IZBOR IZ STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 2. prosinca (Hina) RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI (Francuska) - 1. XII. 1992. Pregled francuskoga tiska "Le Figaro" drži da je predsjednik jugoslavenske vlade Milan Panić podnošenjem kandidature za predsjedničke izbore u Srbiji "stavio sve u igru. Ako pobijedi na predsjedničkim izborima, Panić će dobiti legitimnost od strane naroda, a ako bude poražen, izgubit će svoju kredibilnost te bi mu Milošević konfiscirao slobodu manevriranja". List zatim piše kako nije sigurno da će se predsjednik savezne vlade pojaviti na predsjedničkim izborima, jer predstavnici izborne komisije, kako navodi Tanjug, smatraju da Milan Panić ne ispunjava sve uvjete izbornog zakona. Kandidat za predsjednika Srbije treba stanovati u toj republici najmanje dvanaest mjeseci, što nije slučaj s Milanom Panićem. Odluka Milana Panića, piše "Liberation", izazvala je čitav niz napada i prosvjeda protiv sadašnjeg predsjednika kabineta. Nekoliko saveznih ministara odlučilo je podnijeti ostavku, naglašava list. "Le Point" u najnovijem broju donosi interview s lordom Owenom. Prvo se pitanje postavljeno Owenu odnosilo na dosadašnje rezultate pregovora koji se vode pod okriljem mirovne konferencije. Novinar lista je naglasio kako se stječe dojam da je konferencija nakon nekoliko pozitivnih rezultata počela tapkati u mjestu, što je Owen donekle i potvrdio: "Međunarodna konferencija je uspjela okupiti predstavnike zaraćenih strana i to u dvije oblasti. Prva je nastavak rasprava o novom uređenju Bosne, a druga nastavak razgovora o postizanju trajne odluke o prekidu vatre. Međutim, i pored nekoliko ovakvih odluka, u Bosni se i dalje vode oružani sukobi". Supredsjedavajući međunarodne konferencije zatim je naglasio da su Srbi u Bosni "najagresivniji. Njihovo odbijanje da surađuju, kao i pomoć koju pružaju Srbima u Hrvatskoj, veliki su izvor zabrinutosti. Srpski zrakoplovi, i pored zabrane UN, nastavljaju narušavati zračni prostor Bosne. Također se nastavlja i tzv. politika etničkog čišćenja". Novinara lista je zatim zanimalo što znači njegova izjava da bi međunarodna zajednica mogla poduzeti vojnu akciju jedino u krajnjem slučaju. Owen je naglasio da je veoma opasno isključivati mogućnost da bi međunarodna zajednica mogla vojno intervenirati. "Međunarodna zajednica je", nastavlja Owen, "mogla osigurati primjenu zabrane za vojne letove, jer su Srbi znali da je Washington spreman osigurati njenu primjenu". Sljedeće pitanje Owenu odnosilo se na zamjerke srpske zajednice koja tvrdi da međunarodna zajednica vrši pritisak jedino na njih, dok povodom aktivnosti Hrvata ostaje nijema. Bivši šef britanske diplomacije kaže da je u jednoj odluci spomenuta i HV. Zatim je naglasio kako drži da su Srbi ipak glavni krivici. Srbi nisu prihvatili prijedlog novog uređenja Bosne. Njihovi političari kažu da su spremni vratiti dio zauzetih oblasti, ali vojni vođe nisu spremni to uraditi. Na pitanje riskira li međunarodna zajednica da oslabi pozicije onih koji se zauzimaju za dijalog, svojim odbijanjem da ublaži sankcije protiv Srbije, Owen je odgovorio da se savezna vojska doslovno pridržavala sporazuma, što nije bio slučaj s Hrvatskom. Ipak, prema njegovoj izjavi, međunarodna zajednica neće ukinuti embargo dok god vlasti u Beogradu pomažu ratne napore Srba u Bosni. ------------------------------------------------------------------------ Mirko Pejanović, srpski predstavnik u bosansko-hercegovačkom