PREGLED PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 18. studenoga (Hina) AUSTRIJA - DER STANDARD (18. XI. 1992.) Od sankcija UN protiv ostatka Jugoslavije ne može se očekivati brza učinkovitost, prosuđuje u komentaru Livia Klingl. "Sankcije se shvaćaju kao mjere prisile protiv suvremenika koji se ne želi podčiniti općeprihvaćenim zakonima življenja ljudi, narodnih skupina ili država. Osuda bi počinitelja morala usmjeriti na primjereno vladanje. (...) Kao što je izračunao washingtonski institut za međunarodno gospodarstvo, gospodarske su sankcije statistički samo u 36 posto slučajeva imale 'blagi uspjeh'. I nije bilo tako samo zato što nisu besprijekorno provođene. Državama koje donose sankcije potrebna je najmanje strpljivost, jer su sankcije sporo oružje. Južna Afrika nije svoju politiku promijenila samo zbog sankcija, to nije učinila niti Kuba, usprkos sjevernoameričkoj trgovačkoj blokadi koja je trajala više od trideset godina. (...) Na Kubi, ali i na Balkanu, sankcije izazivaju obrambeno držanje stanovništva, koje je time najviše pogođeno, a njihov rezultat nije okretanje ljutnje naroda prema vlastodršcima. Vijeće sigurnosti donijelo je u svibnju ove godine 'oštar, ali potreban' embargo (austrijski poklisar u UN Peter Hohenfellner) protiv ostatka Jugoslavije, kao pritisak da se obustavi ubijanje u Bosni. Poslije se pokazalo da je pritisak molba. Već nekoliko tjedana nakon što je Srbija trebala biti isključena iz svjetske trgovine, nastali su prvi slučajevi lomljenja blokade. Grčka i Bugarska opskrbljivale su Srbiju preko Makedonije i Crne Gore, Rumunjska je to činila Dunavom, a čak je i njemačko javno tužiteljstvo dobilo posla. Dok su oni, koji su to htjeli, i dalje trgovali s Beogradom - zapadni promatrači procjenjuju da je svaki mjesec u Srbiju pristizalo oko 250 tisuća tona naftnih proizvoda - pred obalom bivše Jugoslavije ratni su brodovi Zapadnoeuropske obrambene unije i NATO-a imali smiješna ovlaštenja. Oni su se ograničili na to da brodove zaustavljaju i postavljaju pitanja o vrsti tereta. Tko nije htio, nije ni odgovorio. Od aktivnosti pomorske policije koristi su imali u najbolju ruku statističari: sada se zna da je na tom putu 60 posto brodova prekrišilo embargo. Sve bi se to sad moralo promijeniti. Najnovija rezolucija UN praktički predstavlja pomorsku blokadu. Brodove se smije zaustavljati i pretraživati. Dopušten je čak i pucanj u pramac. Predviđena je i stroža kontrola tranzitnog prometa kroz Srbiju i Crnu Goru. Ipak ostaje nejasno tko to mora provesti u djelo. Lukavi mešetari i dalje će znati koristiti velike rupe u mreži UN. Može se pretpostaviti da su i UN svjesni ograničenosti svojih mjera. One su uglavnom simbolične, a u očima izgladnjelih i umirućih Bosanaca tek su nešto više od nemoćnog slijeganja ramenima. UN podsjećaju na odgajatelja koji si je dopustio ošamariti dijete koje ga je izmučilo do bjesnila. Iako već odavno zna da ni to ne pomaže". VELIKA BRITANIJA - THE GUARDIAN (17. XI. 1992.) U komentaru Tad Szulc upozorava da se "područje Balkana ponovno nalazi na rubu rata", koji će najvjerojatnije izbiti u Makedoniji. "Izabrani predsjednik Bill Clinton suočava se s najopasnijom međunarodnom krizom otkako je završio hladni rat. Na južnom Balkanu i na istočnom Mediteranu nastaje prava grčka tragedija, dok zapadni promatrači vedro ignoriraju upozorenja koja dobivaju iza kulisa. Ovdje su prisutni svi politički i psihološki sastojci nužni za sukob koji bi se mogao pretvoriti u treći balkanski rat", piše Szulc. On drži da će rat, u koji će biti upletene Grčka, Turska, Bugarska, Srbija i Albanija, najvjerojatnije buknuti u Makedoniji. Szulc podsjeća kako je Grčka "bila bijesna kad je bivša jugoslavenska republika prošle godine proglasila neovisnost. Grci drže da je Makedonija koncept i ime koje pripada samo njima (...) Osim toga Grčka sumnja da Makedonci slavenskoga podrijetla imaju teritorijalne pretenzije