FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

PREGLED STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 9. prosinca (Hina) RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (8. XII. 1992.) U najnovijim izborima održanim u nedjelju Slovenija je potvrdila svoj demokratski kurs. Hladne glave, ne opterećujući se ranijom stranačkom pripadnošću kandidata, odabrali su one koji će ih moći uspješno izvesti iz komunizma. "Frankfurter Allgemeine Zeitung" o tome piše: "Prije svega, Slovenci su se realizmom oslobodili velikosrpske boljševičke beogradske vladavine. Hladno su i sada birali. Je li netko ranije bio komunista, nije im značilo puno. Više im je vrijedilo što je tko radio kako bi Sloveniju izveo iz komunizma. Tako se mogu objasniti izborni uspjesi predsjednika Milana Kučana i stranke premijera Janeza Drnovšeka. Začuđujuće je da kršćanski demokrati nisu još jači izišli iz izbora. Slovenija ima ne samo katoličku već, za razliku od Hrvatske, i kršćansko-demokratsku tradiciju", naglašava list. Nakon višemjesečnog vrludanja velike njemačke stranke u Bundestagu suglasile su se oko novog uređenja prava azila. "Neue Osnabruecker Zeitung" o tome misli: "Pronađeni kompromis čini se primjerenim da se na prihvatljiv način zakoči stalni porast useljavanja. To moraju uzeti k znanju i oni kritičari koji govore o porazu pravne države. Pravna država nije ugrožena sada dogovorenom novom verzijom ustavnog članka o azilu i njemu pratećih propisa. Opasnost joj puno više prijeti podrivanjima koja su godinama prihvaćana i zloporabom dosadašnjeg prava azila". O istome "Neue Ruhr - Neue Rheinzeitung" piše: "Ukupnost mjera pokazuje učinkovitost: lista zemalja, mogući izgoni odmah, a da se Njemačka ne ogradi novim zidom. Uz to, ubrzanje postupka, smanjivanje socijalne pomoći, dugo očekivani kraj zova: 'Azil, azil - keš, keš! Je li to onda nada? Vidjet ćemo. Kompromis je istesan za idealni slučaj. On može funkcionirati, može ublažiti pritisak, može spriječiti da jednog dana kotao ne eksplodira. Ono što on neće moći, a to je i dobro, jest potpuno zatvaranje prilaza". Jučer je Parlamentarni odbor Bundestaga za žene i mladež u Bonnu organizirao šestosatnu javnu raspravu svjedoka i stručnjaka sa zaključnom raspravom o silovanju žena kao metodi vođenja rata u Bosni, izvješćuje Mirjana Wisst. "Iako je javno saslušanje bilo pripremljeno na brzinu", piše dopisnica, "zanimanje je bilo veliko - brojni zastupnici njemačkoga Bundestaga svih političkih boja, predstavnici organizacija koje su angažirane u humanitarnoj pomoći žrtvama rata i veliki broj novinara. Autorica reportaže objavljene na drugom njemačkom TV-kanalu Suebile Baslar, koja je najzaslužnija za ovakvo senzibiliziranje javnosti i političara, najprije je ukratko izvijestila o svom istraživanju u Zagrebu i o svojim susretima sa žrtvama silovanja. Posjetivši tri izbjeglička logora u kojima su smještene žene nakon višemjesečnog zarobljeništva i svakodnevnog seksualnog zlostavljanja, S. Basler je svjedočila o njihovom teškom psihičkom i fizičkom stanju. Silovane su i djevojčice od sedam godina i starije. Brojne nisu to ni preživjele. Popisano je trideset i pet tisuća slučaja silovanja s imenom i prezimenom počinitelja, ali se procjenjuje da je brojka nepoznatih još mnogo veća, čak i do sto tisuća. Radi se o metodi vođenja rata i etničkog čišćenja pomoću koje se štedi oružje i municija. Hrvatska suradnica Društva za ugrožene narode Amalija Janović spomenula je da su tu vrstu degradacije ljudskog bića već isprobali boljševički pobjednici nad njemačkim ženama u Slavoniji i Vojvodini u razdoblju od 1945. do 1948. godine. Ona je zatražila raspuštanje svih šesnaest ženskih zarobljeničkih logora za koje se zna i svestranu hitnu pomoć svim zloupotrijebljenim ženama i njihovoj djeci koja se rađaju pod prisilom posljedica silovanja. Svjedočenje jedne izravno pogođene žrtve, koja je iza bijelog vela sakrivala svoje lice i identitet, bilo je neponovljivo i potresno. U ime ženske