavila Konferencija. (...) Konferencijska diplomacija tješi se time da je rasprava vođena o bitnim stvarima i da se helsinška konferencija odlikovala učinkovitošću. To vrijedi za racionalizaciju organa Konferencije u Beču, za postavljanje nekadašnjeg nizozemskog ministra vanjskih poslova Maxa van der Stoela na mjesto visokoga komesara za manjine, za odluku o imenovanju glavnoga tajnika, pri čemu se razgovaralo o njemačkom ambasadoru KESS-a. Učinkovitosti konferencije pridonijet će i konvencija o primirivanju spornih slučajeva i uspostavljanje arbitražnog suda, što je potpisana u Stockholmu. Nasuprot tome, nije postignut sporazum o kaznenom sudu koji će u prvom redu kažnjavati zločine protiv ljudskih prava i začetnike tih zlodjela pozivati na odgovornost. Isto tako, i načelo konsenzusa, koje zahtijeva jednoglasnost među trenutačno pedeset i jednim konferencijskim partnerom, daje mogućnost blokade. KESS je osnovan prije dvadeset godina kao forum između Istoka i Zapada i značajno je pridonio popuštanju u zahladnjelim frontama Europe, konačno i njihovu prevladavanju. Isto tako, bez toga interesnog tkiva ne bi došlo ni do ponovnoga ujedinjenja Njemačke. Sada, međutim, budući da stari sukobi i konfrontacije ponovo izbijaju u istočnoj i jugoistočnoj Europi, nedostaju joj sredstva moći da bi se umiješala. U Stockholmu su bile zastupljene i Sjevernoatlanska obrambena zajednica i Zapadnoeuropska unija, koje je helsinška konferencija mogla pozvati da joj pruže potporu. Višesatno natezanje oko izjave o ratu na Balkanu budi strah da helsinškoj konferenciji nedostaje volje za nešto više od samih deklamacija", komentira F. J. Neuss. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI (Pregled francuskoga tiska) "Le Quotidien de Paris" objavljuje sintezu agencijskih vijesti o aktivnostima glavnih međunarodnih organizacija na rješavanju krize. Spominje se i pismo glavnoga tajnika UN, koji je od NATO-a zatražio da osigura potporu u slučaju da svjetska organizacija donese nove mjere u svezi s bivšom federacijom. "Le Figaro" i "Liberation" opširno pišu o izbornoj kampanji u Srbiji. "Le Figaro" posvećuje pozornost predsjedničkoj kampanji Željka Ražnjatovića Arkana, pa napominje da je on na popisu osumnjičenih za ratne zločine, koji je nedavno Bijela kuća predala UN. Vođa tvz. 'tigrova' je kandidat za predsjednika Srbije u devetom izbornom okrugu koji obuhvaća Prištinu i veliki dio Kosova. Posebni dopisnik lista piše da je sjedište njegova izbornog stožera u hotelu Grand (dvadesetak soba u tom hotelu zauzimaju Arkanovi ljudi) i naglašava da predsjedničkom kandidatu ne nedostaje novca, tako da se u gradovima pojavio velik broj izbornih plakata s njegovim likom, a reklamira se i na radiju. Dopisnik lista iz Prištine zatim prenosi i neke potankosti iz njegova 'mirovnog programa za Kosovo'. Arkan predlaže stvaranje super-policije i profesionalne vojske koje bi trebale "definitivno uspostaviti srpski poredak u pokrajini. Kosovo je srpsko i takvo će ostati", prenosi list, "čak i po cijenu protjerivanja svih onih čiji su pogledi upućeni prema Tirani". Željko Ražnjatović Arkan, po ocjeni lista, ima velike izglede na pobjedu u devetom izbornom okrugu, jer se albansko pučanstvo neće pojaviti na izborima, a njihovi glasovi će nedostajati Milanu Paniću u borbi protiv bivšega komuniste koji predsjeda u Beogradu. List na kraju tvrdi da se ni srbijanska oporba neće suprotstaviti Ražnjatoviću, jer je u glavnom gradu pokrajine u izrazitoj manjini, a ima i neodređena stajališta. Naglašava se da bi "čak i za najiskrenije Srbe Kosovo, koje je kolijevka srednjovjekovne Srbije i sveti teritorij, vraćanje vlasti albanskoj većini bilo političko samoubojstvo". "Liberation" opisuje raspoloženje u Beogradu uoči predstojećih izbora. Posebni dopisnik lista Veronique Soule daje riječ nekom Milovanu, vlasniku privatnog poduzeća, i ekonomisti Zoranu