PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 1. prosinca (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC (30. XI. 1992.) "Sišlo ih je na stotine s okolnih brežuljaka i iz njihovih oštećenih kuća - deseci tisuća ljudi upalih obraza, izbrazdanih suzama. Činilo se da će se balkoni izrešetanih stanova urušiti pod njihovom težinom dok su mahali i pozdravljali", piše "The Independentov" dopisnik Marcus Tanner, javljajući iz Srebrenice o prvom humanitarnom konvoju koji je ušao u opsjednuti grad nakon osam mjeseci. "Kako za mještane Srebrenice, tako i za svakoga iz sastava konvoja od sedamnaest kamiona što su nosili stotinu i tridesetsedam tona hrane i odjeće, trenutak njihova ulaska u Srebrenicu bio je ispunjen osjećajima. Dok su njihova oklopna vozila prolazila pored posljednje muslimanske barikade i susretala se s prvim skupinama mršavih ljudi što su ih mahanjem pozdravljali, suze su izbile na oči i 'čvrstim' momcima iz ukrajinskog bataljuna, koji su osiguravali cijeli konvoj". Marcus Tanner potom piše kako je cijeli konvoj više dana bio zadržan u Bratuncu pred Srebrenicom, gdje su srpske žene organizirale demonstracije, dok je cijelo vrijeme jedina veza s gradom bio sve slabiji radio-amaterski signal. "Ništa nas, međutim, nije moglo pripremiti za šok koji smo doživjeli kad smo vidjeli koliko su jako Srbi uništili grad. Na srpskoj strani linije fronte teško da je i jedno staklo razbijeno. No, kad smo prošli kilometar dugo područje 'ničije zemlje', ušli smo u crni i spaljeni krajolik napućen ljudima tankim poput čačkalice i odjevenima u dronjke", piše Tanner. U konvoju koji je u subotu ušao u Srebrenicu bili su i dopisnici drugih britanskih listova. Laura Silber javlja za "Financial Times" o neizvjesnosti koja je pratila blokirani konvoj u Bratuncu. "Kada je konvoj konačno krenuo za Srebrenicu, većina Srba psovkama i pljuvanjem bijelih vozila UN, ispratila je njegov prolazak. Po dolasku u Srebrenicu, od lokalnih dužnosnika doznajemo kako se stanovništvo mjesta, koje je prije rata brojilo tridesetak tisuća, od početka rata udvostručilo, nakon što je prihvatilo brojne muslimanske izbjeglice koji su bježali od etničkog čišćenja u drugim dijelovima BiH". Laura Silber nastavlja ispovijestima muslimanskih žena o strahovitim iskustvima i dugotrajnom pješačenju da bi se došlo do utočišta u gradu. Žene i njihova mršava djeca užasnuti su i gladni. No, bosanskim borcima dominira visoki moral. Oni se zavjetuju da će obraniti grad čije su središte Srbi spalili kada su u travnju nakratko tu vladali. Mjesni zapovjednik Resup Naširočić govori kako nikada nije mrzio svoje srpske susjede. "Mi ovdje ne vodimo nikakav džihad, sveti rat, ali nas srpska strana tjera na takav rat", naglasio je - prenosi dopisnica. "Ne želimo voditi sveti rat jer i na našem teritoriju žive ljudi srpske nacionalnosti". U cijeloj je priči ironična činjenica da je dvadesetpetogodišnji Naširočić četiri i pol godine radio kao tjelohranitelj srbijanskoga predsjednika Miloševića. Liječnici u srebreničkoj bolnici bili su užasnuti viješću da u konvoju nema lijekova. Oni izjavljuju kako u bolnici nemaju ničega, ni lijekova ni najobičnijih sredstava za umirenje bolova. "Amputacije obavljamo bez anestetika, bolničko rublje, pa čak i stare zavoje peremo u rijeci". Visoki povjerenik UN za izbjeglice izjavio je kako će lijekove poslati idućim konvojem koji bi mogao biti organiziran već sljedećeg tjedna, stoji na kraju izvješća. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (30. XI. 1992.) Program na hrvatskom jeziku "Načelnik Glavnoga stožera HV Janko Bobetko jučer je protumačio srpsko-hrvatski sporazum o prekidu vatre", javlja Manfred Mueller-Vitte. "Cilj dogovora bio je da se obustave napadi srpskih jedinica iz Bosni na granična hrvatska područja, izjavio je Bobetko novinarima u Zagrebu. 'Radi se o zapadnoslavonskim područjima oko Županje i o južnim graničnim područjima prema Bosni i Crnoj Gori. O prekidu vatre u BiH nije se raspravljalo', rekao je Bobetko. Hrvatski general predočio je novinarima kopiju sporazuma koji je sastavljen prigodom susreta s Mladićem u Sarajevu u četvrtak. Uz to, on je izjavio da je predložio da hrvatske granice trebaju nadzirati jedinice UN. Ako se to ostvari, HV povući će se trideset kilometara u unutrašnjost Hrvatske. Mladić sporazum ipak nije potpisao", izvješćuje dopisnik i dodaje kako je Bobetko predstavio i "nacrt dodatnog dogovora kojega je dobio od srpske strane dvadeset i četiri sata nakon susreta. U dodatnoj klauzuli Srbi su zahtijevali povlačenje HV iz BiH u roku od jednog mjeseca. Ovaj drugi dokument Bobetko nije potpisao. On je na to kazao da u Bosni nisu razmještene regularne jedinice HV", piše Manfred Muller-Vitte. Pregled njemačkoga tiska Četiri velike političke stranke u njemačkom Bundestagu nisu se uspjele složiti ni nakon više od trideset sati pregovoranja o promjeni zakona o azilantima. Nemile pojave desno ekstremističkih divljanja, što sve više krnje ugled Njemačke kao demokratske države, naglašeno upozoravaju na akutnu važnost rješavanja pitanja azilanata. Očekivani konsenzus stranaka što je neophodan za promjenu odgovarajućeg članka ustava nije, dakle, postignut. "Westdeutsche Zeitung" iznosi o tome sljedeće mišljenje: "Preteško je hodati po rubu ponora i održati ravnotežu. Radi se o tome da se s jedne strane održi pravo na azil za stvarno politički progonjene ljude, kako je to u tradiciji SR Njemačke, a s druge strane da se spriječi beskonačna zloporaba toga prava. Sve to mora biti tako sročeno, da dvije trećine zastupnika u parlamentu mogu mirne savjesti pristati na promjene, a, osim toga, da bude pronađeno rješenje koje odgovara ustavno-pravnom poretku i njegovu nadzoru. Čini se da se to ne razlikuje mnogo od rješavanja kvadrature kruga", naglašava dnevnik. "Vlada Milana Panića ponovno je zapala u krizu", javlja Gustav Chalupa. "Poslije podnošenja ostavke dvaju saveznih ministara ovoga vikenda, danas je iznenadila ponuda ostavke potpredsjednika Vlade Oskara Kovača. Ministri Radmila Milentijević i Nikola Šainović obazložili su svoje ostavke sličnim izjavama: jugoslavenski premijer zapošljava premnogo Amerikanaca. Tijekom petomjesečne vladavine, Panićevu vladu napustio je jugoslavenski ministar vanjskih poslova Vladislav Jovanović, koji je otada ponovo srpski ministar vanjskih poslova, dok je premijer Panić zamjenika ministra unutarnjih poslova Mihalja Kertesa otpustio na Londonskoj konferenciji o Jugoslaviji zbog neposlušnosti", podsjeća dopisnik. Novim ostavkama praktično je cijela ultrasrpska frakcija napustila jugoslavensku vladu Milana Panića, pa su frontovi u predizbornoj kampanji u krnjoj Jugoslaviji postali još očitiji", naglašava