Predsjedništvu, upitan je u interviewu za postaju kako teku ženevski pregovori (na kojima sudjeluje kao bosansko-hercegovački delegat) i imaju li oni uopće više smisla. "Pregovori traju više od dva mjeseca. Naša delegacija je u prvih mjesec dana izložila svoja cjelovita stajališta o koncepciji ustavnog rješenja, uređenja BiH. To je kasnije našlo svoj ishod u prijedlogu Vancea i Owena, u dokumentu koji je ponuđen europskoj i svjetskoj javnosti. S tim je dokumentom naša delegacija u osnovi mogla biti zadovoljna jer on sadrži većinu naših prijedloga, a to je, ponajprije, naš prijedlog da se BiH konstituira kao država parlamentarne demokracije i decentralizirana država s više provincija koje imaju visok stupanj autonomije i koje bi se osnivale na više kriterija, a ne samo na etničkom", odgovorio je Pejanović i ocijenio donošenje prijedloga ustavnog rješenja za BiH kao veliki uspjeh bosansko-hercegovačke delegacije, "jer su time pobijedila načela suvremenog civiliziranog svijeta" i jer se tim rješenjem ne "dovodi u pitanje cjelovitost Bosne, nego je ona, naprotiv, njime 'zacementirana'". Upitan kakva je situacija u Predsjedništvu i u Vladi BiH, Pejanović je napomenuo kako je situacija u BiH općenito veoma teška i da se u stanovitoj mjeri još više usložnjava. "Usložnjava se zbog toga što je na svojoj konvenciji HDZ izišla sa stajalištem i zahtjevom da Kljujić, koji je legitimno izabran na izborima, podnese ostavku. Ta je činjenica politički vrlo problematična jer član Predsjedništva može postati samo onaj tko je sudjelovao na listi demokratskih i višestranačkih izbora i koji je dobio mjesto u Predsjedništvu, odnosno može postati član Predsjedništa onaj tko je nakon člana koji je podnio ostavku sljedeći po broju glasova na listi općih demokratskih izbora. Po tom rješenju, sljedeći predstavnik hrvatskog naroda na listi je Komšić, a ne netko koga predlaže stranka. Kad bi se prihvatilo načelo da se član Predsjedništva dobiva na osnovi volje jedne stranke, Predsjedništvo bi izgubilo svoj ustavni i politički legitimitet, a time i legitimitet najvišeg organa BiH", pojasnio je Pejanović. Na pitanje je li njegova uloga punopravna, ima li stvarnu moć ili je njegova prisutnost samo formalna, Pejanović je odgovorio kako ima sva prava koja su određena ustavom i dosad mu ih nitko nije uskraćivao. Na opasku da bi u prosincu trebalo doći do izmjene predsjednika po ustavu BiH, Pejanović je izjavio kako će se o tom pitanju odlučiti kada na njega "dođe red. Sada je presudna potreba Predsjedništva i ustavnog legitimiteta Predsjedništva kao kolektivnog šefa države". Upitan kako osobno gleda na Izetbegovićevu politiku, Mirko Pejanović je odgovorio: "Povijest će suditi o učincima njegove politike. Mi smo sada u ratu. Mislim da je Izetbegović do rata zagovarao politiku mira, da je u osnovi ostao čovjek na liniji mirotvorstva i mirnog političkog rješavanja sukoba među nacijama. Koliko je to sad moguće u vremenu koje je nastalo, to ne ovisi samo o Izetbegoviću nego o nizu okolnosti". Zamoljen da pojasni najnoviji sporazum između Hrvata i Srba, Pejanović je rekao: "Oni sami poriču svoje izjave o tome što su se dogovorili i vrlo je teško valjano suditi o tome što iza toga stoji. Ako je to pokušaj zaustavljanja vojnih djelovanja na temelju zahtjeva iz Ženeve da se uspostavi primirje i da se ono nadzire, onda je to za pohvalu. Ali ako je to dogovor koji je u korist dvojici, a na štetu trećeg, onda nema našu potporu". Upitan za što nije