ZAGREB, 9. prosinca (Hina)
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
(8. XII. 1992.)
U najnovijim izborima održanim u nedjelju Slovenija je potvrdila svoj
demokratski kurs. Hladne glave, ne opterećujući se ranijom stranačkom
pripadnošću kandidata, odabrali su one koji će ih moći uspješno izvesti iz
komunizma. "Frankfurter Allgemeine Zeitung" o tome piše: "Prije svega,
Slovenci su se realizmom oslobodili velikosrpske boljševičke beogradske
vladavine. Hladno su i sada birali. Je li netko ranije bio komunista,
nije im značilo puno. Više im je vrijedilo što je tko radio kako bi
Sloveniju izveo iz komunizma. Tako se mogu objasniti izborni uspjesi
predsjednika Milana Kučana i stranke premijera Janeza Drnovšeka.
Začuđujuće je da kršćanski demokrati nisu još jači izišli iz izbora.
Slovenija ima ne samo katoličku već, za razliku od Hrvatske, i
kršćansko-demokratsku tradiciju", naglašava list.
Nakon višemjesečnog vrludanja velike njemačke stranke u Bundestagu
suglasile su se oko novog uređenja prava azila. "Neue Osnabruecker
Zeitung" o tome misli: "Pronađeni kompromis čini se primjerenim da se na
prihvatljiv način zakoči stalni porast useljavanja. To moraju uzeti k
znanju i oni kritičari koji govore o porazu pravne države. Pravna država
nije ugrožena sada dogovorenom novom verzijom ustavnog članka o azilu i
njemu pratećih propisa. Opasnost joj puno više prijeti podrivanjima koja
su godinama prihvaćana i zloporabom dosadašnjeg prava azila".
O istome "Neue Ruhr - Neue Rheinzeitung" piše: "Ukupnost mjera pokazuje
učinkovitost: lista zemalja, mogući izgoni odmah, a da se Njemačka ne
ogradi novim zidom. Uz to, ubrzanje postupka, smanjivanje socijalne
pomoći, dugo očekivani kraj zova: 'Azil, azil - keš, keš! Je li to onda
nada? Vidjet ćemo. Kompromis je istesan za idealni slučaj. On može
funkcionirati, može ublažiti pritisak, može spriječiti da jednog dana kotao
ne eksplodira. Ono što on neće moći, a to je i dobro, jest potpuno
zatvaranje prilaza".
Jučer je Parlamentarni odbor Bundestaga za žene i mladež u Bonnu
organizirao šestosatnu javnu raspravu svjedoka i stručnjaka sa zaključnom
raspravom o silovanju žena kao metodi vođenja rata u Bosni, izvješćuje
Mirjana Wisst.
"Iako je javno saslušanje bilo pripremljeno na brzinu", piše dopisnica,
"zanimanje je bilo veliko - brojni zastupnici njemačkoga Bundestaga svih
političkih boja, predstavnici organizacija koje su angažirane u
humanitarnoj pomoći žrtvama rata i veliki broj novinara. Autorica
reportaže objavljene na drugom njemačkom TV-kanalu Suebile Baslar, koja je
najzaslužnija za ovakvo senzibiliziranje javnosti i političara, najprije je
ukratko izvijestila o svom istraživanju u Zagrebu i o svojim susretima sa
žrtvama silovanja. Posjetivši tri izbjeglička logora u kojima su smještene
žene nakon višemjesečnog zarobljeništva i svakodnevnog seksualnog
zlostavljanja, S. Basler je svjedočila o njihovom teškom psihičkom i
fizičkom stanju. Silovane su i djevojčice od sedam godina i starije.
Brojne nisu to ni preživjele. Popisano je trideset i pet tisuća slučaja
silovanja s imenom i prezimenom počinitelja, ali se procjenjuje da je
brojka nepoznatih još mnogo veća, čak i do sto tisuća. Radi se o metodi
vođenja rata i etničkog čišćenja pomoću koje se štedi oružje i municija.
Hrvatska suradnica Društva za ugrožene narode Amalija Janović spomenula je
da su tu vrstu degradacije ljudskog bića već isprobali boljševički
pobjednici nad njemačkim ženama u Slavoniji i Vojvodini u razdoblju od
1945. do 1948. godine. Ona je zatražila raspuštanje svih šesnaest
ženskih zarobljeničkih logora za koje se zna i svestranu hitnu pomoć svim
zloupotrijebljenim ženama i njihovoj djeci koja se rađaju pod prisilom
posljedica silovanja. Svjedočenje jedne izravno pogođene žrtve, koja je
iza bijelog vela sakrivala svoje lice i identitet, bilo je neponovljivo i
potresno.
U ime ženske grupe Trešnjevka iz Zagreba, koja koordinira i ženske
organizacije iz BiH, govorila je Nina Kadić. Na brojne izvještaje i
dokumentacije o silovanju žena što su bile razaslane u svijet nije dobiven
ni jedan odgovor. Nina Kadić je zatražila da se silovanje osudi
međunarodno-pravno kao ratni zločin te da se pred Međunarodnim sudom vode
krivični postupci protiv počinitelja.