Chalupa. "Potpredsjednik Vlade Oskar Kovač obrazložio je svoju ponudu da podnese ostavku kandidaturom premijera Panića za predsjednika Srbije. Očigledno je da Milan Panić kao najopasniji konkurent Miloševiću treba biti isključen iz predizborne kampanje u Srbiji i da se treba obezvrijediti njegova mirovna politika", uočava komentator. Opisujući istupe Radmile Milentijević u Parizu u kojima je pozivala Francusku i Britaniju da obnove savezništvo iz drugoga svjetskoga rata i unište Njemačku jer je kriva za raspad Jugoslavije, Chalupa prenosi njezine riječi: "'Očekivala sam da Panić zastupa naše interese, ali on slijedi druge. U njegovoj okolini vrvi od stranih agenata'. Radmila Milentijević opisuje Panićevu vladu kao podružnicu američke tajne službe CIA. (...) Njeno izjednačavanje jugoslavenskih i velikosrpskih političara poklapa se s političkom linijom srbijanskoga predsjednika Miloševića. Činjenica da je Radmila Milentijević, poznata srpska nacionalistkinja, objavila ostavku na beogradskoj TV u trenutku kada su beogradski studenti slavili uspješno okončanje dvadesetčetverostatne akcije prikupljanja preko dvadest tisuća potpisa za kandidaturu Milana Panića za predsjednika Srbije, stavlja novi naglasak na srpsku tragediju", zaključuje Gustav Chalupa. AUSTRIJA DER STANDARD (1. XII. 1992.) U kratkom interviewu s Milanom Panićem u povodu njegove kandidature za predsjednika Srbije, novinar Andrej Ivanji upitao je Panića može li jamčiti da Srbi u Bosni neće dobiti vojnu pomoć iz Jugoslavije - "Mogu jamčiti da naši avioni neće napuštati zemlju, budući na se u jugoslavenskim zračnim lukama nalaze inspektori UN. Od kolovoza preklinjem UN da preuzme kontrolu i nad kopnenim putovima i na granici s Bosnom, no ona to dosada nije učinila. Posrijedi je vrlo duga granica, koju ja ne mogu osobno nadzirati. Komentirajući tvrdnju da Zapadna Europa navodno podupire njegovu mirovnu inicijativu, ali mu ne pruža konkretnu pomoć, Panić ističe: "To zaista ne razumijem. Mojoj vladi potrebna je konkretna pomoć. U Zapadnoj Europi zastupljeno je mišljenje da su pooštrene sankcije protiv Jugoslavije najkraći put prema miru. Čak i austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock dijeli to mišljenje. Oni žele pojačati svoj pritisak kako bi tada veći broj ljudi glasao za mene. No, rezultat je upravo kontraproduktivan. Na taj način međunarodna zajednica ne pomaže meni već Miloševiću", ističe Panić. DIE PRESSE (1. XII. 1992.) "Je li Slobodan Milošević u Milanu Paniću zaista dobio snažnog suparnika u borbi za mjesto predsjednika Srbije? Rođeni Beograđanin i američki građanin Panić postigao je, doduše, u mnogim anketama bolje rezultate od svoga izazivača. No, ta činjenica potvrđuje samo to da se novopečeni političar, koji bolje govori engleski nego srpski, sviđa Srbima u ulozi premijera ostatka Jugoslavije. Panić je svjetski čovjek, koji svojim neumornim putovanjima glavnim gradovima svijeta kod ljudi stvara osjećaj da je Beograd još član međunarodne zajednice. No, ta činjenica neće biti pretjerano važna u srpskoj izbornoj borbi, u kojoj će usprkos svemu najvjerojatnije pobijediti kandidat, koji kontrolira upravu, sindikate, medije i sve važne institucije srpske države. To je socijalistička stranka, a njezin je predsjednik Slobodan Milošević", zaključuje Maren Koester-Hetzendorf. PROFIL (30. XI. 1992.) "Kiro