Popovu. Milovan kaže da sankcije međunarodne zajednice vrlo malo pogađaju Srbiju, a potkrepljuje to tvrdnjom da njegovo poduzeće i dalje obavlja građevinske radove u inozemstvu. Slične su i ocjene Zorana Popova, koji smatra da sankcije međunarodne zajednice mogu objasniti svega jednu desetinu ukupnoga pada industrijske proizvodnje. "Le Monde" u rubrici 'Rasprave' objavljuje prilog dvojice francuskih intelektualaca Pierrea Hassnera i Oliviera Mognina pod naslovom "Najgore je ne raditi ništa" u kojemu iznose prijedloge za "testiranje spremnosti Slobodana Miloševića i srpskih milicija da podižu ulog". Prvi prijedlog odnosi se na uvođenje stroge kontrole zabrane vojnih letova iznad Bosne, drugi na stvaranje tzv. zaštitnih zona za civilno pučanstvo, a treći na zaštitu glavnih humanitarnih koridora i muslimanskih gradova. Ta treća mjera trebala bi, prema autorima, spriječiti Srbe da završe svoja osvajanja. Međunarodna zajednica bi također trebala postaviti ultimatum Srbiji. Ako u roku od trideset dana ne promijeni svoje stajalište, UN bi ukinule odluku o zabrani izvoza oružja u Bosnu. Usporedno s tim aktivnostima, međunarodna zajednica trebala bi usvojiti odgovarajuću politiku u svezi s prihvatom izbjeglica. ------------------------------------------------------------------------------ "Vijesti, izjave i promocije u predizbornoj kampanji u Beogradu ovih dana praćene su sve oštrijim i jasnijim prijetnjama s raznih međunarodnih foruma. Biračima u Beogradu poručuje se da se odluče za politiku mira, prema Vancu i Owenu, ali se s mnogih strana suprotna odluka gotovo izravno dovodi u vezu s vojnom intervencijom. Čini se da sam Milošević, oko čije osobe se sve ovo okreće, ne shvaća ozbiljno prijetnje iz svijeta, kao što nisu ozbiljno shvaćane ni najave zavođenja sankcija. Milošević je u svakom slučaju odlučio pošto-poto zadržati vlast unatoč nevoljama i rizicima kojima izlaže narod kojega želi predstavljati. TV nastavlja s prljavom kampanjom protiv Milana Panića, koja dosiže takve razmjere da se izbori već mogu smatrati neregularnim. Ali, vojne prijetnje uzimaju se ozbiljno u JA. Jučer je za javnost govorio načelnik generalštaba JA Života Panić, koji je istaknuo striktnu političku neutralnost i težnju ka punoj profesionalizaciji vojske. O međunarodnoj prijetnji general Panić je, pozorno birajući riječi, kazao da 'nikoga nećemo izazivati, ali se nikome nećemo predati na milost i nemilost'. Njegove riječi da jedna mala zemlja mora voditi racionalnu i razumnu nacionalnu i državnu politiku, zvuče kao diskretno distanciranje od Miloševićeva ratnog avanturizma. Teško je reći kako će sve ovo djelovati na birače, kao što je ostalo nejasno što bi JA radila u slučaju intervencije uperene samo protiv Srba u Bosni", izvješćuje iz Beograda Stojan Cerović. ----------------------------------------------------------------- Fehim Redžepi javlja da je "vijest dana najavljeni sutrašnji posjet Slobodana Miloševića Kosovu polju. (...) Ovdje se smatra da Milošević ne dolazi ni zbog kosovskih Srba i Crnogoraca, ni zbog Albanaca, jer su i jedni i drugi već odlučili za i protiv. Zbog toga nema sumnje da će Milošević na Kosovu polju pokušati, možda zadnji put, emocionalno i iracionalno mobilizirati sve Srbe za još jednu sumnjivu legalizaciju svoje propale politike. Ali, s obzirom na ranije najavljeni miting oporbe u Beogradu, taj posjet ne može, a da ne bude još jedan, sada možda sudbonosni sukob, između Beograda i Kosova polja. Ovdje se strahuje da bi ovdašnji Srbi, opijeni prisustnošću svog 'vožda' u njihovoj sredini, mogli izazvati razne incidente po Kosovu. Raspoloženje za takvo što je već nekoliko dana vrlo pogodno. Strahovanja o širim razmjerima političkih pretresa u Prizrenu i okolini u protekla dva dana su se obistinila. Na osnovi podataka ovdašnjeg odbora za ljudska prava, pretreseno je više kuća na vrlo brutalan način i u nazočnosti velikog