KONFERENCIJA ZA NOVINSTVO BRANITELJA DUBROVAČKOG SRĐA

DUBROVNIK, 3. prosinca (Hina) - Pred predstojeći 6. prosinca, kada se navršava godišnjica najokrutnijeg srpsko-crnogorskog napada na Dubrovnik, ali i godišnjica obrane tvrđave Imperijal na Srđu, danas je u Zapovjedništvu 163. dubrovačke brigade Hrvatske vojske priređena konferencija za novinstvo na kojoj su govorili branitelji Srđa Božo Bulić, Ivica Sentić, Srećko Kljunak, Maro Bašić, Milan Jejina i drugi. O hrabrosti i nadčovječanskim naporima branitelja tvrđave Imperijal na Srđu, koji, kako rekoše, nijednog trenutka nisu pomišljali da se povuku jer bi pad Srđa značio i pad Dubrovnika, govorio je pomoćnik za IPD u 163. dubrovačkoj brigadi Božo Bulić koji je kazao da su srpsko-crnogorski osvajači tog 6. prosinca u rano jutro, u 5,40 sati, počeli jaku topničku pripremu kao prethodnicu pješačkom napadu na tvrđavu koju je, po njegovoj procjeni, napadalo oko 400 četnika. "Nas je u tvrđavi bilo svega 30 od kojih 15 Splićana, pripadnika HOS-a, koji su se na tvrđavu popeli istu noć tako da nisu imali vremena ni upznati tvrđavu koju su branili", priča Bulić dodajući da su četnici, zaklonjeni topničkom vatrom, već u 7 sati zauzeli žičaru i rov udaljen svega 20-ak metara od tvrđave. "Već oko 9 sati", nastavlja Burić, "četnici su se popeli na terasu dijela tvrđave prema Bosanci, ispod koje su bili HOS-ovci. Zahvaljujući hrabrosti njihovoj i dvojice naših diverzanata, koji su onesposobili dva neprijateljska tenka što su došla nadomak tvrđave, zaustavljen je četnički pokušaj ulaska u samu tvrđavu. "Oko 11 sati", nastavlja dalje Burić, "već nam je ponestajalo streljiva, a imali smo i šest ozlijeđenih. Veze sa zapovjedništvom su često prekidane, a uz to četnici nisu prestali s napadima. Topništvom sa Žarkovice, Bosanke i Strinčjere, te iz tenkova kao i s topovnjača s mora, tukli su po tvrđavi neprestano. Cijelo vrijeme smo tražili pomoć koja je stigla tek oko 13 sati." Ta pomoć o kojoj je govorio Burić bilo je svega šest hrabrih boraca kojima je, pod kišom neprijateljskih granata, trebalo više od tri sata da bi uzbrdo prešli 300 metara udaljenosti između magistrale i tvrđave na Srđu. Srećko Kljunak, koji je predvodio te momke, priča kako ih je s magistrale prema tvrđavi krenulo 12 ali su se do tvrđave uspjela popeti samo šestorica, ostali su se, kako reče, vratili natrag. "U podnožju tvrđave", priča Kljunak, "bio je pravi pakao. Imao sam osjećaj da se sve ruši. Po prvi put sam tada u zaklonu molio 'oče naš'. S našima u tvrđavi", nastavlja dalje Kljunak, "nismo mogli uspostaviti vezu iako su oni znali da mi dolazimo. Kako nismo smjeli odmah k njima u tvrđavu, da nas ne bi upucali, počeli smo tući po četnicima. Srećom, prvim tromblonom pogodili smo četnike u rovu kod žičare, a nedugo zatim i njihov tenk oko kojeg se stvorio dim, nakon čega se on vratio, jer su", pretpostavlja Kljunak, "vjerojatno pomislili da smo ih pogodili. U međuvremenu su nas i naši zamijetili pa smo ušli u tvrđavu." U obrani stare Napoleonove tvrđave na Srđu, osim branitelja u tvrđavi, istaknuli su se i topnici 163. dubrovačke brigade koji su tada imali samo nekoliko minobacača s oko 200 granata, dva "zisa", jedan laki lanser, jedan "browning" i dva protuzrakoplovna topa koje su često premještali s jednog na drugi dio grada kako bi izgledalo da ih ima više. "Taj dan smo do 15 sati, do kada su trajali napadi četnika na tvrđavu, ispalili gotovo sve granate", kazuje Ivica Sentić, zapovjednik mješovitog topničkog diviziona dubrovačke brigade. Priča o tome kako su se taj dan cijevi "zisova" i minobacača često pregrijavale zbog čega je skupina dubrovačkih branitelja vodom pokušala rashladiti cijevi jednog minobacača koji se tom prilikom rasprsnuo i ozlijedio četvoricu. "U početku smo imali naređenje da tučemo četnike na prilazima tvrđavi, a u jednom trenutku, kad su se četnici popeli na terasu tvrđave, tukli smo i po samoj tvrđavi", priča dalje Sentić napominjući da su korekturu vatre taj dan radili odoka i promatrajući kroz dalekozor. "Teško da se tako usklađena akcija može ikad ponoviti", govori Sentić, tvrdeći da je taj dan koordinacija između branitelja na Srđu i njih na području grada mogla biti samo takva. "Bog je bio na našoj strani", tvrdi Sentić. Kada su branitelji razbili četničke napade i otjerali njihovu pješadiju s terase tvrđave, četnici su sve svoje cijevi, kako s kopna tako i s mora, usmjerili na Stari grad koji su toga dana već od 6 sati neprestano tukli. Od 15 pa do 18 sati posebno su gađali staru gradsku jezgru na koju su, kako tvrde branitelji, tada ispalili više stotina različitih projektila. "Taj dan samo su četvorica naših poginuli, i to oni u Sustjepanu, koji su bili oslonac Srđu", priča Jakša Hodak, zapovjednik branitelja u Sustjepanu, dodajući da su Srđ i Sustjepan bili dva oslonca koji su štitili jedan drugoga. Po procjeni hrabrih branitelja Dubrovnika, četnici su taj dan imali više od 50 poginulih i zasigurno još toliko ranjenih. Svoj bijes iskalili su tog dana na dubrovačkom pučanstvu ubivši 19 civila. (Hina) 031622 MET dec 92