IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 28. studenoga (Hina) DER STANDARD - "'Svi putovi vode iz Novog Pazara', tvrde ponosno stanovnici starog trgovišta. No, u posljednje vrijeme mnogi putovi vode i u tročetvrtinskom muslimanskom većinom nastanjen glavni grad Sandžaka, područja smještenog na granici Srbije, Crne Gore i Bosne. Utorkom i subotom - riječ je o sajmišnim danima - u grad stižu stotine autobusa i osobnih automobila. U skladu sa svojim imenom, Novi Pazar pretvorio se odnedavno u središte trgovinske razmjene u novoj Jugoslaviji, pritisnutoj teretom sankcija. (...) Nitko u gradu nije zainteresiran za izbijanje međunacionalnih nemira, budući da bi regija na taj način izgubila osnovu svoje egzistencije. 'Meci su slijepi - oni ne raspoznaju naciju ni vjeru', upozorava prepozit gradske srpske pravoslavne crkve Milovan Kiković, skrećući pažnju na brojne primjere dobre suradnje njegove crkve i Srba na jednoj, te muslimanskih sugrađana i susjeda na drugoj strani. Osim toga, većina poslovnih lokala u posjedu crkve iznajmljena je Muslimanima, dodaje on. Povrede ljudskih prava u Sandžaku, koji Srbi ponovo nazivaju starim imenom Raška, podjednako bi teško pogodile sve narode i narodnosti, tvrdi predsjednik vijeća laika srpske crkve, advokat Zoran Janičijević. Jedini je spas 'pravna država, koja će svima jamčiti jednaka građanska prava', upozorava on. No, sve dok traje vladavina komunista - u koje Janičijević ubraja i članove Socijalističke partije Srbije - izgledi za poboljšanje stanja bit će slabi, smatra on i dodaje: 'Ni jedan jedini Srbin, koji nije član SPS, ne može dobiti posao u upravi ili u policiji'. Rat u obližnjoj Bosni nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U jednom kafiću, televizijsko izvješće o srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću izazvalo je sočnim psovkama začinjene komentare pretežno muških gostiju - on je krvnik, koji ubija našu braću u Bosni' i želi podmetnuti požar i na Sandžaku, a Vojislav Šešelj je njegov pomagač. Šešelj je nedavno zatražio bojkot sajma u Novom Pazaru, kako 'novac ne bi završio u muslimanskim rukama'. Paravojne jedinice 'Belih orlova', koje on otvoreno podupire, odgovorne su za ekscese i zlostavljanja Muslimana. Učestali su slučajevi podmetanja požara u muslimanskim kućama i napada pripadnika pričuvnog sastava policije i srpskih dobrovoljačkih odreda na putnike u autobusima i osobnim automobilima. Strah i nepovjerenje veći su no ikada, tvrde ljudi", prenosi na kraju svoje reportaže iz Novog Pazara Z. P. Gwozdz. NEWSWEEK - "Poslije četiri mjeseca oklijevanja, Amerika zalazi dublje u balkansku krizu. Prošloga su tjedna SAD potaknule Vijeće sigurnosti UN na donošenje rezolucije kojom se pooštravaju sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Mnogo nenametljivije Bushova se administracija pripremila na odlučnije nove korake prema izravnijem upletanju SAD u bivšoj Jugoslaviji. Koraci, kako se doznaje, uključuju velike humanitarne napore kako bi se pomoglo Bosni, provođenje rezolucija UN o uspostavi zone zabrane letova iznad Bosne i namjeru sprečavanja širenja sukoba na Kosovo, i samim time izbjegavanje međunarodnoga sukoba", piše Tom Post u suradnji s dopisnicima lista. "Čemu iznenadna žurba u djelovanju, devet mjeseci poslije prve bombe bačene na Sarajevo", pita Post, ističući