broja naoružanih policajaca, čak i u pratnji oklopnih vozila", piše dopisnik. BRITANSKI RADIO - BBC Emisija "News'hour" emitirala je sinoć razgovor s austrijskim ministrom vanjskih poslova Aloisom Mockom. Nakon što je utvrdila da Ženevsku mirovnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji ironično već nazivaju debatnim klubom, voditeljica emisije upitala je Mocka hoće li se s riječi prijeći na djela. "Tražimo načina kako da reagiramo na činjenicu da ni jedan od važnih sporazuma ili odluka nisu poštivane", rekao je Mock i podsjetio da je zabrana letenja proglašena prije neka tri mjeseca, ali da se pokazalo da nije potrebno poštivati rezoluciju Vijeća sigurnosti, jer nisu bile predviđene nikakve sankcije za nepoštivanje. Na pitanje voditeljice je li nepoštivanje te zabrane od bitne važnosti, budući da tijekom ta tri mjeseca srpske snage nisu iz zraka bombardirale ciljeve u BiH, Mock je rekao da je unatoč tome što je zračna aktivnost srpskih snaga bila ponešto umanjena, ipak bilo napada, dok je zabrana letenja, po njegovim riječima, bila prekršena više od stotinu puta. "No, čak i ako se zaustave bombardiranja", dodao je Mock, "već i sama činjenica da jedna strana raspolaže zrakoplovima i helikopterima, daje joj značajnu stratešku prednost u odnosu na njezine protivnike". Voditeljica je potom primijetila da se stječe dojam kako većina vojnih analitičara i političara drži da je rješenje moguće postići jedino vojnom intervencijom i razmještanjem vojnih snaga na terenu i zapitala je Mocka hoće li se i o tome razgovarati u Ženevi. Mock je rekao kako je siguran da ta mogućnost na ovom sastanku neće biti razmatrana. "Maksimum koji se po mom mišljenju može očekivati", rekao je on, "jest da se utemelji neka vrsta sigurnih područja koja će se zaštititi vojskom. Mi smo prije neka dva mjeseca u dogovoru s bosansko-hercegovačkom Vladom za to predložili pet gradova: Sarajevo, Tuzlu, Goražde, Bihać i Travnik. Tek kada neka područja budu vojno zaštićena, ljudi će se osjećati sigurnima i neće bježati iz zemlje", rekao je Mock. To se, po njegovim riječima, može provesti pod istim uvjetima pod kojima se provelo i u području sjevernog Iraka kako bi se zaštitili Kurdi. Mock se inače složio s ocjenom da će za to biti potrebno mnogo više vojnika nego ih sada ima, ali je dodao da se mnogo toga može učiniti i zaštitom iz zraka. Austrijskog ministra vanjskih poslova potom su zapitali je li točan dojam da je najviše što se u BiH može postići smanjenje, a ne zaustavljanje krvoprolića. On je na to odgovorio da je to nažalost točno. Za američku procjenu da je ono što se događa u bivšoj Jugoslaviji veliki neuspjeh Europe. Rekao je da izrečena nešto preoštro, iako nema nikakve dvojbe da je riječ o vrlo teškoj regionalnoj krizi koju Europljani moraju sami razriješiti, ali uz pomoć ostalih. Glede mogućnosti da se u Ženevi konačno postigne konsenzus, Alois Mock je rekao da gaji stanovite nade, ali ništa od toga. (Iz britanskoga tiska) "The Independent" objavljuje anketu u kojoj se britanske ugledne javne ličnosti očituju o mogućnosti britanskog vojnog angažmana u BiH. Više njih govori u prilog vojne intervencije. Jedan od ispitanika je rabin Hugo Green, koji smatra da je trebalo intervenirati prije godinu dana. Već tada bilo je jasno da se radi o borbi za vlast. Jedna od najsramotnijih stvari jest to što politički vođe na Zapadu kažu kako misle da ne treba intervenirati samo iz humanitarnih razloga. No humanitarni razlozi trebaju nadjačati sve druge, ako želimo zadržati moralnu vjerodostojnst, smatra Hugo Green. Sličnog je mišljenja i bivši britanski premijer lord Callaghan, koji kaže kako je trebalo intervenirati prije više od godinu dana i tada bi se problemi mogli lakše riješili nego sada. Bivši britanski ministar obrane Dennis Hayles smatra da je vrlo teško definirati takve vojne ciljeve, koji bi se mogli razumno postići. On