Komisiju za izbjeglice UN predstavljao je Jean-Noel Vetervalle, koji je
šest mjeseci, do studenog, boravio u Zagrebu. "Ni jedna me misija nije
šokirala kao ova", rekao je i naglasio da humanitarne akcije ne mogu
nadomjestiti političke odluke te da su one potrebne prije nego što bude
prekasno.
Bilo je još mnogo govornika i diskutanata. No sve je to bila samo
uvertira. Naime, sedamnaestog ovog mjeseca njemački Bundestag raspravljat
će o seksualnom nasilju nad ženama u zaraćenim područjima bivše
južnoslavenske države. Za sada je još uvijek samo mnogo riječi, a malo
djela", zaključuje Mirjana Wisst.
RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI
(8. XII. 1992.)
Stanko Cerović pokušava protumačiti što stoji iza nove radikalizacije
zapadnog govora o Bosni i Hercegovini. Cerović napominje da se u zapadnom
tisku, kad se govori o intervenciji u Somaliji ubacuje i odlomak u kojem se
novinar pita 'zašto u Somaliji, a ne u Bosni. U čemu je razlika?' Ističe
kako u Somaliji nema više nafte nego u Bosni i da je "famozni 'novi sjetski
poredak' više ugrožen u Bosni nego u Somaliji. Humanitarni problemi su
podjednako strašni, samo su bosanski još prisutniji u svijesti svjetskog
javnog mnijenja". Cerović navodi i ponovno ozbiljnije spominjanje vojne
intervencije u Bosni i u okviru NATO-pakta i u okviru Zapadnoeuropske
unije. To još nije sigurno, i ne bi se reklo da je donijeta neka odluka,
ali tim povodom se uvijek jasno kaže kad će sasvim sigurno početi vojna
intervencija na području Jugoslavije - kad i ako se srpska vojna
intervencija proširi i na Kosovo.
(...) Moglo bi se pomisliti da je rat u Bosni doslovno doveo u pitanje
stabilnost cijele Europe i da je bez ikakve sumnje politički i strateški
važniji za Europu od rata u Somaliji, pa i od mogućeg rata na Kosovu. U
slučaju Bosne tako su se nesretno sklopile okolnosti, i to ne nesretno samo
za Bosance, da se eto dogodilo da nitko nije mogao organizirati vojnu
intervenciju u ratu, u centru Europe. I to u razdoblju, vidjelo se u Iraku
i sada u Somaliji, kada je Zapad jak, bez konkurenata na međunarodnoj sceni
i može si dopustiti, bez rizika i velikih problema, da opameti i režime
mnogo jače i opasnije nego što je Miloševićev u Beogradu. Jer oko toga
nema zavaravanje: kaže se tek tako intervencija u Bosni ili na Kosovu, ali
je riječ o tome da se liječi uzrok tih ratova a taj uzrok je sadašnji režim
u Beogradu.
Koji je to nesretni sklop okolnosti u kojem se moglo dogoditi da mali
tirani i raspuštene bande gotovo zbrišu Bosnu s europske karte? Rat se
desio u najgorem trenutku za Bosnu. Točno u godini kada je europska
zajednica odlučivala o najvažnijem koraku u procesu svog ujedinjavanja -
prihvaćanju sporazuma iz Maastricha o jedinstvenoj Europi. Osjećaj
napuštanja svojih državnih formi, stoljetnih formi, za europske je narode
težak, prati ga puno oklijevanja i strahova. To je najgori trenutak da se
od europskih političkih ustanova očekuje da budu uspješne u rješavanju
ratnih sukoba. (...) Stvari su se pogoršale načinom na koji je došlo do
odvajanja Slovenije i Hrvatske. Ne samo ratom u Hrvatskoj, nego političkim
sukobom Njemačke s drugim europskim partnerima u povodu raspadanja
Jugoslavije. Taj unutrašnji sukob u zajednici još nije zaliječen, samo
prikriven, a kad je izbio rat u Bosni bio je toliko prisutan da je
isključivao da EZ može zaista brzo donijeti neku složnu odluku, bez zadnjih
misli pojedinih članica za intervenciju u Bosni.
Važno je u tom lošem spletu okolnostim bilo što Bosna zaista nije
strateški važna za Sjedinjene Države. Važnija je od Somalije, ali budući
da se nalazi u srcu Europe, Washington je u ovom slučaju, a ne i na Kosovu,
mogao poručiti Europskoj zajednici u stvaranju - 'eto vam vašeg problema.
Tu pokažite možete li bez američkog vojnog kišobrana'. To da je
Washingtonu odgovarala ova europska zbrka, dokaz nemoći i u nekim trenucima
takoreći slom EZ, u to nema sumnje. Europljani su bili nesposobni za vojnu
intervenciju u Bosni, Americi je odgovaralo da se ta nemoć jasno potvrdi i
da malo potraje, onda je Bosni ostalo samo da tu nemoć plati.