Gligorov, sedamdesetpetogodišnjak, borio se na strani partizana u drugome svjetskome ratu; u jugoslavenskoj federaciji bio je financijski i gospodarski planer u različitim saveznim uredima, a kasnije profesor na beogradskom sveučilištu; pomagao je premijeru Anti Markoviću u posljednjem pokušaju reforme u siječnju 1991. godine izabran je za predsjednika republike Makedonije", ističe Tom Schimmeck u uvodnom dijelu svoga interviewa s makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim. Na pitanje kako može ublažiti rastuće napetosti u Makedoniji, Gligorov odgovara: "Makedonija je multinacionalna država. Potrebna nam je tolerancija, uzajamno razumijevanje i građanski ustav. Borimo se na jednoj strani protiv makedonskih nacionalista, a na drugoj protiv zahtjeva Albanaca za dvonacionalnim ustavom, koji bi potaknuo nastavak sukoba između dvije nacije. Mi smo u prvome redu ljudi, zatim građani, a na kraju pripadnici određene nacije, vjere itd. Suprotni redoslijed značio bi gubitak ljudske i građanske sastavnice". Upitan strahuje li da će Srbija podsticati sukob s Albancima i izazvati novi rat, Gligorov naglašava da je "Srbija od samoga početka željela da budemo saveznici u borbi protiv Albanaca. No, mi smo odabrali drugi put, te smo stoga uspjeli sačuvati mir. No, u slučaju izbijanja oružanoga sukoba na Kosovu, prijeti opasnost od njegova širenja na naš teritorij, i to u obliku ogromnog vala izbjeglica, koji bi destabilizirao zemlju. (...) Zbog opasnosti koja prijeti iz smjera Kosova, zamolio sam nedavno glavnog tajnika UN Boutrosa Ghalia da na granici između Makedonije i Kosova postavi mirovne snage. Mi ne želimo rat, stoga nismo formirali paravojne snage." Komentirajući navodne tvrdnje makedonskog ministarstva unutarnjih poslova da je incident u Skoplju početkom studenog režirao Beograd, Gligorov naglašava: "Da, postoje takve pretpostavke. No, smatram da je incident zapravo rezultat napete atmosfere u Makedoniji, stvorene u kontekstu odbijanja međunarodne zajednice da nas prizna, gospodarskih poteškoća i općega osjećaja nesigurnosti. U takvoj atmosferi, jedna iskra može izazvati požar". Analizirajući odnose s Grčkom, makedonski predsjednik upozorava da "Makedonija mora biti samostalna država. U protivnom, Srbi će tvrditi da smo Srbi, a Bugari da smo Bugari - i izazvati balkanski konflikt. Iracionalno ponašanje često uključuje zanemarivanje vlastitih interesa. Očekivao sam da će Grčka biti čimbenik, koji će - kao zastupnik ideja EZ - na Balkanu odigrati vrlo važnu ulogu. Umjesto toga, njihov odnos prema nama opterećen je napetošću, koja bi u ekstremnom slučaju mogla rezultirati ratom. Poznata je grčka politika prema Turskoj i Albaniji; odnosi s Bugarskom nisu sjajni. To nije dobar stav. (...) U Grčkoj, vladajuća stranka i opozicija natječu se u domoljublju, dovodeći EZ u neodrživ položaj, koji bi uskoro mogao rezultirati odgovornošću za novi sukob. Ta je opasnost na Balkanu vrlo realna, budući da je život na ovim prostorima snažno obilježen poviješću, simbolima i mitovima. Aktualni egzistencijalni problemi ljudi i briga za budućnost zauzimaju posljednja mjesta na listi aktualnih tema. Pokušali smo biti iznimka - jedina republika, koja ne želi sudjelovati u ratu. No, danas smo tek jedina republika, koja nije primljena u Ujedinjene narode", ističe Gligorov na kraju interviewa. (Hina)vb 010022 MET dec 92