ZAVRŠNO PRIOPĆENJE MINISTARSKE KONFERENCIJE OIC

ZAGREB, 3. prosinca (Hina) - Objavljujemo izvode iz teksta završnog dokumenta Ministarske konferencije Organizacije islamske konferencije (OIC) održane 1. i 2. prosinca u Džedi (neslužbeni prijevod s engleskog). ZAVRŠNO PRIOPĆENJE SA 6. IZVANREDNE SJEDNICE ISLAMSKE KONFERENCIJE MINISTARA VANJSKIH POSLOVA U DŽEDI 1. I 2. PROSINCA 1992. Na početku priopćenja navodi da se pozivu saudijskog suverena Fahda Bin Abdul Aziza na ministarski sastanak posvećen stanju u BiH odazvalo 47 zemalja članica OIC-a, dvije države sa statusom promatrača, predstavnici dviju muslimanskih organizacija, triju međunarodnih i regionalnih organizacija, triju gospodarskih institucija i zaklada te posebni gosti i to: predstavnici republike BiH, republike Hrvatske, republike Makedonije, republike Slovenije, Kosova, Sandžaka, Visokog komesarijata UN za izbjeglice (UNHCR), Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Međunarodnog komiteta Crvenog križa (ICRC), Vijeće za suradnju arapskih zemalja Zaljeva (GCC), kao i posebni gosti lord David Owen i Cyrus Vance, supredsjedatelji međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, Tadeusz Mazowiecki, posebni izvjestitelj komisije UN za ljudska prava i dr. Farid Kureši koordinator islamske humanitarne pomoći za BiH. U daljnjem tekstu priopćenja stoji: "3. Konferenciju je otvorio čuvar dviju svetih džamija kralj Fahd Bin Abdul Aziz, vladar kraljevstva Saudijske Arabije, koji je pozdravio sudionike konferencije u njihovoj drugoj domovini, kraljevstvu Saudijske Arabije, moleći Boga da njihove napore okruni uspjehom i povede ih na putu podrške ugnjetavanom i bespomoćnom narodu BiH. Pozvao je na zajedničke napore kako bi se ostvarili zaključci Londonske konferencije naglašavajući potrebu osiguranja raspodjele humanitarne pomoći stanovništvu BiH, posredovanjem UN, posebice imajući na umu njihov sve teži položaj. Govorio je o naporima UN i potvrdio potporu kraljevstva Saudijske Arabije svim rezolucijama Vijeća sigurnosti, naglašavajući važnost rezolucije 787 kojom se pooštrava blokada Srbije i Crne Gore zbog njihove agresije na republiku BiH. Kralj Fahd je rekao da pravda zahtijeva da se vladi republike BiH pruži mogućnost da pribavi oružje nužno za legitimnu samoobranu. On je ponovno potvrdio svoju potporu svim naporima da se pronađe pravedno, trajno i sveobuhvatno rješenje palestinskog pitanja u skladu s rezolucijama 242 i 338 Vijeća sigurnosti. Čuvar dviju svetih džamija također je govorio o pogoršanju krize u Somaliji i pozvao na povećane napore kako bi se pomoglo tom bratskom narodu. Pohvalio je uspješne napore glavnog tajnika OIC kao i nastojanja dvojice supredsjedatelja međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji. 4. Predsjednik republike BiH Alija Izetbegović u govoru na konferenciji izrazio je zahvalnost za nepokolebljivu podršku OIC-a borbi njegova naroda i vlade protiv srpske agresije. On je upoznao konferenciju sa sadašnjim stanjem u BiH. 5. Predsjednik republike Albanije Sali Berisha također se obratio konferenciji. On je naglasio da njegov narod i vlada pridaju posebnu važnost OIC-u te žele postati punopravnim članom organizacije. Također je izvijestio konferenciju o prilikama na Balkanu, a posebice eksplozivnoj situaciji na Kosovu, u Sandžaku i Makedoniji. 6. Princ Saud Al Faisal, kraljevstvo Saudijske Arabije, izabran je za predsjedavajućega 6. izvanredne sjednice ministara vanjskih poslova OIC. 7. U svom govoru princ Saud Al Faisal ocrtao je tragičnu krizu u republici BiH. Naglasio je da unatoč tome što je Vijeće sigurnosti prihvatilo niz rezolucija u vezi s prilikama u BiH, što je uvelo sankcije prema Srbiji i Crnoj Gori te proglasilo zonu zabrane letenja vojnim zrakoplovima iznad BiH, još nisu postignuti očekivani rezultati. Štoviše, najnovije izvješće potvrđuje da se Srbija i Crna Gora i dalje opskrbljuju oružjem i naftom što održava njihovu vojnu snagu i podupire srpske snge u agresiji protiv republike BiH. Pozvao je da se u cijelosti primijene odredbe Poglavlja VII, Povelje UN, uključujući članak 42 kako bi se Srbe i vlasti u Beogradu prisililo da poštuju odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti. Također je pozvao međunarodnu zajednicu da republici BiH pruži svu moguću pomoć koja bi joj omogućila legitimno pravo na samoobranu u skladu s člankom 51 Povelje UN. Nadalje je pozvao međunarodnu zajednicu da se odlučno suprotstavi širenju etničke mržnje i razmotri mogući otpor srpskoj agresiji kao zajedničku međunarodnu odgovornost u obrani pravde, načela ljudskih prava i međunarodnog legaliteta. Napomenuo je da tragedija naroda BiH, unatoč svim strahotama, ni u jednom trenutku ne može potisnuti u zaborav tragediju palestinskog naroda, pa je s tim u vezi ponovio podršku svim nastojanjima da se osigura ostvarenje legitimnih prava palestinskog naroda i pronađe pravedno, trajno, i cjelovito rješenje palestinskog pitanja u skladu s rezolucijama 242 i 338 Vijeća sigurnosti. 