Ipak, nije sigurno da će tu nemoć plaćati do kraja. Iste ove negativne
okolnosti mogu se naglo pretvoriti u adute za radikalnu i odlučnu politiku
Zapada u Bosni. Amerikanci se spremaju da se na europsku pozornicu vrate u
punoj snazi, vjerojatno utoliko spektakularnije što su u ovoj godini koja
istječe baš na Bosni pokazali da Europa nije u stanju funkcionirati bez
njih. U tom slučaju bi na Bosni trebalo pokazati djelotvornost.
Vjerojatno još odlučnije nego u Somaliji, ili eventualno na Kosovu.
Europska zajednica, opet, ako je suđeno da se održi, također bi mogla
poduprijeti intervenciju u Bosni odlučnije zbog toga jer je u tijeku
bosanskog rata i zbog tog rata i zbog svoje nemoći u tom rata u ovoj godini
politički bila dovedena na rub provalije", zaključuje raščlambu Stanko
Cerović.
SJEDINJENE DRŽAVE - THE WASHINGTON POST
(8. XII. 1992.)
Komentator upozorava kako bi se moralo slušati generala Abdula Rezeka,
zapovjednika snaga UN u Sarajevu. On kaže da njegova mirovna misija nije
uspjela te da se mora pokrenuti međunarodna intervencija kojom bi se
zaustavilo krvoproliće u Bosni. Tu je izjavu general Rezek dao poslije
napada na Otes, "najveće ofenzive na Sarajevo u proteklih osam mjeseci rata
u Bosni", i nakon što su srpski topovi spriječili dopremu humanitarne
pomoći u sarajevsku zračnu luku. Komenator naglašava da "generalovo
svjedočenje čestitim ljudima ostavlja mogućnost izbora koji ne smiju više
izbjegavati: ili će pravodobno osigurati izravnu vojnu pomoć muslimanskim
žrtvama srbijanske (i donekle hrvatske) agresije, ili će ih prepustiti
njihovoj sudbini".
BRITANSKI RADIO - BBC
Jedan viši NATO-ov službenik izjavio je jučer u Bruxellesu da SAD i
saveznici razmatraju što će UN poduzeti u sprečavanju širenja rata kako ne
bi zahvatio i Kosovo , što bi uključivalo i upućivanje velikog broja
mirovnih snaga i NATO-ovih ratnih planera,doznaje se iz izvora. O tome će
raspravljati i NATO-ovi ministri obrane ovoga tjedna, piše Nenad Šebek.
"Najnovije vijesti koje su procurile iz Bruxellesa mogle bi značiti da se
NATO konačno odlučio da pozabaviti problemom Kosova, gdje, čini se, mir
održava samo ravnoteža straha. Albanci su očito brojčano mnogo jači, ali
Srbi i vojska imaju oružje, pa bi mogući sukob bio mnogo krvaviji od svih
koji su dosad vođeni u bivšoj Jugoslaviji. Što zapravo NATO pod
pokroviteljstvom UN može učiniti? U ovom trenutku ne mnogo. To znači da
Srbija ne želi promatračima svjetske organizacije dopustiti dolazak na to
područje. Prema dosadašnjoj praksi UN, promatrači i mirovne snage slane su
samo u one zemlje koje su ih željele prihvatiti. No, upućivanjem postrojba
u Somaliju ta su pravila ponešto rastegnuta, dok je kriza u bivšoj
Jugoslaviji međunarodnu zajednicu još više gurnula u pravcu njihove
izmjene. Ako je razlog dovoljno dobar, međunarodna bi zajednica, čini se,
bila spremna odustati od politike nemiješanja u unutarnje stvari neke
zemlje. No, najviše što NATO sada može učiniti jest da Srbiji šalje oštra
upozorenja da će se u slučaju izbijanja borbe na Kosovu suočiti s
posljedicama, možda čak i s napadima na neke od ciljeva na njezinu
području. No, borbe ne moraju izazvati baš Srbi, nego to mogu učiniti i
etnički Albanci, pa i sama Albanija. Ako i kada do njih dođe, bit će
gotovo nemoguće utvrditi tko je ispalio prvi metak. Razložno bi, dakle,
bilo učiniti sve da oštra upozorenja stignu do svih do kojih trebaju doći",
komentira Nenad Šebek.
(Hina)vb
090141 MET dec 92
U Britaniji već propao dio financijskih odluka za 2025.
Australian Open: Tien svladao Medvedeva
Najava događaja - kultura - za petak, 17. siječnja
Najava - gospodarstvo - za petak, 17. siječnja
Najava događaja - Hrvatska - za petak, 17. siječnja
Gospodarstvo - ukratko do 17,30 sati
Ina o onečišćenju mora: Nisu utvrđena propuštanja opreme ni spremnika
Plakat 65. šibenskog MDF-a prikazuje djecu u stvaranju neobične ptice
Deseci migranata možda su se utopili pokušavajući doći do Španjolske
Šušnjar: Do kraja mjeseca nova lista proizvoda s ograničenim cijenama