SLOBODNA DALMACIJA: "NI 'YU' NI 'U' RESTAURACIJA"

ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - "U nas se pravo na nostalgiju,, nažalost, gotovo kriminalizira. Biti označen kao YU-nostalgičar samo što nije corpus delicti. S druge strane, međutim, šakom i kapom darivaju se U-nostalgičari", piše Danko Plevnik i dodaje da se pritom zaboravlja "da nije ustaštvo slomilo SSSR i Hrvatskoj donijelo nezavisnost. (...) Politički je taj slom pospješio Gorbačov, a ne hrvatski ustaše koji su se nakon 50 godina vratili u domovinu predstavljajući se moralnim pobjednicima svoje nemoralne politike". "Premda čitav svijet osuđuje fašizam i neofašizam, nezaboravno zaboravljive ustaše jedini osuđuju antifašizam, nastojeći da svojim nepovijesnim i umjetnim simetrijama - a na osnovi današnjega velikosrpskoga rata - prikažu bivše antifašiste kao sadašnje pristalice četnika i Miloševićeve Jugoslavije. To je toliko abnormalno nemoralno da ne čudi zašto takve teze dobivaju toliki medijski prostor, jer, ne trabe zaboraviti, u nas je vijest samo ono što se nije zbilo u zbilji". Međutim, "Hrvatskoj ne treba ni 'YU' ni 'U' restauracija. Ako je Hrvatska postala nezavisna, a Jugoslavija je nadohvat ruke, čemu politička nostalgija za nečim što je dohvatljivo. Jugoslavija postoji, pa tko ima čežnje za takvim domom, ima potpunu slobodu da se u takav dom i vrati", drži autor. "Onaj tko je upoznat s načinom protjerivanja Iločana i Vukovaraca s njihovih ognjišta, taj ne može imati nostalgiju za Jugoslavijom i položajem Hrvata u njoj. Imputirati zato danas i ovdje bilo kojem Hrvatu nostalgiju za Jugoslavijom nije više od idiotizma. Realnu nostalgiju za Jugoslavijom pokazuju jedino Srbi iz tzv. krajina. Njihova nostalgija je zapravo nostalgija za radnim mjestima oficira i milicionara". "Ima i demokratskih nostalgija. Postojeći '71'-nostalgičari žele da se nekim povijesnim čudom vrati vrijeme hrvatskoga proljeća kada su oni diktirali tempo razvoja situacije, pa bi zbog toga htjeli i u demokraciji imati više prava na demokraciju. (...) Međutim , svatko ima pravo na nostalgiju za vremenom u kojemu je značio više nego danas. No, te intimne slasti ne treba nikako miješati s javom politike, jer cjelovito društvo ne smije postati zarobljenikom i taocem privatne nostalgije". One su "zamke za sadašnjost" jer "vraćaju na one teme o kojima nam kruh neposredno ne ovisi i kojima bi se morali baviti povijesničari na način ozbiljniji od ovoga današnjeg: propagandističkog ulagivanja novim emigrantskim moćnicima", drži Danko Plevnik. (Hina) 240054 MET nov 92