PRIOPĆENJE AMBASADE REPUBLIKE HRVATSKE U PARIZU POVODOM INTERPRETACIJA SARAJEVSKIH PREGOVORA

SARAJEVSKIH PREGOVORA ZAGREB, 30. studenoga (Hina) - Povodom različitih novinskih interpretacija razgovora generala Janka Bobetka 26. studenoga u Sarajevu s generalom Philippeom Morillonom (Filip Morijon), ambasada Republike Hrvatske u Parizu objavila je danas priopćenje. Tekst tog priopćenja, koji je HINA primila od ministarstva vanjskih poslova Hrvatske u cjelosti glasi: "Na inicijativu zapovjednika snaga UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini generala Philippea Morillona, načelnik glavnog stožera hrvatske vojske general Janko Bobetko i šef secesionističkih srpskih snaga u BiH general Ratko Mladić potpisali su 26. i 27. studenoga u Sarajevu izjavu. U toj se izjavi kaže da su dvije strane spremne prihvatiti primjenu rezolucije 787 Vijeća sigurnosti UN i u tu svrhu prihvatiti prekid neprijateljstava u roku od 48 sati. U izvještajima koji su o tom pitanju objavili zapadni mediji, pojavio se određeni broj različitih interpretacija, temeljenih na koji put proturječnim ili pogrešnim informacijama. S toga, hrvatske ambasada u Parizu želi iznijeti izvjestan broj činjenica. 1) Na inzistiranje generala Morillona načelnik hrvatskog glavnog stožera otputovao je 26. studenoga 1992. u Sarajevo. Hrvatska je prihvatila da bude predstavljena na tim pregovorima pod uvjetom da na njima budu nazočni predstavnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kao i predstavnici Republike Bosne i Hercegovine. Po dolasku u Sarajevo generala Bobetka je general Morillon obavijestio da je uskoro predviđen "prošireni" sastanak svih sudionika. Zbog te situacije general Bobetko je izjavio kako s generalom Mladićem može raspravljati samo kao s čovjekom koji zapravo kontrolira srpske snage koje napadaju neka hrvatska područja. On je rekao da će se njim pregovarati samo razmjerno tome koliko je sigurnost Hrvatske ugrožena tim istim srpskim snagama. On je između ostalog zamijetio da je general Morillon pozvao predstavnike različitih strana da dođu na pregovore u Sarajevu bez oružja i bez pratnje. Hrvatska je delegacija morala s ogorčenjem konstatirati kako je generalu Mladiću bilo dozvoljeno da dođe u pratnji četiri naoružana milicajca, koji su tijekom cijelih pregovora bili nazočni unutar glavnog štaba UNPROFOR-a. 2) Razgovori održani 26. studenoga zaključeni su potpisivanjem sporazuma od strane generala Bobetka i Morillona, a koji predviđa prekid neprijateljstava od ponoći 28. studenoga 1992. General Mladić je tu izjavu potpisao tek sljedećeg dana, odgađajući stupanje na snagu prekida vatre na 29. studenoga. On štoviše svoj potpis uvjetuje dodatkom koji sadrži posve osobnu interpretaciju rezolucije 787 Vijeća sigurnosti UN, dodatak koji uostalom general Morillon nije supotpisao. Iz svega toga proizlazi: da je general Bobetko doputovao u Sarajevo očekujući da će tamo naći predstavnike legalnih vlasti Bosne i Hercegovine; da je s generalom Mladićem samo mogao raspravljati o uskom pitanju srpskih napada na Hrvatsku s teritorija BiH; da je potpis generala Mladića na izjavu koju je podnio general Morillon uvjetovan između ostalog iskrivljenom interpretacijom rezolucije 787. 3) Tim je pregovorima u različitim zapadnim medijima uslijedila interpretacija nazočnosti načelnika glavnog stožera hrvatske vojske kao neizravnog dokaza nazočnosti hrvatskilh oružanih snaga na teritoriju BiH. Prema jednoj međunarodnoj novinskoj agenciji general Morillon je navodno 28. studenoga izjavio kako je Hrvatska, prema vlastitom priznanju, rasporedila svoje regularne snage na području Dubrovnika,Trebinja, kao i u području Orašja u sjevernoj Bosni. No, već 26. studenoga navečer, odnosno odmah nakon sarajevskih pregovora, general Bobetko je izjavio da se hrvatske oružane snage nalaze samo duž hrvatskih granica, u područjima ugroženim srpskim vojnim formacijama. Snage nazočne u bosanskoj Posavini su snage HVO-a, snage koje su se oformile pred prijetnjom genocida koji vrše srpske jedinice. General Bobetko je podsjetio kako se strategija srpske propagande sastoji od opetovanih napora da se svaki pokušaj smirivanja sukoba od strane Hrvata predoči kao djelo upereno protiv Muslimana budući je cilj te propagande da uništi udruženu hrvatsko-muslimansku obranu. Taj tip interpretacije, u najmanju ruku iskrivljene, prečesto su prenijeli zapadni mediji: ona omogućava da se izjednačuju Hrvati i Srbi i zaboravi da je, prije no što se počela provoditi u Bosni i Hercegovini politika etničkog čišćenja koju vrše Srbi, prvo bila iskušana u Hrvatskoj." (Hina) dr 301449 MET nov 92