prema grčkoj Makedoniji. Grčka se tako do sada uspješno borila protiv europskoga priznanja nove države". Szulc zatim napominje kako Atena "ima namjeru prihvatiti republiku, ako ona pristane na to da se zove Skoplje, prema svom glavnom gradu, i ako na zastavi ne bude imala makedonsku zvijezdu i zrake sunca. Međutim, Makedonci slavenskoga podrijetla ne pristaju na taj kompromis". Komentator dodaje da je Turska priznala Makedoniju, što "Grci tumače kao tursku ambiciju da postane regionalna supersila". Jedine države koje su priznale Makedoniju su Bugarska, "koja traži makedonske teritorije i navodno sanja o 'velikoj Bugarskoj'", i Rusija, "koja očito pokušava ponovno uspostaviti nadzor nad Balkanom". U nastavku autor upozorava da makedonsko pitanje ima dugu povijest, te ističe da bi se u borbi za makedonske teritorije, nesumnjivo sukobile Grčka i Turska, obje države članice su NATO-a. "Oko 21 posto pučanstva Skoplja su albanski Muslimani, a Turska ne skriva simpatije prema muslimanskim manjinama i muslimanskim zajednicama, gdje god one bile. Ankara Skoplju daje ograničenu gospodarsku pomoć i ograničenu vojnu pomoć Muslimanima u Bosni, uvježbava albanske vojne časnike u sklopu sporazuma o obrani i na strani je Muslimana u bivšoj sovjetskoj republici Azerbejdžanu te potomaka Turaka u Abhaziji i Gruziji. U širem kontekstu, Turska uspostavlja utjecaj nad muslimanskim republikama bivšega Sovjetskog Saveza. Iako se Tursku drži svjetovnom državom u kojoj prevladava muslimanska vjera, lako je probuditi etničku osjetljivost". To bi, drži autor, "Tursku moglo navesti da se još više uplete na Balkanu, ako se Srbi, kako se očekuje, okrenu prema Kosovu". Prikazujući prilike na Kosovu, komentator napominje da je Milošević prije tri godine Kosovu oduzeo njegovo lokalno vodstvo, te da "očito razmatra mogućnost novih 'etničkih čišćenja'". Podsjećajući na njegov govor 1988. kad je obećao "pobjedu na Kosovu bez obzira na zapreke unutar zemlje i izvan nje", Szulc napominje kako "nema razloga da mu se ne povjeruje", te ističe da je Tadeusz Mazowiecky upozorio na znakove etničkoga čišćenja na Kosovu. "Sve upućuje na to da će Kosovo i Makedonija eksplodirati istodobno, možda za nekoliko mjeseci, te da će biti uvučeni u isti sukob koji će se sve više širiti, i u kojem će Grčka i Turska biti glavni protivnici. Dok je u Bosni donekle posrijedi građanski rat, borbe u Makedoniji i na Kosovu odmah će se internacionalizirati. To je točno, posebno u slučaju Makedonije, strateške točke s koje se kontroliraju ceste koje povezuju sjever i jug i koje prolaze kroz balkanske planine", piše Szulc, ističući da će, naruši li se krhki status quo, Atena i Ankara biti izložene velikom pritisku da interveniraju. Podsjećajući zatim da su Turska i Grčka u neprijateljstvu zbog Cipra već tri desetljeća, komentator ističe da neće biti iznenađenje ako se počnu utrkivati u naoružanju. Szulc ističe da je Cyrus Vance upozorio na mogućnost širenja "jugoslavenskoga sukoba na susjedne države, ako se dopusti da se situacija u Makedoniji i na Kosovu 'upali'. Iskra iz Makedonije mogla bi zapaliti cijelo to područje". Na kraju komentator zaključuje da bi "takav scenarij potpuno sigurno pogodio i američke interese. Jesu li SAD Balkanu poklonile onoliku pozornost koliku ti prostori toliko očajnički zaslužuju?" AUSTRIJA - DER STANDARD (18. XI. 1992.) U tužnoj su predstavi oko bosanskih izbjeglica britanski akteri, koji se inače doimlju kao krizni menageri u balkanskom sukobu, izgubili obraz. Londonska je vlada kao pošteni posrednik pri rješavanju sukoba na mjestu događaja postala neuvjerljivom i dala je upečatljiv primjer političke nekompetentnosti: usprkos tome što su za svakog od 181-nog izbjeglice crkva i pojedinci pripremili smještaj u Engleskoj, London ih je pustio da čekaju na hladnoći. Nova oštrina bila je argumentirana pooštrenim uvjetima za primanje azilanata. Pri tome je zanemareno da se