SERVIS POSEBNIH NASLOVA JAPAN FILIPINI SLOBODNO ROBLJE

Nadnaslov: Eksploatacija Filipinaca u Japanu Naslov: Dobrovoljni robovi Japana Podnaslov: "Čovjek koji stoji, po japanskim je mjerilima čovjek niže vrste, iz naše je perspektive on jedan od povlaštenih". Piše: Jacques BOYER, AFP MANILA - Zora je, muškarci tamnije puti no što je to u Japanu uobičajeno, stoje i čekaju na jednom uglu četvrti Kotobukicho u Yokohami. "Muškarci koji stoje u stvari su poput prostitutki. Klijenti biraju, procjenjuju nas. Vole kada smo mladi, jaki, bezazlenog izgleda. Ne trpe nikakve izgrede. Bitno je da nas vide kako stojimo. Ako nas vide da sjedimo, odmah pomisle kako ljenčarimo na radnom mjestu". "Shachosi" (oni koji nas biraju) odmjeravaju nas od glave do pete, a mi ih pozdravljamo što pristojnije možemo. Njihov način odbijanja sastoji se u tome da nam ne odzdrave. Svaki dan počinje s tim malim poniženjem". Jedan mladi Filipinac u svojoj knjizi "Underground in Japan" (Pozemlje u Japanu) prenosi iskustva koja je stekao tijekom jedanaestomjesečnog boravka u toj zemlji. Knjiga je postigla velik uspjeh u Japanu kao i u Europi, gdje je početkom godine izdana. Knjiga obiluje opisom života u četvrti Kotobukicho, po kojoj lutaju marginalci i gdje žive strani radnici, što zarađuju kruh istovarujući teret u luci i radeći najopasnije poslove na gradilištima druge najveće ekonomske sile svijeta. Međunaslov: Slobodno roblje Izrabljivanje, ponižavanje, moralna i fizička bijeda ljudi koji su se našli u zemlji koja ih ne prihvaća ali ih iz nužde trpi, strah od policijskih racija i protjerivanja, sve je to sastavni dio " dobrovoljnog ropstva", piše Rey (29). "Nedjelje su najtužniji dani ovakvog života. Tada se pitamo što mi to u Japanu radimo, tada nam naše obitelji i prijatelji silno nedostaju. Tada pišemo pisma i dopuštamo si luksuz da nazovemo kući". Ipak, dodaje taj bivši komunistički simpatizer koji danas živi u Manili, nismo takvi bijednici kakvima nas drže. Kotobukicho je četvrt bivših japanskih parija, Koreanaca, prostitutki i ljudskih izroda. No mi smo je nazivali rajem. Kakve li divne ironije". Otkuda ta privlačnost, koja nije samo ekonomske prirode, koja navodi sve one koje je japansko društvo odbacilo, kao i filipinske, bengalske i pakistanske doseljenike da se prodaju u Kotobuchikou ili sličnim četvrtima u Tokiju i Osaki? Međunaslov: Oslobođenje od robovanja vlastitoj kulturi Rey za to ima objašnjenje. Marginalci uživaju u slobodama koje su drugdje zabranjene: slobodan boemski život marginalaca, žene, nedostatak moralnih obveza koje inače nameće filipinsko društvo. Čitajući pisma svojih supruga, muškarci jednog dana postaju svjesni kako su se navikli na Kotobuchiko, na svoje ljubavnice, na to da su bez obitelji, bez roditelja, bez obaveza. Premda su ravni robovima po japanskim mjerilima, osolobođeni su robovanja vlastitoj kulturi. To je čar i zamka Kotobuchikoa. "Čovjek koji stoji, po japanskim je mjerilima čovjek niže vrste, iz naše je perspektive on jedan od povlaštenih". "Kad se vratim kući o svojem će boravku u Japanu pričati s ponosom, a ljudi će ga pažljivo slušati. Neće ništa saznati o patnjama i poniženjima kroz koja je prošao. Povratnik će im pričati samo o čudima svijeta u kojem sve funkcionira pritiskom na gumb, o neboderima i tokijskom Disneylandu. "Povratnik će postati simbol avanturista koji je nadmudrio Japance bez obzira na njihovu razvijenu tehnologiju". (Hina) rb 142219 MET dec 92