8. Konferenciji je pročitana poruka predsjednika republike Senegal i predsjedavajućeg islamske konferencije Abdu Dioufa, koju je pročitao ministar vanjskih poslova Senegala Đibo Ka. Predsjednik Diouf izrazio je zahvalnost čuvaru dviju svetih džamija kao domaćinu izvanredne sjednice, kao i za nastojanje da uskladi djelovanja država članica kako bi se prekinula srpska agresija na BiH. 9. Glavni tajnik OIC Hamid Al Gabid izrazio je duboku zabrinutost zbog pogoršavanja prilika u BiH i naglasio potrebu hitne primjene svih odluka međunarodne zajednice s tim u vezi a posebice odluka Vijeća sigurnosti i Londonske konferencije. Kazao je da je OIC pokrenula više važnih inicijativa u sklopu islamskih zemalja i međunarodne zajednice kako bi se vlastima i narodu BiH pomoglo da očuvaju neovisnost i teritorijalni integritet zemlje pred srpskim agresorom. Potvrdio je nepokolebljivu podršku OIC-a palestinskom narodu u ostvarenju njihovih neotuđivih prava i osudio izaelske zločine protiv Palestinaca i Arapa na okupiranim područjima kao i agresiju na južni Libanon. Naglasio je potrebu da se ubrza sadašnji mirovni proces na Bliskom istoku. 10. Konferencija je odlučila raspravljati na temelju uvodnih govora vladara kraljevine Saudijske Arabije, kralja Fahda Bin Abdul Aziza, te poruke predsjednika republike Senegala i predsjedavajućeg islamske konferencije Abdu Dioufa. Njihove poruke smatraju se službenim dokumentima konferencije. 11. Konferencija je za svoje izvjestitelje izabrala vođe delegacija Senegala, Indonezije, Palestine i Turske. 12. Konferencija je prihvatila zahtjeve republika Albanije, republike Kirgizije, republike Tadžikistana i Zanzibara za punopravnim članstvom u OIC. 13. Konferencija oštro osuđuje srpsku agresiju na republiku BiH i republiku Hrvatsku te Srbiju, Crnu Goru i srpske neregularne snage jer ne poštuju relevantne međunarodne odluke. Također odlučno osuđuje brojna i očita kršenja humanitarnih prava bosanskog stanovništva, a srpsku politiku etničkog čišćenja i nasilnog protjerivanja Muslimana i Hrvata smatra genocidnom i zločinom protiv čovječnosti. 14. Konferencija potvrđuje svoje opredjeljenje da se u republici BiH ponovo uspostavi mir, u skladu s relevantnim rezolucijama UN te da se očuva njezino jedinstvo, suverenitet, politička neovisnost i teritorijalni integritet. Ona potvrđuje načelo po kojem su neprihvatljiva prisvajanja teritorija silom, kao i pravo svih bosanskih izbjeglica da se vrate svojim domovima u uvjetima sigurnosti i poštivanja njihovih prava. Konferencija također potvrđuje da republika BiH ima neotuđivo pravo na pojedinačnu i kolektivnu samoobranu u skladu s člankom 51 Poglavlja VII Povelje UN. 15. Konferencija potiče države članice da prošire suradnju s republikom BiH u ostvarivanju njezina neotuđivog prava na pojedinačnu i kolektivnu samoobranu u skladu s člankom 51 Poglavlja VII Povelje UN. Također zahtijeva od Vijeća sigurnosti da do 15. siječnja 1993. razmotri stanje u BiH i primjenu relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti uključujući rezoluciju 752, kao i obaveze preuzete tijekom međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (Londonske konferencije) te nalaže skupini za vezu OIC-a u UN da prate rad Vijeća sigurnosti s tim u vezi i da obavještava države članice o novim mjerama koje OIC i države članice mogu poduzimati kako bi se udovoljilo zahtjevima BiH u vezi s člankom 51 Povelje UN. 16. Konferencija nadalje zahtijeva da Vijeće sigurnosti objasni i izričito objavi da se zabrana uvoza oružja uspostavljena rezolucijom 713 ne odnosi na republiku BiH i da odmah dopusti da države članice isporuče obrambeno naoružanje republici BiH. Konferencija također zahtijeva da države članice obavijeste glavnog tajnika UN i Vijeća siogurnosti da su pripravne osobljem i novcem pridonijeti primjeni odluka Vijeća sigurnosti na ponovnoj uspostavi mira u republici BiH. 17. Konferencija traži od Vijeća sigurnosti da odmah poduzme nužne mjere protiv Srbije i Crne Gore, što uključuje uporabu sile predviđenu člankom 42 Poglavlja VII Povelje UN, kako bi se osiguralo njihovo potpuno poštivanje relevantnih rezolucija, posebice rezolucija 752 i 757, te da bi se suprotstavilo i onemogućilo daljnju stranu agresiju na republiku BiH. Od Vijeća sigurnosti se traži da osigura djelotvorne mjere za provedbu odluke o zabrani letova nad područjem BiH i da rasporedi snage UN na granicama BiH sa Srbijom i Crnom Gorom čime bi se spriječila izravna ili posredna pomoć srpskim vojnim i paravojnim snagama. 