SERVIS POSEBNIH NASLOVA BIHAĆ

Nadnaslov: Poštanska služba Međunarodnog komiteta Crvenog križa Naslov: Pišem ti iz opkoljenog Bihaća Podnaslov: "Služba koja ublažava moralne patnje koje je ovaj rat stvorio omogućuje razmjenu obiteljskih poruka kojima se savjetuje "da izbjegavaju političke informacije i suzdrže se od vrijeđanja protivničke strane". Piše: Alain NAVARRO, AFP BIHAĆ - "Pišem ti iz Bihaća. Dobro je, ako se tako može reći. Ali znam da je tebi u Sarajevu teže. Volim te". U par riječi, Saha je sastavila poruku za sestru Nisvetu, pišući iz jednog opkoljenog grada u drugi. Tako se više od 30.000 obrazaca pisama izmijenjuje svakog tjedna preko ratnih granica bivše Jugoslavije. "Poštari" su izaslanici i dragovoljni djelatnici Međunarodnog komiteta Crvenog križa (ICRC). Lijepim ukošenim rukopisom Nisveta Brankovac preklinje svoju stariju sestru Sahu Hadžić da bude stalno na oprezu u Sarajevu, 320 km udaljenom od nje. "Da, mi u Bihaću smo dobro, jer mama, Edham, Aziz i ja živimo zajedno. Ali Gopu, jednog prijatelja pokosila je granata 17. rujna. Nadam se da će ovaj užas jednog skorog dana završiti. Moramo biti strpljivi". To neobuzdano nasilje kakvo se u Europi nije vidjelo nakon Drugog svjetskog rata, rasulo je milijune Hrvata, Muslimana i Srba. Prekinute su veze u miješanim obiteljima. Međunaslov: ICRC briše linije bojišta Svima njima, pa čak i zatvorenicima, ICRC pruža jedinstvenu mogućnost linija brisanja bojišta. "Ta služba omogućava ublažavanje moralne patnje koju je ovaj rat stvorio u neviđenim razmjerima", naglašava Pierre Gauthier, predstavnik ICRC. U zatvorima se radi o pravu koje garantira Ženevska konvencija, ali u stvarnosti, ovisi "o vlasti koja je zatočila", zapravo o dobroj volji direktora tamnice. Pošta, da bi se dobio pristanak svih strana u sukobu, ne bi smjela biti povjerljiva. Pisma, tiskanice na dvije stranice nisu zapečaćene i predstavnici vlasti mogu ih pročitati u prolazu ili na kontrolnim mjestima. "Mi savjetujemo obiteljima da izbjegavaju političke informacije i suzdrže se od vrijeđanja protivničke strane", govori on. Poruke se prikupljaju u Zagrebu i sortiraju u sjedištu ICRC u Aveniji Vukovar. Tri stotine predstavnika međunarodne humanitarne organizacije, polovica izaslanika iz Ženeve i polovica lokalnih službenika, osiguravaju otpremu uz pomoć volontera u 14 gradova bivše Jugoslavije. Međunaslov: 1500 toplih obroka Brigu o pismima upućenim prognanicima u inozemstvo preuzele su lokalne organizacije Crvenog križa. "Neke su adrese nepotpune. Primalac više nije na naznačenoj adresi", primjećuje Pierre Noel, izaslanik u Bihaću, gdje se razvrstava 3.000 pisama tjedno, "ali 85 posto poruka nalazi pravu adresu". Marija Lipović, dobrovoljna "poštarica" izvodi svoju turneju raspodjele u Ozimicama, četvrti Bihaća koju s prekidima bombardira srpsko topništvo. Nema više ni struje ni plina. Užas na licima. Djeca ne idu u školu i na ulicama podižu piramide od drva za grijanje. Susret s tako željno očekivanom poštom je u "pučkoj kuhinji", zaštićenoj od granata. Tisuću i petsto toplih obroka poslužuje se ondje svakog dana zahvaljujući ICRC. Marija pruža pismo Mirjani, Srpkinji udatoj za Muslimana. Ona ne uspijeva sakriti uzbuđenje. Njezina sestra Gordana piše joj iz Vojvodine. Uz pismo je priložila i fotografiju s vjenčanja nećakinje Vesne iz kolovoza. (Hina) fs 262116 MET nov 92