radi očito o ratnim izbjeglicama, koji zavređuju primjenu Ženevske konvencije. Kakva opcija preostaje protjeranima, ako se po život opasan bijeg iz logora ne prihvaća kao dokaz protjerivanja niti kao pravo na azil? Postupak Velike Britanije je suprotstavljanje svakom naporu Europe da pronađe zajedničko rješenje u problematici izbjeglica. Nedostatak solidarnosti , koja se britanskoj vladi upravo u gospodarskim pitanjima Europe uvijek nanovo predbacuje, ovdje je eklatantan. Izraz 'splendid isolation' je pomoću toga brutalnog akta poprimio jednu novu kvalitetu. Spremnost Austrije da prema izbjeglicama postupa privremeno s ljudskim dostojanstvom, ne daje razloga za samozadovoljstvo. Kritika austrijskog ministra vanjskih poslova Franza Loeschaka upućena, po njegovu mišljenju, 'neodgovornoj akciji' britanske humanitarne organizacije, na razini je njegovih britanskih kolega", zaključuje list. RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI (17. XI. 1992.) "U Crnoj Gori izbori za savezni i republički parlament održat će se istoga dana kada i u Srbiji", javlja Stojan Novak. "U ovom trenutku situacija je jednako složena i konfuzna kao i u Srbiji. Središnje izborno pitanje je odnos prema neovisnosti Crne Gore, odnosno prema Srbiji i zajedničkoj državi Jugoslaviji. Najjača oporbena stranka Liberalni savez već se izjasnila protiv takve Jugoslavije i neće izići na izbore za savezni parlament, kao ni Socijaldemokratska reformistička stranka. Socijalistička stranka prihvatila je izbore za saveznu skupštinu više kao znak potpore saveznoj vladi nego zato što su zadovoljni ovom Jugoslavijom. Držanje muslimanskih i albanskih stranaka Crne Gore još nije jasno, ali oni u načelu podupiru neovisnost Crne Gore. Vladajuća Demokratska partija socijalista, koja, prema jednoj anketi, može računati na oko 30 posto glasova, nastoji se postaviti u središte između nacionalnih i prosrpskih stranaka. Ali vođa socijaldemokrata dokazuje da Žarko Rakčević dokazuje da središte ne postoji u tom smislu, tvrdeći da se vlasti postavljaju između fašista i antifašista. Čini se da će odnos Crne Gore prema SR Jugoslaviji zavisiti manje od izbora u Crnoj Gori, a više od onih u Srbiji. Prilično je jasno da je vladajuća stranka više naklonjena srpskoj oporbi, tj. Ćosiću i Paniću, pa bi Miloševićeva pobjeda gotovo sigurno dovela do zaoštravanja odnosa između dvije članice federacije. Mnogi u tome vide rizik od rata u Crnoj Gori, jer srpski režim i tamo raspolaže najvećim dijelom oružja u vojci, policiji ili u paravojnim formacijama. Prilično je izvjesno da se Milošević neće pomiriti s gubitkom Crne Gore i da će je zadržavati silom ako bude nužno", naglašava Novak. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW (17. XI. 1992.) Evangelistička crkva u Njemačkoj oštro je osudila masovna silovanja što ih nad muslimanskim i hrvatskim ženama i djevojkama čine Srbi. "Neue Osnabruecker Zeitung" o tome piše: "Povod za potresni apel upućen njemačkoj saveznoj vladi da konačno postane diplomatski aktivna jest sustavno, tj. politički upravljano masovno četničko silovanje muslimanskih i hrvatskih žena. Da bi svoju neljudskost mogli izdivljati do krajnjeg ekscesa, srpski gerilci načinili su posebne koncentracione logore za silovanja. Procjenjuje se da je već pedeset tisuća žena postalo žrtvom toga strahovitog mučenja seksualnim nasiljem. Zahvaljujući budnosti Evangelističke crkve u Njemačkoj, javnost saznaje za tu novu vrstu srpskog barbarstva". Savezna Republika Njemačka ne namjerava aktivno sudjelovati u provođenju pooštrenih sankcija protiv krnje Jugoslavije, izvješćuje Manfred Mueller-Vitte. "Njemačka iz ustavno-pravnih razloga ne može sudjelovati u pooštrenim sankcijama UN protiv krnje Jugoslavije. Savezna vlada u Bonnu doduše uviđa nužnost da se poslije devetnaest srpskih prekršaja sporazuma o prekidu vatre pooštri embargo, ali njoj su ustavom vezane ruke. U Bonnu ima nade da će se