18. Konferencija osuđuje kršenje cjelovitih i obvezujućih sankcija što ih je Vijeće sigurnosti odredilo protiv Srbije i Crne Gore te poziva Vijeće sigurnosti da poduzme djelotvorne mjere za njihovo poštivanje. Države članice se pozivaju da u skladu s Poveljom UN pojedinačno i zajednički poduzmu odgovarajuće mjere protiv onih država koje krše sankcije UN nametnute Srbiji i Crnoj Gori i da osiguraju da se prekine izravna ili posredna gospodarska ili financijska suradnja sa Srbijom i Crnom Gorom sve dok one ne budu u cijelosti poštivale sve relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti. 19. Konferencija podržava sadašnje napore UN kako bi se osigurala dostava humanitarne pomoći stanovništvu BiH i traži od UN i drugih nadležnih međunarodnih organizacija da hitno razmotre uspostavu područja sigurnosti u suradnji sa svima koji su uključeni u sadašnje humanitarne napore za dostavu pomoći u BiH, ali da se time ni na koji način ne potpomaže srpska politika etničkog čišćenja. Ujedno se traži otvaranje aerodroma u Tuzli i Bihaću, koji su pod nadzorom vlasti BiH za dostavu humanitarne pomoći. 20. Pozivaju se međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, EZ, KESS, NATO, WEU i svi drugi zainteresirani da pojačaju svoje napore za ponovnu uspostavu mira u BiH i da hitno i djelotvorno zaustave srpske planove promjene demografskog sastava BiH. Konferencija bilježi da je vlada BiH prihvatila ustavna načela što su ih predložili supredsjedatelji ženevske konferencije i naglasila potrebu brzog demokratskog rješenja. 21. Konferencija upozorava srpsko vodstvo u Beogradu i BiH, kao i sve osobe koje narede ili počine djela protiv međunarodnoga humanitarnog prava da su za ta djela pojedinačno odgovorni i da u skladu sa ženevskim konvencijama mogu biti kažnjeni za ratne zločine. S tim u vezi predlaže se uspostavljanje međunarodnog suda za ratne zločine koji bi sudio i kaznio počinitelje zločina protiv humanosti i ratnih zločina. 22. Konferencija zahtijeva da Vijeće sigurnosti odmah djeluje kako bi se zatvorili svi zarobljenički i koncentracioni logori u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, a koje su uspostavili Srbi i traži da se ICRC-u omogući nesmetani pristup svim logorima sve dok u njih ne bude moguće uputiti međunarodne promatrače. 23. Konferencija izražava duboku zabrinutost zbog povećane napetosti na Kosovu, Sandžaku i republici Makedoniji te upozorava na mogućnost da se protiv muslimana u tim područjima primijeni sila, što bi imalo nesagledive posljedice i moglo bi prouzročiti širi regionalni sukob. U vijeću sigurnosti se predlaže da hitno razmotri mogućnost upućivanja snaga UN na Kosovo, u Sandžak, Bojvodinu i republiku Makedoniju kako bi se smirilo eksplozivno stanje u tim područjima. 24. Konferencija poziva države članice OIC-a da ubrzano razmotre mogućnosti priznavanja republike Makedonije, uključujući podršku njezinu članstvu u UN u svrhu jačanja mira i suradnje na Balkanu. 25. Konferencija u cijelosti podržava sve korake da se dokine članstvo bivše Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) u svim organima i institucijama UN. Izražava se zahvalnost državama i međunarodnim institucijama koje su pružile pomoć stanovništvu BiH i pozivaju se sve države članice da velikodušno pridonesu ublažavanju njihovih patnji, što podrazumijeva i pomoć izbjegličkim centrima za bosanske Muslimane u susjednim zemljama, posebice u Hrvatskoj. 26. Konferencija za zahvalnošću bilježi suradnju republike Hrvatske u primjeni rezolucija Vijeća sigurnosti glede BiH, a osobito što je osigurala i omogućila nužne isporuke toj republici". U nastavku završnog priopćenja ministarske konferencije OIC navode se zaključci i odluke u vezi s palestinskim pitanjem, prilikama u Libanonu i Somaliji, te se na kraju izražava zahvalnost domaćinu konferencije kralju Fahdu Bin Abdul Azizu i predsjedavajućem, princu Saudu Al Faisalu. (Hina) fp 030802 MET dec 92