drži kako ne bi imalo svrhe rušiti zrakoplove u zoni zabranjenih letova, poput one u južnom Iraku, jer to nije nimalo utjecalo na ublažavanje Saddamovoga ugnjetavanja Šita. Potpredsjednik organizacije Kampanja za atomsko razoružanje Bruce Kent misli kako ne treba vojno intervenirati, već među ostalim treba početi dijalog s mirovnim grupama u Srbiji, uvesti potpuni embargo na uvoz oružja i nafte i stvoriti zonu zabrane letova. Tom Gallagher, član grupe za pritisak Akcija za Bosnu kaže sljedeće: "Bosna je upravo takav tip društva kakvo bi EZ morala svim silama obraniti. Bosna je metafora za toleranciju i kulturnu raznolikost, primjer situacije u kojoj koegzistiraju različite vjerske i kulturne tradicije. Vojna intervencija Zapada mogla bi poprimiti različite oblike. Ne bi bilo skupo neutralizirati topničke položaje oko Sarajeva. Vojni zapovjednici na terenu kažu da bi se opsada mogla prekinuti za jedan dan", kaže među ostalim Gallagher. Ratni fotograf Don MacCallin kaže kako ljudi zaboravljaju da bi se u Bosni mogao ponoviti Vijetnam u kojemu bi bile izgubljene tisuće ljudi. On smatra da ne bi trebalo poslati ni jednog britanskog vojnika u tu užasnu situaciju. Umirovljeni general Mat Abraham smatra da postoje dvije povijesne pouke: Ne marširaj na Moskvu i drži se podalje od Balkana! On kaže da je ludo slati vojnike u Bosnu jer bi ondje zapele tisuće vojnika na području koje odgovara gerilskom ratovanju. Vojni povjesničar Trevor Doyle kaže da Britanija ne može poslati više vojnika jer ih nema, no NATO bi trebao onamo poslati velike snage i Srbi im se ne bi usudili suprotstaviti. GLAS AMERIKE - VOA (Pregled američkoga tiska) "New York Daily News" signalizirao je svoje razočaranje uvodnikom pod naslovom "Ista pjesma, milijunti stih". "9. listopada UN su proglasile zonu zabrane letova iznad Bosne, ali nisu uspjele odobriti upotrebu sile u cilju potpore svojoj rezoluciji. Tri dana nakon toga, list "Daily News" je pisao: 'Ako Vijeće sigurnosti reagira hitno i sprovede u djelo zabranu vojnih letova, šteta načinjena inicijalnim propustom da se to učini mogla bi biti nimimalna. U suprotnome, Srbija će tu rezoluciju shvatiti kao 'dozvolu da ubija'. UN nisu učinile ništa. Rezultat: Potvrđeno je da je Srbija od 9. listopada obavila više od dvjesta neautoriziranih letova iznad Bosne. To se događa kad se zvecka sabljom koja prethodno nije naoštrena. SAD i UN govore o pružanju pomoći BiH već mjesecima. Ukupan rezultat je gotovo nevidljiv. U ovom trenutku teško je vjerovati da je Bushova administracija spremna učiniti bilo što ozbiljno kako bi obustavila ubijanje. Memorandum upućen novoizabranome predsjedniku Billu Clintonu glasi: 'Što ćete vi učiniti?'". "San Diego Union Tribune" apelira da se održe suđenja nuernbergškog tipa kako bi se kaznili počinitelji teških ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji. "Izvješće koje je izdala komisija UN za ljudska prava trebalo bi biti dovoljni razlog za svjetsku organizaciju da uspostavi sudove za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. U izvješću se navode bezbrojna zvjerstva protiv civila, a Srbi se izdvajaju kao najveći prijestupnici. Rastući osjećaj svjetske organizacije da bi ratni zločini u bivšoj Jugoslaviji trebali biti iznijeti pred sud, mogli bi dobiti na snazi kada krajem ovoga mjeseca stručnjaci UN završe iskopavanje jednog polja kraj Vukovara. Istražitelji UN tvrde da su tu pokopani ostaci stosedamdesetpet pacijenata koji su nestali iz bolnice nakon teške okupacije Vukovara prošlog studenog. Brojne kosti već su nađene na tom mjestu. UN su jasno dale do znanja u svojim izvješćima ono što je bilo očigledno već mjesecima: da primarnu odgovornost za krvoproliće u bivšoj Jugoslaviji snose Srbi. Predsjednik Srbije Slobodan Milošević trebao biti ozbiljan kandidat za sva eventualna suđenja ratnim zločincima", naglašava list. (Hina) dh 170045 MET dec 92