SERVIS POSEBNIH NASLOVA DIJAMANTI

Nadnaslov: Rusija je drugi svjetki proizvođač nebrušenih dijamanata Naslov: Dijamanti nisu Anastaziji najbolji prijatelji Podnaslov: U drugim sovjetskim rudnicima obično su radili zatvorenici. U ovima su zapošljavani samo dobrovoljci, najodaniji aktivisti iz redova KP i Komsomola. "Malo su nas plaćali a mi nismo pojma imali kolika je vrijednost dijamanata". Piše: Fiona FLECK,Reuter MIRNI - Minus 25C. Moglo bi se reći toplo za taj zapadni dio ruske pokrajine Jakutsk u kojoj temperature zimi padaju i do minus 40C. Usred snijegom pokrivene divljine, kamioni od 40 tona teškom se mukom uspinju i spuštaju cestama do 464 metara dubokog rudnika dijamanata Mir. Rusija je drugi svjetski proizvođač nebrušenih dijamanata, a rudnici na vječno zamrznutim ravnicama Sibira, vrlo su značajni za rusko gospodarstvo. Daleko od sjaja i romantike koji obično prate dijamante, ruski "dijamantni rudari" rade u gotovo najtežim mogućim uvjetima. Kada su rudnici 1949. godine otkriveni, to je udaljeno i nedostižno područje Sibira odmah stavljeno pod izravnu upravu Moskve. U drugim sovjetskim rudnicima obično su radili zatvorenici. U ovima su zapošljavani samo dobrovoljci, najodaniji aktivisti iz redova Komunističke partije i Komsomola. No čak i na njih se strogo motrilo. Kada je 1956. godine prvi rudnik počeo s proizvodnjom, u CK KP odaslan je kodirani telegram: "Popušili smo lulu mira, duhan je dobar". Međunaslov: Finalni proizvod "komunističkog" rada Rudnik "Mir" otvoren je prvi, a područje najbogatije dijamantima, u kojemu danas živi 40.000 stanovnika, nazvano je "Mirni". Velik dio prvih rudara bili su patrioti i idealisti. Tek su kasnije otkrili, kao i Anastazija Makarova (55), da finalni proizvod njihova "slavnog rada" - što je bila jedna od mnogobrojnih parola - uljepšava život bogatih kapitalista. Nisu znali niti da od 1959. godine rade rukom pod ruku s gigantskom nizozemskom tvrtkom dijamanata De Beers, koja je podržavala apartheid u JAR-u, redovito kritiziran u sredstvima javnog mijenja. "Kada smo tek došli ovdje, ničega nije bilo, četiri smo godine kampirali pod vedrim nebom", priča Makarova. "Malo su nas plaćali, a mi nismo pojma imali kolika je vrijednost dijamanata. No, tada nam i nije bilo do novca i skupih stvari". Kada je 1958. godine stigla u Mirni, i ona je bila odani komunist. Teške je uvjete rada i života smatrala malom žrtvom za izgradnju socijalizma. Komunistički se san rasplinuo, no usko povezana zajednica vjernih partiji i njihovi potomci i danas su tu. Međunaslov: Oštre mjere sigurnosti Isto vrijedi i za mjere sigurnosti. Dvije oštre, naoružane policajke kontroliraju osobne iskaznice radnika od glave do pete odjevenih u krzno. Popis radnika provučen je ispred objektiva kamere i proslijeđen u svlačionicu gdje se radnicima pretražuje tijelo. Na svom radnom mjestu Makarova povećalom gleda hrpu dijamanata i žustrim ih pokretima razvrstava po kategorijama. Djelatnici dijamantske industrije uvijek su bili bolje plaćeni od ostalih. Nisu čak morali dest godina čekati na vlastite automobile. Iako danas djelomično plaćeni u devizama, njihova je zarada još uvijek mizerna. Makarova zarađuje 21.000 rublji (52 dolara) ili tri puta više od prosječne plaće. Pa ipak, nikada joj nije na um palo ukrasti ma i jedan kamen, vrijedan koliko i zarada jednog radnog vijeka. "Što bih ja s njime? Da se na radnom mjestu pojavim prekrivena nakitom svi bi odmah znali što sam učinila". (Hina) dr 222307 MET nov 92