da je glavni razlog strah od pojačavanja nasilja, masakra u Bosni i opasnosti od izbijanja nereda na Kosovu tijekom dva mjeseca koji prethode Clintonovu preuzimanju predsjedničke dužnosti. Lawrence Eagleburger je upozorio predsjednika Busha da "mora poduzeti oštre korake kako bi osigurao da se prijelazno razdoblje ne protumači pogrešno". Koliko su oštre te mjere, pita Post. Prema njegovu mišljenju one nisu jako oštre, "bar ne bez primjene sile". Pomorska blokada samo nagovješćuje prisilu, drži Post dodajući da "prijedlog da se ruše srpski zrakoplovi koji nadlijeću Bosnu možda nikada neće biti prihvaćen. A Pentagonov plan obrane Kosova ne uključuje obvezu zapadnih jedinica da otvore vatru na Srbe. Čak i predložene humanitarne akcije polaze od bizarne pretpostavke: njihov uspjeh ovisi o suradnji neprijatelja u Bosni. Kad se sve zbroji, ove akcije kažnjavaju i još više izoliraju srbijanskoga vođu Miloševića, ali ne zaustavljaju bombardiranje Sarajeva niti strašno 'etničko čišćenje'", zaključuje Post. U nastavku autor navodi prijedloge, iznoseći njihove nedostatke. Pišući o blokadi, autor među ostalim ističe da ta operacija podrazumijeva zaustavljanje brodova i druge "nespecificirane akcije", ali ne i pravo da se puca na one koji se ne pokoravaju zapovijedi da se zaustave. Osim toga Post napominje da promatračke skupine, uključujući i promatrače KESS-a, koje se nalaze u Bugarskoj, Rumunjskoj i Makedoniji ne mogu mnogo učiniti u sprečavanju krijumčarenja. Što se humanitarne pomoći tiče, Post ističe da se ona djelomice doprema u Ploče, dok prema drugom dijelu plana vojni zrakoplovi SAD dopremaju hranu, pokrivače i lijekove u Beograd, a iz Beograda se razmjerno lako može doći do istočne Bosne, što međunarodne humanitarne akcije gotovo ignoriraju. Međutim, jedan od problema je u tome što "Muslimani prijete da će se suprotstaviti svakoj pomoći koja prolazi kroz Beograd, koji je napao Sarajevo". Komentirajući zabranu letova, autor napominje da "Srbija ignorira bezopasnu rezoluciju UN koja zabranjuje letove nad Bosnom". Američki diplomati pokušavaju uvjeriti ostale članove Vijeća sigurnosti da podupru rezoluciju koja bi američkim i savezničkim borbenim zrakoplovima dopustila rušenje zrakoplova koji krše zabranu. Međutim, do sada nisu imali sreće, napominje Post, "uglavnom stoga što se Francuska i Britanija boje da bi primjena zabrane mogla izazvati srpske napade na njihove ranjive snage na kopnu". Na kraju se komentator osvrće i na kosovsku krizu. Da bi spriječila širenje sukoba i upletanje drugih balkanskih država, administracija je predvidjela tri vrste akcije. "Jedna je uglavnom simbolična i obuhvaća, osim promatrača KESS-a koji su već na Kosovu, upozorenje Miloševiću. Druga je opcija zatvaranje granica Srbije i Crne Gore i prekidanje komunikacija s vanjskim svijetom. Konačna je mogućnost vojna i uključuje ukidanje embarga na oružje Hrvatskoj i Bosni, naoružavanje Albanije i, u krajnjem slučaju, stvaranje zaštićene zone u Kosovu, poput operacije koja je uslijedila poslije zaljevskoga rata kad se Kurdima dopremala pomoć pod zaštitom američkoga zrakoplovstva. Međutim, Milošević još ima nadmoć ako odluči napasti Kosovo. U utrci protiv jugoslavenske narodne armije, američke snage mogu malo učiniti kako bi spriječile pokolj", zaključuje autor. (Hina) sb 270053 MET nov 92