pozvana i treća strana, odnosno bosansko-hercegovačka vojska u kojoj su zastupljene sve tri nacije, Pejanović je rekao: "Moguće je da su željeli razgovarati o pitanjima koja se tiču samo te dvije strane". Na kraju je naglasio kako podjela BiH na etničkim načelima nije koncepcija kojom se može zaustaviti rat, niti je koncepcija na kojoj se može temeljiti pouzdan mir u BiH. FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG (Njemačka) - 1. XII. 1992. Predstava i genocid "Pažnja koju Zapad posvećuje valu ministarskih ostavki, odlično se uklapa u planove vojskovođe Miloševića. Činjenica da je takozvani premijer Panić izgubio tri člana svog kabineta potpuno je nevažna, budući da 'Savezna republika Jugoslavija', kojom on navodno upravlja, ne postoji. Osim toga, sadašnji događaji pokazuju da Panić ne može računati čak ni na nekolicinu ljudi kojima je dodijelio visoke titule. Milošević, predsjednik Srbije, drži u svojim rukama sve konce vlasti u Beogradu - Panićevi izgledi da mu na izborima otme predsjedničku dužnost vrlo su mali. Predstava u Beogradu skreće pozornost javnosti s događaja u Bosni - prisjetimo se, riječ je o genocidu nad Muslimanima i Hrvatima. Bosanski ministar vanjskih poslova očajnički traži od UN da ukinu embargo na izvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu. Obratio se i ministrima vanjskih poslova islamskih zemalja koji će se uskoro sastati i vijećati o stanju u Bosni. Možda će nakon tog sastanka Komisija UN za ljudska prava utvrditi da su Srbi odgovorni za genocid u Bosni. Srpski genocid nad stanovništvom u Hrvatskoj očito je tabu-tema. Zar UN Hrvate ne smatraju narodom, ljudima?", pita Johann Georg Reissmueller na kraju svog komentara. DER STANDARD (Austrija) - 2. XII. 1992. Najnezahvalniji posao na svijetu "Glavni tajnik UN Boutros Ghali odbacio je zahtjeve za velikom vojnom intervencijom UN u bivšoj Jugoslaviji s obrazloženjenjem da bi sličan vojni angažman bio podjednako nužan i u Somaliji. Danas, Ghali, traži vojnu intervenciju na rogu Afrike i obrazlaže da samo primjena vojne sile u skladu s članom br.7 Povelje UN može zajamčiti provedbu odluka UN. Njegova ocjena može se u potpunosti primijeniti i na stanje u Bosni i Hercegovini. Štoviše, nalazi Komisije UN za ljudska prava, koji svjedoče o sustavnom genocidu, suzbijaju svaki pokušaj ublaženog prikazivanja činjenica. Mjeri li Boutros Ghali dvostrukim mjerilom događaje u Somaliji i u Bosni, tražeći od međunarodne zajednice da Somaliji pruži pomoć, koju je uskratila bosanskim žrtvama etničkog čišćenja? Odgovor je - kvantitativno da, kvalitativno ne. Naime, sadašnji angažman UN u Bosni i Hercegovini razlikuje se od potencijalnog u Somaliji samo jačinom angažiranih snaga, a ne i svojom prirodom. U oba slučaja, mandat plavih kaciga ograničen je na zaštitu provedbe programa humanitarne pomoći. To je istodobno premalo i previše - premalo zato što nedostaje vjerodostojan političko-vojni koncept uspostave mira; previše zato što sudionici humanitarnih akcija zbog svoje oružane pratnje doslovno postaju meta zaraćenih strana. Broj primjera svakim danom raste. Međunarodni odbor Crvenog križa odavna upozorava na fatalne dugoročne posljedice takve strategije UN. Posrijedi zapravo uopće nije strategija, nego priznanje vlastite nemoći, koju glavni tajnik neprekidno mora zataškavati", zaključuje Josef Kirchengast. THE INDEPENDENT (V. Britanija) - 1. XII. 1992. Downing Street razmatra mogućnost rata Komentator Andrew Marr drži da bi se u Bosni