GOVOR AMBASADORA BIH MUHAMEDA ŠAĆIRBEJA U GENERALNOJ SKUPŠTINI UN

NEW YORK, 21. studenoga (Hina) - Posredstvom stalne misije Republike Hrvatske pri UN primili smo cjelovit tekst govora ambasadora BiH u UN Muhameda Šaćirbeja, kojeg je u petak održao u Generalnoj skupštini u ime delegacija BiH i Hrvatske. Objavljujemo neslužbeni prijevod njegova govora s engleskog jezika. "Gospodine predsjedniče, Imam čast da Vam se obratim u ime svoje delegacije i delegacije Republike Hrvatske u svezi s 37. točkom dnevnog reda rasprave o 'jačanju koordinacije hitne humanitarne pomoći Ujedinjenih naroda'. Prvo bih htio pozdraviti uspostavljanje Odjela za humanitarna pitanja (DHA) i čestitati Janu Eliassonu na imenovanju za prvog podtajnika za humanitarna pitanja i koordinaciju hitne pomoći. Želim također zahvaliti glavnom tajniku na njegovom izvješću o ovoj točki dnevnog reda. Ohrabreni smo naporima da se poveća koordinacija hitne humanitarne pomoći u Ujedinjenim narodima kako bi se poboljšala djelotvornost i pravodobnost odgovora Ujedinjenih naroda na krize i kako bi se upravljanje humanitarnom pomoći podiglo na političku razinu i razinu države. Izvješće glavnog tajnika pokazuje da u različitim dijelovima svijeta ima povećani broj kriznih situacija. U posljednjem desetljeću zabilježene su krize na Rogu Afrike, u Afganistanu, duž granice Bangladeš-Myanmar, na Haitiju, Iraku, Keniji, Liberiji, Mozambiku, Nagorno Karabahu, Somaliji, Sudanu, Tadžikistanu i bivšoj Jugoslaviji. Želimo naglasiti da dostava humanitarne pomoći u kriznim situacijama ne ovisi samo o količini pomoći koja je prikupljena za raspodjelu, nego i o djelotvornoj raspodjeli te pomoći ljudima čiji životi o tome ovise. Presudno je da se učini svi napori kako bi se osigurala isporuka te pomoći unatoč svim preprekama. Vjerujem da je situacija u Bosni i Hercegovini test za hitnu humanitarnu pomoć u drugim područjima. Naravno, svaka potreba za humanitarnom pomoći ima svoje uzroke i potreban je selektivni pristup svakoj od njih. Ti uzroci moraju biti proučeni kako bi se pristupilo humanitarnim potrebama ljudi. Držimo da bi određivanje uzroka krize trebalo biti dio svakog plana za dostavu humanitarne pomoći, čak i ako to zahtijeva određivanje političkih aspekata. Konačno, politički i humanitarni aspekti trebali bi biti povezani, i oba usmjerena k rješavanju problema i poboljšanju kvalitete života ljudi. Zahvalni smo DHA-u kao glavnom koordinatoru te UNHCR-u, UNICEF-u i drugima koji su pomogli u pribavljanju humanitarne pomoći. Koliko god cijenili tu važnu pomoć, koja je pomogla mnogim ljudima u krajnje teškim okolnostima, ne čini nam se nepriličnim da tražimo više pomoći. Ne stidimo se jer je jasno da međunarodna zajednica nije ustvari učinila dovoljno da odredi uzroke humanitarne krize, to jest, zaustavila agresora i agresorsku politiku stvaranja humanitarne noćne more. Bez zajedničkih napora na zaustavljanju agresije, kriza se nastavlja povećavati. Stvaraju se nove izbjeglice i dolazi do novih zahtjeva za naporima za pružanje pomoći. Humanitarna kriza stvara nestabilnost i prijeti još većom eksplozijom. Humanitarna kriza u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj stalno je rasla do točke da prijeti miru i sigurnosti u regiji. Postoji jasna potreba za odgovarajućim podmirivanjem humanitarnih potreba ugroženih ljudi. Hrvatska je u golemoj mjeri opterećena s gotovo milijun izbjeglica, uključivši približno pola milijuna iz Bosne i Hercegovine, dok mnoge druge zemlje primaju samo šačicu. Držimo da bi taj teret trebao biti ravnomjernije raspoređen, i konkretnije, da bi međunarodna zajednica trebala osigurati sredstva da izbjeglice ostanu unutar naših granica, ali dobro hranjeni, odjeveni i zaštićeni. Istodobno, postoji hitna potreba da se stvore sigurnosne zone u Bosni i Hercegovini gdje bi ljudi mogli biti sigurno zbrinuti. Važno je osigurati im sigurnost tamo gdje se sada nalaze, ali također dostaviti im hitnu humanitarnu pomoć. Sigurnosne zone omogućuju djelotvornu isporuku pomoći ljudima, i istodobno sprečavaju i ograničavaju agresiju i etničko čišćenje čemu su izloženi. Sigurnosne zone ne bi trebale biti stalne enklave, geta patnji i mržnji, nego najkorisnije rješenje za katastrofu koja predstoji. Podsjećamo da rezolucija 770 Vijeća sigurnosti UN dopušta da humanitarna pomoć treba biti isporučena uz pomoć svih neophodnih sredstava, te da je mogu isporučivati agencije Ujedinjenih naroda, vladine i nevladine organizacije, i izravno zemlje članice u suradnji s Ujedinjenim narodima. Htjeli bismo vidjeti veće djelovanje sukladno duhu rezolucije 770, budući da uočavamo opasnost da 400.000 ljudi umre od gladi i bolesti. Istodobno, postoje brojne rezolucije koje će biti besmislene ako ne budu praćene snažnom prisilom i provedbom. Potpuna i brza koordinacija humanitarnih napora potrebnija je nego ikad, i držimo da je to uloga DHA. Ti napori trebali bi biti koordinarani sa suverenom vladom Bosne i Hercegovine. Smatramo da je takva koordinacija sa zemljom koja prima pomoć bitna za uspješne humanitarne napore i da ne podupire uzroke agresije i tragediju. Očekujemo da napori osiguraju hitnu humanitarnu pomoć, zajedno s naporima na zaustavljanju i odvraćanju daljnje agresije, i gledamo to kao proces kojim bi se izbjeglice napokon mogli vratiti kući i kojim bi se žalosne posljedice etničkog čišćenja mogle popraviti u najvećoj mogućoj mjeri. Da zaključim, naše je iskustvo strašan test za hitnu humanitarnu pomoć. Humanitarne krize u Somaliji, Iraku, Sudanu i sušom pogođene zemlje južne Afrike pokazuju da ti problemi zahtijevaju djelotvornu i pravodobnu akciju međunarodne zajednice gdje god se pojave." (Hina) fp 210828 MET nov 92