grupe Trešnjevka iz Zagreba, koja koordinira i ženske organizacije iz BiH, govorila je Nina Kadić. Na brojne izvještaje i dokumentacije o silovanju žena što su bile razaslane u svijet nije dobiven ni jedan odgovor. Nina Kadić je zatražila da se silovanje osudi međunarodno-pravno kao ratni zločin te da se pred Međunarodnim sudom vode krivični postupci protiv počinitelja. Komisiju za izbjeglice UN predstavljao je Jean-Noel Vetervalle, koji je šest mjeseci, do studenog, boravio u Zagrebu. "Ni jedna me misija nije šokirala kao ova", rekao je i naglasio da humanitarne akcije ne mogu nadomjestiti političke odluke te da su one potrebne prije nego što bude prekasno. Bilo je još mnogo govornika i diskutanata. No sve je to bila samo uvertira. Naime, sedamnaestog ovog mjeseca njemački Bundestag raspravljat će o seksualnom nasilju nad ženama u zaraćenim područjima bivše južnoslavenske države. Za sada je još uvijek samo mnogo riječi, a malo djela", zaključuje Mirjana Wisst. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI (8. XII. 1992.) Stanko Cerović pokušava protumačiti što stoji iza nove radikalizacije zapadnog govora o Bosni i Hercegovini. Cerović napominje da se u zapadnom tisku, kad se govori o intervenciji u Somaliji ubacuje i odlomak u kojem se novinar pita 'zašto u Somaliji, a ne u Bosni. U čemu je razlika?' Ističe kako u Somaliji nema više nafte nego u Bosni i da je "famozni 'novi sjetski poredak' više ugrožen u Bosni nego u Somaliji. Humanitarni problemi su podjednako strašni, samo su bosanski još prisutniji u svijesti svjetskog javnog mnijenja". Cerović navodi i ponovno ozbiljnije spominjanje vojne intervencije u Bosni i u okviru NATO-pakta i u okviru Zapadnoeuropske unije. To još nije sigurno, i ne bi se reklo da je donijeta neka odluka, ali tim povodom se uvijek jasno kaže kad će sasvim sigurno početi vojna intervencija na području Jugoslavije - kad i ako se srpska vojna intervencija proširi i na Kosovo. (...) Moglo bi se pomisliti da je rat u Bosni doslovno doveo u pitanje stabilnost cijele Europe i da je bez ikakve sumnje politički i strateški važniji za Europu od rata u Somaliji, pa i od mogućeg rata na Kosovu. U slučaju Bosne tako su se nesretno sklopile okolnosti, i to ne nesretno samo za Bosance, da se eto dogodilo da nitko nije mogao organizirati vojnu intervenciju u ratu, u centru Europe. I to u razdoblju, vidjelo se u Iraku i sada u Somaliji, kada je Zapad jak, bez konkurenata na međunarodnoj sceni i može si dopustiti, bez rizika i velikih problema, da opameti i režime mnogo jače i opasnije nego što je Miloševićev u Beogradu. Jer oko toga nema zavaravanje: kaže se tek tako intervencija u Bosni ili na Kosovu, ali je riječ o tome da se liječi uzrok tih ratova a taj uzrok je sadašnji režim u Beogradu. Koji je to nesretni sklop okolnosti u kojem se moglo dogoditi da mali tirani i raspuštene bande gotovo zbrišu Bosnu s europske karte? Rat se desio u najgorem trenutku za Bosnu. Točno u godini kada je europska zajednica odlučivala o najvažnijem koraku u procesu svog ujedinjavanja - prihvaćanju sporazuma iz Maastricha o jedinstvenoj Europi. Osjećaj napuštanja svojih državnih formi, stoljetnih formi, za europske je narode težak, prati ga puno oklijevanja i strahova. To je najgori trenutak da se od europskih političkih ustanova očekuje da budu uspješne u rješavanju ratnih sukoba. (...) Stvari su se pogoršale načinom na koji je došlo do odvajanja Slovenije i Hrvatske. Ne samo ratom u Hrvatskoj, nego političkim sukobom Njemačke s drugim europskim partnerima u povodu raspadanja Jugoslavije. Taj unutrašnji sukob u zajednici još nije zaliječen, samo prikriven, a kad je izbio rat u Bosni bio je toliko prisutan da je isključivao da EZ može zaista brzo donijeti neku složnu odluku, bez zadnjih misli pojedinih članica za intervenciju u Bosni. Važno je u tom lošem spletu okolnostim bilo što Bosna zaista nije strateški važna za Sjedinjene Države. Važnija je od Somalije, ali budući da se nalazi u srcu