SERVIS POSEBNIH NASLOVA NJEMAČKA RASIZAM

Nadnaslov: Kraj jednog mita-nestaje europska oaza za izbjeglice Naslov: Rasizam u bivšoj Istočnoj Njemačkoj Podnaslov: U nastojanju da smanji priliv izbjeglica, njemačka vlada namjerava socijalnu pomoć smanjiti za 25 posto Piše: Yacine LE FORESTIER, AFP ROSTOCK - Bindija Khanna već godinu dana sa svojom obitelji živi u Rostocku (bivša DDR). Od tada praktički nije napustila žicom ograđeni izbjeglički centar. "Moj suprug ide u nabavu, ja se previše bojim nacista". Obitelj Khanna pripada jednoj indijskoj manjini. Kabul su napustili početkom 1991. godine bježeći pred progonima i presijom koju su nad njima vršili islamski radikali. Njemačka koja je u to vrijeme uživala ugled europske oaze za izbjeglice, učinila im se najboljim rješenjem. No danas kada je ksenofobija u porastu, a ograničenje prava na azil se najavljuje, oni prolaze razdoblje dvostruke tjeskobe zbog rasističkih napada kao i prijetnji od protjerivanja. Između dva jecaja, Bindija nam je ispričala na koji je način njezina obitelj u pratnji još nekolicine Indijaca napustila Kabul. "Ponijeli smo samo nešto odjeće i sjeli na prvi avion za Frankfurt". Bindija (31), i njezin suprug (33), bogati trgovac, s dvoje djece prvo su proveli osam mjeseci u jednom centru za izbjeglice u Hamburgu, nakon čega su u jesen 1991. godine premješteni u Rostock. Prostrana obiteljska vila ostala je daleko u rodnoj Indiji. Od tada ta četveročlana obitelj živi u jednoj prostoriji od 12 kvadratnih metara. Smješteni su u barakama bivše istočnonjemačke policijske škole, preuređene za prihvat izbjeglica. U tom se centru nalazi još 350 izbjeglica, uglavnom Roma, Rumunja, Afganistanaca, građana iz bivše Jugoslavije i Turaka. Međunaslov: Njemačka više nije oaza za izbjeglice Oni su kao i stotine tisuća drugih stranih državljana pristigli u Njemačku nakon pada željezne zavjese 1989. godine te zatražili azil. Očekuje se da će u ovoj godini broj izbjeglica pristiglih u Njemačku doseći plafon. Afganistanskoj obitelji mjesečno je dodijeljena svota od 1.166 njemačkih maraka, od kojih je 413 DEM namijenjeno glavi obitelji, 339 DM majci, a 207 DEM dobiva svako dijete. Ta svota treba pokriti sve mjesečne troškove obitelji. U nastojanju da smanji priliv izbjeglica, njemačka vlada namjerava dotičnu socijalnu pomoć smanjiti za 25 posto. Obitelj Khanna je neposredno nakon svog dolaska predala molbu za azil; prošlo je od tada dvadeset mjeseci a oni još čekaju rješenje. Na kraju svega 6 posto izbjeglica dobije pozitivno rješenje, a restrikcije koje se u Njemačkoj spremaju glede prava na azil nimalo im ne podižu moral. Za to vrijeme djevojčice iz obitelji Khanna pohađaju osnovnu školu u četvrti u kojoj su smješteni. Otac ubija dosadu lutajući s ostalim stanovnicima logora po napuštenim alejama, te pokušava naći kakav poslić. Prema njemačkom zakonodavstvu izbjeglicama nije dozvoljeno raditi, osim u slučaju da je poslodavac u mogućnosti dokazati kako za određeno radno mjesto nije uspio naći odgovarajućeg njemačkog radnika. Međunaslov: Želimo zarađivati svoj kruh "Uz probleme s kojima smo se u bivšoj DDR suočavali, šanse za zapošljavanje izbjeglica ravne su nuli", objasnio je jedan od odgovornih iz prihvatnog centra. "Za većinu naših štićenika trajna besposlenost i beskonačno čekanje na odgovor glede njihove molbe za azil, izvor je velikih psihičkih problema", dodao je. Većina njih svoje usluge nudi na crno. "Teško je svakog mjeseca tražiti milostinju. Želimo dobiti status političkog izbjeglice i mogućnost da zarađujemo vlastiti kruh", izjavila je Bindija. Svoje vrijeme provodi između zajedničke kuhinje i obiteljske prostorije. Televizija je stalno upaljena. "Kad ostanem sama zatvorena u jednoj prostoriji, imam potrebu čuti ljudski glas kako ne bih zapala u potpunu depresiju", dodaje uz osmjeh prepun nelagode. Godina 1992. bila je košmarna. "Mome su mužu u nekoliko navrata na ulici rekli da je smrdljivi stranac, a skinheadsi su posijali strah u školi koju pohađaju moja djeca", ispričala je Bindija. Krajem kolovoza, tijekom napada neonacista na susjedni centar za izbjeglice, obitelj Khanna tjedan dana nije izlazila. Štitila ih je policija i socijalni radnici. (Hina) dr dr 132012 MET dec 92