VEČERNJI LIST: "DEMISTIFIKACIJA SRPSKIH NAMJERA"

ZAGREB, 30. studenoga (Hina)- Sastanak u Sarajevu između Bobetka, Mladića i Morillona tema je komentara Srećka Jurdane u "Večernjem litu", koji drži da je "do sarajevskih 'pregovora u pokušaju došlo - kao i uvijek do sada - zbog otvorenog inozemnog pritiska na Hrvatsku. Francuski general P. Morillon, zapovjednik UNPROFOR-a u Sarajevu i promicatelj francuske političke strategije na ex-jugoslavenskom prostoru , primijenio je i u sarajevskom slučaju tehniku amortizacije nepovoljnog razvoja događaja po Srbiju putem fiktivnih pregovora, kakva je svojedobno - u najpodmuklijem i najtragičnijim obliku - primijenjena u Vukovaru". Prema njemu, "taj se vukovarski obrazac ponavlja, na nešto manje dramatičnoj razini, i u Bosni. Snage obrane u bosanskoj Posavini, prije svega na području Orašja, počele su ozbiljno ugrožavati čuveni 'koridor' sjeverne Bosne sa Srbijom, a čini se, osim toga, da se na bojištima očituje i nešto što bismo mogli opisati kao spoznaja o nužnosti borbenog jedinstva Hrvata i Muslimana. Ta dva podatka... bila su očito dovoljno indikativna za tihe simpazitere Srbije da Hrvatsku podvrgnu novom pritisku hipokritskog traženja 'miroljubivog rješenja'. General Morillon i oni koji stoje iza njega pokušali su, dakle, ciničnim optuživanjem Hrvatske za situaciju u Bosni uzrokovati konfuziju u snagama obrane i inicirati njihovu vojnu retardaciju. Isključivanjem HVO-a i muslimanskih predstavnika Hrvatska se, implicite, predstavila kao glavna pozadinska snaga obrane Bosne i time kao politički al pari Srbiji, čime - dakako - argumente za politiku 'ravnoteže neprijateljstva' dobivaju muslimanske snage kojima i danas izravno upravlja KOS i koje po svaku cijenu žele radikalizirati sukobe Muslimana i Hrvata. Sarajevski pregovori bili su u tom smislu samo oblik prozirne protuhrvatske igre, za koju se na temelju dosadašnjeg iskustva moglo jednostavno pretpostaviti kako će završiti". Pišući o hrvatskim motivima za sarajevski razgovor, Jurdana drži da "njih obilježavaju tri bitna aspekta. Prvi je tradicionalna hrvatska nevoljkost za otvorenu konfrontaciju sa snažnom međunarodnom prosrbijanskom alijansom, posebno u trenutku dok su odnosi na europskoj razini nerazjašnjeni. Drugi je potreba za daljnjom demistifikacijom stvarnih srpskih namjera, jer svi pregovori do sada bili su samo oblik skidanja maski s istinske prirode srpske agresije i - u skladu s tim - oduzimanje političkih argumenata srpskim saveznicima. Treći je, napokon, želja da se bez izravnog uključivanja Hrvatske u rat prekinu srpski napadi na području Županje. Za to, međutim, postoje zanemarivi mali izgledi", zaključuje autor. (Hina)dd 300105 MET nov 92