IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 7. prosinca (Hina) RADIO FRANCE INTERNATIONALE - "Situacija oko sarajevskog naselja Otes, desetak kilometara udaljenog od gradskoga središta, potvrđuje koliko je u ratu teško doći do istine. Nju valjda znaju samo mrtvi i odnesu je sa sobom. Među živima ona nikad nije potpuna, čista i jednostavna - samo je karika u pokidanom lancu stvarnih zbivanja na fronti s jedne, i propagandne, moralne potpore i vojsci i građanstvu s druge strane. Otes, premda su to javili mnogi strani mediji, zaista nisu osvojile srpske snage. Kad nema pouzdanih izvora informiranja, jedino je pouzdano sam vidjeti i zaključiti", izvješćuje Dževad Sabljaković iz Sarajeva. Napominje da je bio vrlo blizu fronte i ističe kako se oko Otesa vode vrlo žestoke borbe, ali da je stanje "otprilike remi. Vojsci BiH stižu svježe jedinice, s pješačkim oružjem. Na protivničkoj strani su tenkovi koji izlaze na brisani prostor, ispale nekoliko granata i povlače se u zaklon. Neke od tenkova pogodila je vojska BiH projektilima nedovoljno snažnim da bi ih uništila". Sabljaković dodaje kako je vidio da se pogođeni tenk povlači u sklonište, ali i dva nepokretna i onesposobljena. Prema riječima boraca i zapovjednika 'Otes nikad neće pasti', a Sabljaković zaključuje kako je borba za Otes "značajnija od postizanja strateške prevlasti. Ona je za srpsku stranu dokazivanje da mogu uraditi Sarajevu što zamisle, za stranu bosanskohercegovačke armije dokazivanje da je Sarajevo neosvojivo. Kratkotrajan boravak u blizini fronte još jednom dokazuje svu težinu stanja u Sarajevu i oko njega. Izbezumljene izbjeglice iz razorenih zgrada iz naselja Otes uvećat će bijedu središnjega dijela Sarajeva za još tri-četiri tisuće ljudi bez ičega, pa i bez krova nad glavom. Otes dokazuje kako je teško i najmanje pomaknuti bojišnicu na ovu ili onu stranu, a kamoli osvojiti ili deblokirati Sarajevo. Egipatski general Abdelrazek, zapovjednik snaga UN u Sarajevu, na konferenciji za novinare predložio je da se svima u bosanskohercegovačkom ratu objavi rok od mjesec dana da prekinu ratna djelovanja, a ako rat ne prestane da međunarodna zajednica intervenira silom. UNPROFOR je u ovom sastavu i s ovakvim mandatom priznao nemoć, ako ne i poraz", zaključuje Sabljaković. BORBA - "Svojim dosadašnjim državničkim angažmanom Ćosić je na neki način podgrijavao i sumnje i nadanja. Možda više nadanja nego sumnje", piše Milenko Marković i nastavlja: "Poziv na prilagođavanje suvremenoj civilizaciji svakako je velik korak naprijed u odnosu na ožujak prošle godine kada su i vlast i oporba pokušavali i formalno se ujediniti na platformi 'svi Srbi u jednoj državi', koja je po svojoj suštini predstavljala idejnu pripremu ili još preciznije uvod u ratnu opciju rješavanja srpskog nacionalnog pitanja. Tada su se malo obazirali i na Europu i na njenu civilizaciju. More im je bilo do koljena. Drogiran nacionalnim mitomanstvom i etnocentrizmom narod je gurnut ravno u nacionalnu tragediju". Autor naglašava da u jednoj složenoj višenacionalnoj državi kakva je bila Jugoslavija nije moglo doći do jedinstvene države svih Srba. "Vojnički uspjesi, ako se o njima i može govoriti, ne mogu prikriti veličinu duhovnog i civilizacijskog poraza. To nije poraz kakav je srpski narod doživio u kosovskoj bici koji ga je vinuo u legendu 'nebeskog naroda'. To je prvi njegov poraz s okusom gorčine i osjećajem mučnine, za što će mu trebati desetljeća da zatomi sjećanje na jedno košmarno vrijeme u kojem se, i u njegovo ime, provodio genocid i vršila etnička čišćenja", drži autor i dodaje da bi bilo isto tako pogrešno ako bi najavljeno prilagođavanje "podrazumijevalo samo promjenu taktike, a ne i strateških ciljeva politike zbog kojih je srpski narod i uvučen u vrtlog aktualnog međuetničkog rata. Time bi se stvarao samo privid smirivanja jer bi i dalje ostajale