SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Nakon 12 godina duge bitke Strasbourg postao službenim sjedištem Europskog parlamenta Naslov: Članice EZ uspjele se bar oko nečega složiti Podnaslov: Britanci i Belgijanci zalagali su se za Bruxelles. Francuzi i Nijemci, s podrškom Talijana, nastojali su progurati Strasbourg - grad-simbol francusko-njemačkog pomirenja - koji ima europsku tradiciju stariju nego Bruxelles. Piše: Denis ROUSSEAU, AFP STRASBOURG - Odlukom usvojenom na sastanku na vrhu u Edinburgu da se za sjedište Europskog parlamenta odredi grad Strasbourg dokončana je "bitka za sjedište" koja se vodila dvanaest godina a pratila su je kuloarska manipuliranja i rezolucije, te na brzinu sročeni amandmani i sudske žalbe. Problem određivanja mjesta europskog parlamenta star je koliko i Skupština zajednice, osnovana 1958. godine. Njezino privremeno sjedište u Strasbourgu bilo je određeno temeljem sporazuma zaključenih u to doba kao i godine 1965. Do danas, europske institucije imale su samo "privremena radna mjesta": Bruxelles, Luxembourg i Strasbourg. Strasbourg je mjesto plenarnih sjednica Parlamenta, dok Bruxelles dočekuje "izvanredne" sjednice i rad u komisijama. Počev od 1980. godine, grupa europskih parlamentaraca, uglavnom Britanaca i Belgijanaca upućivala je kritike na račun takve podjele sjednica, na račun troškova i napora koji iz toga proizlaze. Po njihovu mišljenju nužno je bilo izabrati jedno središte - Bruxelles. Nikako, odgovorili su Francuzi i Nijemci s podrškom Talijana za koje Strasbourg - grad-simbol francusko-njemačkog pomirenja - ima europsku tradiciju stariju nego Bruxelles. Međunaslov: "Moj dom je moj kovčeg... Igrajući na kratu jednoglasnosti, bez koje se ne može usvojiti nikakva odluka, Pariz je blokirao svako novo smještanje europskih institucija - buduće europske centralne banke i europske agencije za okoliš - dok pitanje Strasbourga ne bude riješeno. Što se tiče izaslanika "perifernih" zemalja EZ (Irska, Portugal, Grčka) oni su se pomirili da ih "kotrljaju" između tri sjedišta europskih institucija: "Moj dom je moj kovčeg...", napominju neki od njih. Nakon prvih čarki 1981. i 1983. godine, uzbuna je dosegla vrhunac 1985. godine: Skupština EZ, sa 132 naprama 113 glasova, izabire Bruxelles kao mjesto održavanja nekih sjednica koje nazivaju "specijalnima". Za pobornike Strasbourga, ta odluka predstavlja prvi korak prema jednostavnom premještaju. Bruxellesu - pravoj prijestolnici, dobro održavanoj i animiranoj - nije nedostajalo aduta u natjecanju s provincijalnim Strasbourgom (400.000 stanovnika). Međunaslov: Promišljen potez Francuske u zadnjem trenutku Na ta razmišljanja, rukovodioci Zajednice dodaju troškove putovanja izabranika i funkcionara i neprestana seljenja tona i tona dokumenata (više od 10 posto budžeta zajednice), kao i troškove iznajmljivanja zgrada i osiguranja. Za Strasbourg je mrtvačko zvono počelo zvoniti kada je jedna privatna englesko-belgijska grupa uložila u gradnju međunarodne kongresne dvorane u Bruxellesu. Danas gotovo završena zgrada će vrlo skoro biti predata u ruke europskim parlamentarcima. Francusko obraćanje Europskom sudu u Luxembourgu odbijeno je u rujnu 1988. godine. Francuzi su tada odlučili odvratiti protunapadom projektirajući novu polukružnu dvoranu u Stasbourgu, namijenjenu samo Europskom parlamentu (sadašnja zgrada je iznajmljena Europskom vijeću). Petnaestog lipnja Francuska je dala financijska jamstva Strasbourgu, koji je tako dobio zeleno svjetlo da zatraži zajmove. Predviđena cijena te polukružne dvorane - za koju svojedobno nitko nije mogao jamčiti da će jednog dana poslužiti svojoj svrsi -: oko 2,2 milijarde francuskih franaka (otprilike 400 milijuna dolara). Radovi bi trebali vrlo skoro započeti. (Hina) fp 152131 MET dec 92