nešto svakako moralo učiniti, ali upozorava i na mogućnost širenja rata i na Kosovo. Marr ističe kako je Foreign Office "jako sklon vojnoj akciji protiv Srba, koja bi uključivala i napade na uzletišta koja drže Srbi kako bi se moglo početi primjenjivati odluku o zabrani letova iznad Bosne te razmještanju vojnih promatrača, poslije kojih bi se moglo uputiti i kopnene snage, na Kosovo, za koje se pretpostavlja da bi moglo postati 'sljedećom Bosnom'". Komentator zatim napominje da "oni koji imaju utjecaja u američkom diplomatskom i političkom establishmentu zagovaraju zračne napade. Njihov je argument trostruk: Ujedinjenim se narodima izruguju i mora se poduprijeti njihov autoritet; Srbiju se mora spriječiti u novoj agresiji; mora se na vrijeme upozoriti navodne zapovjednike u bivšem Sovjetskom Savezu. U međuvremenu to da se 'nešto mora učiniti' za Bosnu i Kosovo postaje usko povezano s osjetljivim pitanjem samopoštovanja EZ. Washingtonska poruga i sarkazam upućeni europskoj nesposobnosti da se brine za vlastito dvorište postaju sve glasniji i sve oštriji. Bodlje su se zabole u europsku kožu. Intervencija je opasna, tvrde, ali se alternativu ne bi moglo podnositi, dok europsko obrazloženje Maastrichta, povezane fondove i subsidijarnost pokapaju slike svih tih leševa. Ukratko, politika se mijenja", piše Marr. Viši dužnosnici u Londonu, Parizu i Washingtonu tiho se pripremaju za predstojeće sastanke o vojnoj akciji, napominje, ističući kako je John Major ipak mnnogo oprezniji od ministara Foreign Officea. "Njega uznemiruje mogućnost da bi veće upletanje kopnenih snaga moglo izazvati dugi rat. Osjeća se ogorčenost prema Amerikancima, jer se nitko niti u odlazećoj Bushovoj ekipi, niti u Clintonovoj koja se još stvara, čini se nije voljan uplesti. Kad bi američki zrakoplovi uništili srpska uzletišta, ne bi li Srbi tada jednostavno mogli napasti britanske ili francuske humanitarne konvoje? Što bismo učinili u tom slučaju? Pobjegli kući podvijena repa ili krenuli u borbu? Bijeg ne bi mnogo pomogao europskom samopoštovanju, niti autoritetu UN, a borba bi Europu uvukla u dugotrajnu mirovnu operaciju zbog koje bi se Sjeverna Irska učinila bezopasnom". U nastavku Marr piše o mogućnosti srpskoga napada na Kosovo. "Jedan viši dužnosnik Whitehalla tvrdi da bi to moglo na Zapadu izazvati jednake osjećaje kakve je izazvala sovjetska invazija na Mađarsku 1956 - iako bi Srbi bili mnogo lakša meta. Sama prijetnja dolaskom stranih jedinica na Kosovo mogla bi izazvati iznenadni pokolj Albanaca, a to bi se moglo dogoditi. Međutim, opći rat između međunarodnih snaga i Srba zbog Kosova moglo bi pojačati vjerojatnost širenja sukoba i na Makedoniju", upozorava Marr. "Za sada je najvjerojatniji ishod najgori. Pokrenut će se mlaka intervencija. To bi se moglo uskoro dogoditi, ali neće biti dovoljno za zaustavljanje srpske vojske", drži komentator te upozorava da bi, povede li se takva akcija, "srbijanski ljudožderi mogli postati još opasniji". Ističući da je takav ishod najvjerojatniji, autor piše kako "nije čudo da se političari i dužnosnici prepiru suočeni s odvratnim izjavama 'što ako'. Neslaganje se zasada opaža u manje važnim pitanjima poput toga mogu li se tolerirati srpska prelijetanja Bosne i kako okrenuti zanimanje međunarodne javnosti na malo Kosovo. Svi upleteni znaju što bi se moglo dogoditi poslije prvih zračnih napada, a ovoga se tjedna prvi put balans primiče dubljem upletanju", zaključuje Andrew Marr. (Hina)sv 020205 MET dec 92