do kraja ove godine raščistiti pojmovi o pretpostavkama za sudjelovanje Njemačke u provođenju odluka UN. Rezolucijom UN države i regionalne zajednice država ovlašćuju se u skladu sa 7. poglavljem svjetske organizacije da zaustavljaju i izvrše premetačinu brodova. To ne vrijedi samo za brodove u Jadranskom moru nego i na Dunavu. Presudna za Bonn je odluka da se u danom slučaju mogu poduzeti mjere koje, kako se ističe, odgovaraju specifičnim okolnostima, drugim riječima, da se može upotrijebiti oružje, u prvom redu za obranu, ali i za provođenje prisilnih mjera. Trenutačno je njemački razarač Hamburg još u vodama između Jonskog i Jadranskog mora sa zadatkom da u okviru veće zapadne pomorske flote nadzire to područje, registrira eventualne prekršaje sankcija UN i o njima izvješćuje. U bonnskom ministarstvu obrane ističe se da se trenutačno razmatra pitanje da li i da se njemački brod povuče ili da nastavi i dalje operirati sa sadašnjim zadatkom. Prihvatljiva bi bila mogućnost da njemačka posada u slučaju prekršaja embarga podnese raport, ali da ne vrši inspekciju. Socijaldemokratska stranka je teškom mukom pristala na izmjenu ustava. Međutim, ona je samo za sudjelovanje u mjerama za održanje, ali ne i u mjerama za osiguravanje mira. Njemačke jedinice plavih kaciga treba, prema stajalištu socijaldemokrata, opremiti samo lakim oružjem u cilju samoobrane. U obzir bi došli samo dobrovoljci. Možda se za kompromis nazire u napomeni da bi socijaldemokrati u slučaju reforme UN mogli eventualno promijeniti mišljenje. Nasuprot tome, savezna vlada želi omogućiti borbene akcije njemačkih vojnika u okviru UN. Za nju su u tome važna dva argumenta: Prvo, članstvo u UN znači preuzimanje prava, ali i obveza utvrđenih poveljom svjetske organizacije. Drugo, potrebna je odgovarajuća izmjena ustava ako dođe do formiranja europske sigurnosne unije, kako je to predviđeno u zaključcima na sastancima EZ u Maastrichtu. Njemačka trenutačno sudjeluje u šest akcija UN izvan NATO-a. Za te misije UN dosad je uplatila oko 335 milijuna dolara. U najvažnije njemačke doprinose u okviru takvih misija ide pomoć izgladnjelom pučanstvu Somalije, sanitetska pomoć za Kambodžu i oko 240 sarajevskih letova kojima je prebačeno preko tisuću tona humanitarne pomoći", piše Manferd Mueller-Vitte. BRITANSKI RADIO - BBC (17. XI. 1992.) U "The Timesu" Tim Judah piše da se UN pripremaju na konfrontaciju s bosanskim Srbima nakon što su njihovi vojni zapovjednici izjavili kako namjeravaju izgladniti desetke tisuća Muslimana i tako ih prisiliti na predaju. General Ratko Mladić u nedjelju je odbio namjeru UN da pošalju nužnu pomoć Srebrenici, premda su se politički vođe pismeno obvezali da ni jedno područje neće biti nedostupno za humanitarnu pomoć. Dužnosnici UN odlučuju što će se sada poduzeti. Jedna od vjerojatnih mjera bit će obustava humanitarne pomoći u istočnu Bosnu, u dijelove koje drže Srbi, dok se ne omogući prolaz konvojima s hranom i lijekovima u enklave Srebrenice, Goražda i Cerske u dolini Drine. Ali oni se boje da će, ako ustraju na tome, četnici zatvoriti koridor prema Sarajevu. Rat u dolini Drine posebno je okrutan. Trećega svibnja srpska je milicija palila selo Hrance, gdje su ubijene četiri osobe, uključujući i jedno dijete. Već je dva mjeseca očito kako srpske snage u istočnoj Bosni nisu u stanju silom otjerati stanovnike, pa ih sada nastoje izgladniti do predaje. Dopisnik "The Daily Telegrapha" javlja iz Viteza kako se britanske jedinice pripremaju za dosad najveću operaciju praćenja konvoja iz Viteza do Tuzle, gdje stanovnici očajnički očekuju pomoć. Postoji bojazan da će i cesta uskoro postati neprohodna, ali je već sada jasno da se mora naći alternativni put za dostavu. Zadatak britanskih jedinica sada je proširen i na Sarajevo. Ako stanje na cestama postane beznadno, možda će se morati osposobiti uzletište u Tuzli, koje se smatra preopasnim. (Hina) vb 180302 MET nov 92