Europe, Washington je u ovom slučaju, a ne i na Kosovu, mogao poručiti Europskoj zajednici u stvaranju - 'eto vam vašeg problema. Tu pokažite možete li bez američkog vojnog kišobrana'. To da je Washingtonu odgovarala ova europska zbrka, dokaz nemoći i u nekim trenucima takoreći slom EZ, u to nema sumnje. Europljani su bili nesposobni za vojnu intervenciju u Bosni, Americi je odgovaralo da se ta nemoć jasno potvrdi i da malo potraje, onda je Bosni ostalo samo da tu nemoć plati. Ipak, nije sigurno da će tu nemoć plaćati do kraja. Iste ove negativne okolnosti mogu se naglo pretvoriti u adute za radikalnu i odlučnu politiku Zapada u Bosni. Amerikanci se spremaju da se na europsku pozornicu vrate u punoj snazi, vjerojatno utoliko spektakularnije što su u ovoj godini koja istječe baš na Bosni pokazali da Europa nije u stanju funkcionirati bez njih. U tom slučaju bi na Bosni trebalo pokazati djelotvornost. Vjerojatno još odlučnije nego u Somaliji, ili eventualno na Kosovu. Europska zajednica, opet, ako je suđeno da se održi, također bi mogla poduprijeti intervenciju u Bosni odlučnije zbog toga jer je u tijeku bosanskog rata i zbog tog rata i zbog svoje nemoći u tom rata u ovoj godini politički bila dovedena na rub provalije", zaključuje raščlambu Stanko Cerović. SJEDINJENE DRŽAVE - THE WASHINGTON POST (8. XII. 1992.) Komentator upozorava kako bi se moralo slušati generala Abdula Rezeka, zapovjednika snaga UN u Sarajevu. On kaže da njegova mirovna misija nije uspjela te da se mora pokrenuti međunarodna intervencija kojom bi se zaustavilo krvoproliće u Bosni. Tu je izjavu general Rezek dao poslije napada na Otes, "najveće ofenzive na Sarajevo u proteklih osam mjeseci rata u Bosni", i nakon što su srpski topovi spriječili dopremu humanitarne pomoći u sarajevsku zračnu luku. Komenator naglašava da "generalovo svjedočenje čestitim ljudima ostavlja mogućnost izbora koji ne smiju više izbjegavati: ili će pravodobno osigurati izravnu vojnu pomoć muslimanskim žrtvama srbijanske (i donekle hrvatske) agresije, ili će ih prepustiti njihovoj sudbini". BRITANSKI RADIO - BBC Jedan viši NATO-ov službenik izjavio je jučer u Bruxellesu da SAD i saveznici razmatraju što će UN poduzeti u sprečavanju širenja rata kako ne bi zahvatio i Kosovo , što bi uključivalo i upućivanje velikog broja mirovnih snaga i NATO-ovih ratnih planera,doznaje se iz izvora. O tome će raspravljati i NATO-ovi ministri obrane ovoga tjedna, piše Nenad Šebek. "Najnovije vijesti koje su procurile iz Bruxellesa mogle bi značiti da se NATO konačno odlučio da pozabaviti problemom Kosova, gdje, čini se, mir održava samo ravnoteža straha. Albanci su očito brojčano mnogo jači, ali Srbi i vojska imaju oružje, pa bi mogući sukob bio mnogo krvaviji od svih koji su dosad vođeni u bivšoj Jugoslaviji. Što zapravo NATO pod pokroviteljstvom UN može učiniti? U ovom trenutku ne mnogo. To znači da Srbija ne želi promatračima svjetske organizacije dopustiti dolazak na to područje. Prema dosadašnjoj praksi UN, promatrači i mirovne snage slane su samo u one zemlje koje su ih željele prihvatiti. No, upućivanjem postrojba u Somaliju ta su pravila ponešto rastegnuta, dok je kriza u bivšoj Jugoslaviji međunarodnu zajednicu još više gurnula u pravcu njihove izmjene. Ako je razlog dovoljno dobar, međunarodna bi zajednica, čini se, bila spremna odustati od politike nemiješanja u unutarnje stvari neke zemlje. No, najviše što NATO sada može učiniti jest da Srbiji šalje oštra upozorenja da će se u slučaju izbijanja borbe na Kosovu suočiti s posljedicama, možda čak i s napadima na neke od ciljeva na njezinu području. No, borbe ne moraju izazvati baš Srbi, nego to mogu učiniti i etnički Albanci, pa i sama Albanija. Ako i kada do njih dođe, bit će gotovo nemoguće utvrditi tko je ispalio prvi metak. Razložno bi, dakle, bilo učiniti sve da oštra upozorenja stignu do svih do kojih trebaju doći", komentira Nenad Šebek. (Hina)vb 090141 MET dec 92

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