prijetnje od eventualnog obnavljanja, pa i proširivanja rata na prostoru bivše Jugoslavije". Stoga je vrlo važno "da prestane rat i počne normalizacija odnosa s narodima bivše Jugoslavije, da se živi u demokraciji i ekonomskom prosperitetu i da se vrati u svjetske organizacije, u Europu i svijet". "Ako neki narod, a to vrijedi i za svakog pojedinca, nerealno postavlja svoje životne planove i ciljeve, ako bira pogrešne putove i sredstva do tih ciljeva, i ako zataji sposobnost korigiranja i prilagođavanja historijskim realnostima, onda zaista može završiti tragično", napominje Milenko Marković i zaključuje: "Hoće li se srpski narod prilagođavati civilizacijskim standardima Europe, čuvajući svoj identitet dakako, što je bez sumnje bitan uvjet prevladavanja tragizma vlastite historijske sudbine - pitanje je i za srpski narod i za Europu". WELT AM SONNTAG - "Prošli tjedan ministar obrane Volker Ruehe (CDU) utvrdio je nove 'Smjernice obrambene politike' njemačke vojske (...) One sačinjavaju okvir za buduću sigurnosnu i vojnu politiku Njemačke te za zadaću, strukturu, opremu i obuku oružanih snaga. Osim toga, smjernice sadrže odlučnu promjenu njemačke sigurnosne politike u odnosu na razdoblje sukoba na relaciji Istok-Zapad i odražavaju novu ulogu Njemačke u svijetu. Ubuduće, prvenstvo će uživati oružane snage njemačke vojske zadužene za suzbijanje kriza; dio spomenutih snaga preuzet će mirovne misije u skladu s Poveljom UN. Prema planu Volkera Ruehea, 'krizni management' trebao bi stupiti na mjesto 'dosadašnje usmjerenosti na obranu od agresije velikih razmjera'. Osim toga, Ruehe traži i formiranje vrhovnog zapovjedništva - druge države nazivaju to tijelo vrhovnim stožerom - čije bi ovlasti bile šire od ovlasti zapovjedništava pojedinih rodova vojske. Nadalje, smjernice uključuju 'novu sliku' vojnika i obrazovanje, koje će biti utemeljeno na 'realnim uvjetima rata, opasnosti i ljudske bijede'. "Welt am Sonntag" objavljuje izvatke iz spomenutog dokumenta: 'Primarni sigurnosno politički ciljevi Njemačke bit će sprečavanje sukoba u Europi i očuvanje sigurnosti u Europi u okviru trajnog i pravednog mirovnog poretka, koji bi trebao biti utemeljen na načelima pluralističke demokracije, pravne države i socijalno orijentirane tržišne privrede. Njemačka politika bit će pritom usmjerena na sljedeće vitalne sigurnosne interese: zaštitu Njemačke i njezinih državljana od opasnosti izvana, te od političke ucjene; sprečavanje, suzbijanje i dovršenje kriza i sukoba, koji mogu ugroziti nepovredivost i stabilnost Njemačke; članstvo u savezu nuklearnih i pomorskih snaga Sjevernoatlantskog saveza, budući da Njemačka kao kontinentalna država bez nuklearnog naoružanja, svrstana u kategoriju srednje jakih međunarodnih faktora s interesima zastupljenim širom svijeta, ne može sama štititi svoju poziciju; produbljenje i proširenje europske integracije, uključujući razvoj europskog obrambenog identiteta; 'partnerstvo jednakih' između Europe i Sjeverne Amerike, izraženo kroz sudjelovanje Sjeverne Amerike u europskim procesima i značajnu vojnu prisutnost SAD u Europi; učvršćivanje i izgradnja globalno i regionalno djelotvorne sigurnosne strukture komplementarnih organizacije; unapređivanje procesa demokratizacije i gospodarskog i socijalnog napretka u Europi i širom svijeta; osiguranje slobodne međunarodne trgovačke razmjene i neometanog pristupa tržištima i sirovinama širom svijeta u okviru pravednog međunarodnog gospodarskog poretka; nastavak političkog procesa učvršćivanja stabilnosti i kontrole naoružanja u Europi i za nju; utjecaj na međunarodne institucije i procese radi zaštite naših interesa, a u skladu s našom gospodarskom snagom, našim vojnim udjelom u međunarodnim vojnim institucijama, te u prvom redu s našom vjerodostojnom ulogom stabilne efikasne demokracije (...)'", prenosi list. (Hina) sb 070153 MET dec 92